Krajem aprila izašla je iz štampe Antologija aforizama „DAH DUHA“, priređivača i izdavača Veljka RAJKOVIĆA, poznatog crnogorskog satiričara-aforističara iz Podgorice.

     U Antologiji je zastupljen 201 aforističar sa prostora bivše SFRJ – Crna Gora, Srbija, BiH, Hrvatska, Makedonija i Slovenija. Svaki autor zastupljen je sa 10 aforizama, tako da je ukupan broj aforizama 2010. Preovlađuju satirični, a potom humoristički i misaoni. Ima i igre riječi.

     Antologija je i na visokom tehničkom nivou: tvrdi povez, specijalni papir, 445 stranica.

     Korice je uradio naš maestralni karikaturista Darko Drljević. Uvod je djelo priređivača, a POGOVOR je napisao prof. dr Ratko Božović, koji je dao nemjerljiv doprinos popularizaciji aforizma – napisao je sedam knjiga o 49-oro aforističara iz Srbije (5), Crne Gore (1) i BiH (1), gdje je o stvaralaštvu aforističara napisao po esej i odabrao 70 do 80 aforizama od svakog.

     Antologija aforizama „DAH DUHA“ je proistekla iz Fb antologije koju sam duže vremena objavljivao na svojem zidu, a koja je naišla na izvanredan prijem kod ljubitelja humora i satire. To me motivisalo da razmišljam o knjiškoj varijanti. Iako, zaista, moje zdravstveno stanje nije bilo „saveznik“ za odluku o radu na knjizi, preovladala je moja velika ljubav prema humoru i satiri, uprkos strogom upozorenju ljekara da se ne družim previše sa kompjuterom. Radio sam bllizu godinu. Pomoglo mi je moje ogromno iskustvo i činjenica da imam najbogatiju biblioteku humora i satire u Crnoj Gori (ne računajući Muzej humora i satire u Pljevljima). U toku rada sam često mijenjao odabrane aforizme, kada sam nailazio na novije i kvalitetnije, tako da je antologija plod „živog kreativnog rada“, odnosno praćenja i najnovije produkcije zastupljenih.

     U daljem tekstu ljubitelje humora i satire upoznaću sa tekstom UVODA i POGOVORA i izborom ponajboljih aforizama, svjestan da će neki autori postavljati pitanje: „A, zašto nema mene“? To je neminovnost, kada su izbori u pitanju.

 

 

 

Knjigu posvećujem sjenima

                                                        davno preminulog čovjeka.

 

 

U V O D

     Poštovani ljubitelji humora i satire, posebno aforizma, želim da vas upoznam sa „istorijatom“ nastanka ideje da ova antologija ugleda svjetlo dana.

     Prethodila joj je Fejsbuk varijanta, koja je izazvala veliku pozornost mojih prijatelja, posebno onih kojima je aforizam pri srcu. Ljudi su reagovali sa neskrivenim zadovoljstvom, da ne kažem oduševjenjem. Već nakon trećine objavljenih aforizama Fb varijante, sinula mi je ideja da bi, možda, pravi potez bio da rukopis preraste u knjigu, iako sam bio svjestan da će najteže „ići“ sa pribavljanjem novca za troškove štampanja i prateće troškove. Imao sam u vidu i moje prilično narušeno zdravlje. Ipak, prevagnula je moja velika ljubav prema humoru i satiri, a posebno aforizmu. Objelodanio sam ideju, koja je naišla na opštu podršku. I, krenuo sam!

     Pošto imam bogatu biblioteku humora i satire, početak rada bio je više nego „lagan“. Tu je bio i Internet, kao pomoćni izvor. Osim objava kolega, koristio sam i svoj sajt LJUDNIC@ – ljudnica.me, gdje sam, u okviru GOSTIonice duha, predstavio stvaralaštvo preko 170 aforističara iz regiona, kao i portal MONTENEGRINA, gdje sam urednik za humor i satiru, na kojem sam, takođe, predstavio, u nešto manjem broju, bisere mudrosti najznačajnijih aforističara sa ovih prostora. Uz činjenicu da sam već imao iskustva sa antologijama – koautor sam (sa Savom Martinovićem i Dejanom Tofčevićem) Antologije crnogorskog aforizma RIJETKE ČESTICE – 2006., i saradnik ili konsultant u projektima prof. dr Ratka Božovića: SEDMORICA PROTIV MENE – 2010. i BRAVURE DUHA – 2015. (knige o sedmorici crnogorskih i sedmorici bosansko-hercegovačkih satiričara), koji je autor još pet knjiga o stvaralaštvu aforističara iz Srbije, u startu sam eliminisao teškoće koje su neminovne kada se kreće od nule. Inače, prof. Božović je sa neskrivenim zadovoljstvom prihvatio da napiše pogovor za ovu antologiju.

     Što se tiče aforizama – u antologiji preovlađuju satirični, a u manjem stepenu duhoviti i filozofski.

     Birao sam aforizam po aforizam, a kada bih, u toku rada, kod kolega naišao na neki novi, koji me je „žacnuo“, odmah sam neki od uvrštenih, zamjenjivao tim novim „bljeskom duha“. Dakle, metod rada bio je dinamički, što je dodatno doprinijelo, inače, već izuzetno kvalitetnim aforizmima.

     U Antologiji (201 aforističar), najviše ima renomiranih stvaralaca, ali i onih koji u „tišini“ stvaraju svoje misaone bisere, ne trudeći se da ih eksplicitno ponude sudu javnosti. Čast mi je što sam, uz ogroman dodatni rad, uspio da pronađem tridesetak takvih stvaralaca, koji su „rame uz rame“ sa već afirmisanim stvaraocima u ovoj najkraćoj književnoj formi

     Imao sam namjeru da vam u ovom uvodu ponudim i teorijski prikaz o suštini aforizma. Odustao sam, je znam da bi to ličilo na držanje predavanja onima koji, i te kako, umiju da prepoznaju kvalitet aforizma. Ovdje ću samo napomenuti da je, jedan od najpriznatijih intelektualaca sa ovih prostora, prof. dr sociologije Đuro Šušnjić, koji je uz prof. dr Ratka Božovića dao nemjerljivi doprinos popularizaciji aforizma, u svom istraživačkom radu, na temu: AFORIZAM, istakao 11 kriterijuma za, kako on piše, uspešan aforizam, i time usmjerio sve one koji se ozbiljno bave aforizmom, a i one koji su namjerni da krenu tim „trnovitim“ putem. Kriterijumi, po njemu, su: umanjivanje značaja ili značenja; veliko se ogleda u malom; preuveličavanje; kratkoća ili sažetost; dvosmislenost ili višesmislenost; misaoni obrt ili paradoks; iznenađenje ili neočekivana žaoka; prekor i kritičnost; mudrost i pouka; igra rečima; nadilaženje lokalnih uslova mesta i vremena.

     Na kraju, umjesto pomenutog teoretisanja, evo nekoliko blistavih definicija aforizma, koje sve kazuju: Aforizam je pokušaj, ni istočni ni zapadni, ni sjeverni ni južni, ni kapitalistički ni socijalistički, da se u svetu uspostavi jedinstvo mudrosti, jer je jedinstvo gluposti već uspostavljeno (Branislav Crnčević); Aforizam je bljesak duha nad blesavom zbiljom; Aforizam je književno delo u nastavcima. Nastavlja tamo gde pamet stane (Ilija Marković). Nekrunisanii kralj aforizma Aleksandar Baljak, podario nam je ove biserne domišljaje: Aforizam je dribling duha na malom prostoru; Aforizam je monumentalna minijatura; Aforizam je osica duha, sa žaokama koje bude (Višnja Kosović).

     Šta još reći?

     Antologiju u ruke! Oduševljenje je ljekovito!

Veljko Rajković

 

 

POGOVOR

(Izvod)

                U javnosti koja je oblikovana lažnim ogledalima, aforističari koji su se našli u Rajkovićevoj Antologiji, prevashodno u satiričnom usmjerenju, djeluju kao kritičko ogledalo, kao kritička javnost. U središtu njihovog vidnog polja našlo se vrijeme koje stagnira ili ide natraške. To je „progres“ kao društveni sunovrat. Vidjeli smo da aforističare ponajviše interesuje naličje stvarnosti izokrenute naglavačke. Zato se i trude da dobro vide cjelinu haotičnog realiteta – da proniknu u područja njegovog iracionalizma i da prepoznaju surovu snagu svih izopačenosti, individualnih i kolektivnih. Tu se njihov kritički i satirični duh napaja neprestanim podsticajima, koji su se oživotvoravali u tamnoj strani egzistencije, u društvenim i individualnim poremećajima, u patologiji ekstremnih formi postojanja. U Dervišu Meše Selimovića nalazimo o tome i dio istorijskog saznanja: „Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama“. Ova ocjena bi bila potpunija da su riječ šalu pratile riječi sprdnja i tragedija.

          Kad obznanjuju svoje poglede na zajednicu, kad opserviraju zlodjela i destrukciju, kad demaskiraju lažnu ikonografiju, aforističari, svojim satiričnim mišljenjem i pobunjeničkom energijom, ne štede nikoga, jer se i pojavljuju kao egzistencijalni mislioci, koji se ne mire sa sunovratom vrijednosti i porazom čovječnosti. Kod njih nema neutralnosti u odnosu na sve što je uronilo u poraženu stvarnost. U njihovom kritičarskom žaru nema ni blagosti ni samilosti za one koji se pojavljuju kao ona Andrićeva slutnja, iznijeta u romanu Na Drini ćuprija, o vremenima kada fukara progovori. To je vrijeme košmara, haosa i nasilja, vrijeme kafkijanske atmosfere, koja podstiče kritički duh satire. Satira je čudna biljčica. Najbolje uspeva tamo gde ima korova, zapisao je Ilija Marković. I ne zaboravimo, nepomirljiva strast satiričara može djelovati kao donkihotovska zanesenost, kao Don Kihotov sukob sa vjetrenjačama, ali i to je veoma značajno za budilničku energiju i flozofiju prestupništva.

          Aforizmi Rajkovićevih izabranika djeluju kao laserski zraci u mračnoj komori. Oštroumni i sumnjičavi, aforističari istražuju prisustvo karikaturalnog i u društvenim pojavama i u ljudskim situacijama i u čovjekovom karakteru. Ovi aforističari nijesu samo slobodni ljudi, već i stvaraoci od savjesti i karaktera. Zato i nijesu ni plašljivci ni prevaranti. U stvari, ponajviše su pobunjenici, buntovnici i umom i srcem. Kao žiške koje su se našle u njihovom unutrašnjem požaru, kao gorke i otrovne pilule koje liječe, njihovi aforizmi sežu do razložne kritičke misli, koja svojom kreativnom subjektivnošću brani viziju svijeta i smisao postojanja svojih autora, stvaralaca koji su uvijek neskloni, čak i do isključivosti, zločiniteljima, koji ne znaju ni za stid ni za dostojanstvo. Pristašama nesnosne ideološke tupavosti i simulirajućeg patriotskog i šovinističkog ludila polusvijeta priređuju subverzivnu negaciju. Sa strašću pobunjenog satiričara, ma koliko da pripada manjinskoj grupaciji, koja se nalazi na margini, ne posustaje u snazi nepristajanja i razboritosti protivljenja.

          Bio je u pravu Vladimir Jankelevič u čuvenom spisu „Ironija“, kada je tvrdio da „humora nema bez ljubavi“, ni „ironije bez radosti“, kao i to da čovjek, zahvaljujući humoru, ostaje sposoban da sve snažno i neizvještačeno doživi. A, društvo koje sprečava bujanje satire – oskrnavilo je nevinost istinoljublja. Ono je, na taj način, ukinulo važnu formu opiranja zlu i destrukciji. Hladna glava i ledeno srce opstaju u mentalnoj neprovjetrenosti i sveopštoj apatiji i ravnodušnosti. Političke demone savremenosti posebno apostrofiraju majstori satiričnog aforizma.

          U vrijeme naše ekstremne krize, koja još traje, umjetnici aforizma bušili su prljavi balon zastarjelog društva. Njihovi aforizmi postali su virus kritičkog mišljenja. I kad god je usahla kritička javnost, gerila naših aforističara očitala je svima lekciju iz građanske neposlušnosti. Njihove kritičke refleksije svjedoče da se može dijagnostifikovati i svijet okrenut naopačke. Tako je aforizam, u nas, postao i najbritkija kritička riječ, kao što je Koraksova karikatura najubojitiji politički komentar.

          Decenijama su aforističari, sada prisutni u ovoj Antologiji, opstajali kao graditelji kritičkog mišljenja i opozicione, alternativne javnosti. Poslednjih godina, u vrijeme ekstremne krize, pojavila se plejada aforističara – nepomirljivih kritičara zatvorenog i autokratskog društva. Njihova pobunjenička energija, kao čin satiričnog mišljenja, u kojem je dominirala ironija, podrugljivost i dosjetka, osporavala je politiku zlodjela i zločina, ismijavala vlast, koja je poništavala slobodu, istinu i zakon, izvrgavala ruglu moralno neosjetljivu podaničku svijest. Bile su to snage nepristajanja na svuda prisutnu deponiju banalnosti i političkog apsurdizma. Ni danas nikako da se napravi iskorak iz zastarjelog do modernog društva. Zato je i sada aktuelan i podsticajan davno izrečen aforizam Ljubiše Manojlovića: Gde nema satire ili je mnogo vrlina ili malo slobode. Teško je reći da li je u nas manje vrline ili slobode; a sloboda je nezamjenjiv preduslov i za stvaranje satire i za uspostavljanje kritičkog mišljenja

Prof. dr Ratko Božović

 

IZBOR AFORIZAMA

 

Čvoruga na glavi?

Spomenik izdvojenom mišljenju!

                                   Ljubiša Manojlović (Kragujevac)

 

Ne trčite za ženama,

da se ne sudarite

sa onima koji od njih beže!

                           Dušan Radović (Beograd)

 

Ćutim kad stariji pričaju.

Volim da slušam kad neko laže.

                                         Mitar Mitrović (Beograd)

 

Nevinost je teško sačuvati,

jer se brani na malom prostoru.

                                      Savo Martinović (Beograd)

 

Kako sam se nadavala,

dobro sam se udala.

                                     Rade Jovanović (Užice)

 

Kad je istina u centru pažnje,

obilaznica je u centru moći.

                               Ilija Marković (Novi Sad)

 

Satira je veština da se biranim rečima

nekome kaže da je govno.

                                        Rastko Zakić (Beograd)

 

Onaj kojem je potrebna operacija mozga,

ovde je, najčešće, mozak operacije.

                                        Radivoje Bojičić (Beograd)

 

Istakao sam se na nudističkoj plaži.

Plivao sam bolje od ostalih.

                                    Milan Todorov (Petrovaradin)

 

Volim seks

i rado ga se sećam.

                             Milan Beštić (Beograd)

 

On bi i rođenu majku prodao,

ali ne po svaku cenu.

Jedna je majka!

                                  Aleksandar Baljak (Beograd)

 

Sreo sam profesora posle trideset godina.

Poznao sam ga po kaputu.

                                     Zoran T. Popović (Pančevo)

 

Odveo sam je pred matičara.

Ni on je neće.

                               Rade Petković (Beograd)

 

Glasački listići se broje noću.

Dok pošten svet spava.

                                  Ninus Nestorović (Novi Sad)

 

Nije tačno da se svi u vladi prave ludi.

Neki su i prirodno obdareni.

                                      Aleksandar Čotrić (Beograd)

 

Prijavite nasilje nad životinjama.

Nemojte da roštiljate bez mene!

                                             Miodrag Stošić (Beograd)

 

Muškarac, pre braka, skida zvezde s neba.

Posle mu je teško i sijalicu da promeni.

                                         Srđan Dinčić (Sremska Mitrovica)

 

Dobijena bitka pripada generalu,

a izgubljena njegovoj diviziji.

                     Mijo Miranović Grof (Berane)

 

Privilegije su počele na Golom otoku.

Svaka soba imala je pogled na more.

                                  Radomir Racković (Podgorica)

 

Živjela radnička klasa,

na čelu sa znojem!

                              Ilija Lakušić (Podgorica)

 

Na večeri za dvoje, on je jeo za troje,

a ona pričala za četvoro.

                                       Dragan Koprivica (Podgorica)

 

U mojoj porodici

još jedemo tri puta dnevno.

Ja ručam!

                                                Veljko Rajković (Podgorica)

 

Satira?

To su makaze

kojima neposlušni šišaju nedodirljive.

                                       Višnja Kosović (Herceg Novi)

 

Drugarice, sudeći po vašim atributima,

u vašem perfektu je bilo mnogo subjekata!

                                            Vladan Čizmović Čiki (Nikšić)

 

Dok sam bio mlađi, gutao sam knjige.

Sada nemam što da jedem.

                                         Dejan Tofčević (Podgorica)

 

Danas se djeca rađaju s fakultetom.

Čim mama zatrudni, tata kupi diplomu.

                                    Bojan Rajević (Cetinje)

 

Smanjiti državnu administraciju,

znači odreći se mnogih rođaka.

                          Borislav Mitrović (Banja Luka)

 

Turci su bili bolji.

Oni su uzimali po neki danak,

a ovi nam uzeše silne godinice.

                                Bojan Bogdanović (Zenica)

 

Zahvaljujući diplomatiji, nisu svi izginuli.

Ostali su oni koji su vodili pregovore.

                                Jovo Nikolić (Ugljevik, Bijeljina)

 

Onaj koji po drugi put stane na ludi kamen,

ili je lud ili je od kamena.

                                            Miladin Berić (Banja Luka)

 

Imate pravo na advokata po službenoj dužnosti,

ali sudiju morate sami platiti.

                                                        Ekrem Macić (Konjic)

 

Ne tražim više djevojke sa velikim grudima.

Našao sam sebi ravnu!

                                                   Stanislav Tomić (Zvornik)

 

Optužen za blud,

pop zadiže mantiju i učini demantiju.

                                           Božo Marić (Banja Luka)

 

Aforizme mogu pisati i glupi i pametni.

Obojica će imati čitatelje!

                                      Zdenka Heršak (Zagreb)

 

Te večeri bio sam pijan kao majka.

Nakon devet mjeseci, postao sam otac.

                                    Tomislav Supek (Zagreb)

 

Poltron?

To je ništa koje postoji.

                                      Zlatko Stipančić Aurel (Zagreb)

 

  Čovjek se probija dok je mlad.

Kasnije pazi da se mladi ne probiju.

                                                  Pajo Kanižaj (Zagreb)

 

SATIRA JE NEMOĆNA NADMOĆ!

                                                 Jandre Drmić (Zagreb)

 

Kultura bi imala novca,

kada bi vlasnici novca imali kulture.

                                                    Robert Marić (Split)

 

Pametni su pobjegli u inostranstvo.

Od onoga što je ostalo, napravili smo vladu.

                                                       Vasil Tolevski (Skoplje)

 

Najgore godine za nas su kao vino.

Kada prođu, postaju stara dobra vremena.

                                              Vitomir Dolinski (Struga)

 

Rekao je sudbonosno DA!

Kasno je shvatio da je previše govorio.

                                                 Ljupka Cvetanova (Štip)

 

Kupio sam najskuplje uže da se objesim.

Jednom se živi!

                                           Marjan Angelovski (Zagreb)

 

Epitaf kukavici:

Počivaj u miru kao što si počivao u ratu!

                                             Žarko Petan, Ljubljana

 

 

Tagovi: , , , ,

 
 

Kalendar

May 2018
M T W T F S S
« Apr    
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031