Vladimir Kuljača

Gianni Carro

Dvije suze – vladike Petra

(Dramolet -minidramsko snoviđenje)

 
 

Iljf i Petrov, legendarni ruski dvojac, neobične složene stvaralaške ličnosti – dva pisca – kao jedan 2 IN 1, a Vladimir je aktivirao tj. izmislio sebe i postao Gianni Carro (Đani Karo)  i dubrovački ’’faust“ (3 IN 1)i to je puno teže od onoga što su uradili Iljf i Petrov…

 

Vladimir Kuljaca 250Vladimir Kuljača (Lovćenac 1948.), Đani Karo (Pula, 1984.) i dubrovački ’’faust“ (1991.), podržavaju umjetničku psihologiju tu neuhvatljivu i nepredvidljivu igru mašte i duha, jer umjetnost, govori Vladimir, slaže se Đani dok faust  ’’mudro ćuti, ništa ne govori…“ ima podlogu dinamita i taj intelektualni eksploziv i ta tempirna bomba (tako je, barem, bilo u njihovo vrijeme) nikada se ne zna kada će i gdje će eksplodirati…

 Vladimir, pa tako i Đani i ’’faust“, sve manje pripadaju grupi specifičnih,urbanih, nomada, tako da to više nije putanja od Pule, preko Rijeke, posebno Dubrovnika, do Boke, Cassablance i Praga…Polagano, ali sigurno, gube biološki  ritam, tako da im se smanjuje fizička transmisija…Međutim, i danas putuju kada se ide na pljacu, kada se osvaja prostor od kuhinje do soba, pa tako imaju sve manje sadašnjeg vremena, jer žestoko su napadnuti – prošlim vremenom… Uglavnom putuju, misli im sve, sve više, putuju… Drugo životno poluvrijeme protiče na relaciji Novi Sad – Lovćenac – Rijeka – Lovćenac.

S obzirom što su sve prošli (preživljeli) ostali su relativno normalni i stekli mentalni imunitet – kakav je na Zapadu teško zamisliv…

Prosto je nemoguće napisati biografiju koja bi obuhvatila sve djelove jednog života, jer čovjekov se život sastoji od bezbrojnih priča i eseja…Zapravo, svaki život na kraju stane u jednu rečenicu, ali dobro je znati da se ta rečenica može iskazati na hiljadu načina…

Vladimir Kuljačausput se bavio razno-raznim poslovima: inženjer pomorstva, pomorac, novinar, samostalni privrednik – i sve to da bi mogao po malo pisati – po uzoru na američke pisce,  da bi opstao kao pisac ili kako obično kaže, u mnogobrojinim razgovorima,  ne govori o sebi kao o piscu, smatra se –zapisivačem priča, događaja, drama, dokumentarnih radio-drama i filmova…

I pored svih primjesa, iščeprkana biografija je nestandardna i literarno nezanimljiva…

OBJAVLJENO:

– 14 proznih djela, 16 dramskih tekstova,

–   3 dokumentarne i 1 radio drama i dokumentarni film o Branku Ćopiću: ĆOPIĆEVA RAJSKA DUŠA /Dubrovačka tajna veza / – 2011.

IZVEDENO:

– NOĆ HERCEGA STEFANA (Ljuba Tadić 1983 – 1985. – Nerceg-Novi – Dubrovnik.) Godine 2010. – Radio-Beograd,dramski program, emitovao je HERCEGA u govorenju LJ.Tadića.

– VRIJEME BREME NOSI (Sarajevsko narodno pozorište i Mišo Mrvaljević)

– DRUŽE TITO, OPET SE KUNEMO… autorsko izvođenje.

– DVIJE JEDNOČINKE: JARBOLI SLOBODE (Pula 1979.) i BROD SREĆE (Herceg-Novi – Bijela, 1979.)

– Sreten PEROVIĆ: DAROVI SCENE (Titograd,1986)  BALADA O OSNIVAČU GRADA (studije i kritike – knjiga prva)

– 105 PISACA  iz savremene crnogorske književnosti za djecu i mlade, biblioteka SOKOLIĆ.  Izabrao i priredio DUŠAN ĐURIŠIĆ, Podgorica 2008.

– PROSTRANI VIDICI – antologija priča za đecu crnogorskih pisaca – Dušan Đurišić, bibl.SOKOLIĆ (Podgorica 2012.)

– Nekoliko priča iz zbirke NAJLJEPŠI DANI, prevedene na čehoslovački (1988) I  objavljene u nasjstarijem časopisu  SE  Evrope, ROVNOST, koji izlazi od 1856.

– Dr Miroslav LUKETIĆ – BIO-BIBLIOGRAFIJA (Budva – Cetinje 2007.)

 1. Toranj u Pizi  – priče (Budva Istorijski arhiv – Ljubišin spomen dom 1985.)
2. Pisma iz Dubrovnika –  Dubrovačke ljetne igre i još ponešto (1987. Dubrovnik – vlastito bibliofilsko izdanje)
3. Najljepši dani – priče za mlade (’’Laus“ Dubrovnik, 1988.)
4. Mrmori more – mikro roman za mlade (SlavijaPRESS,  Novi Sad 1989.)
5. Priče sa Straduna (Slavija-PRESS, Novi Sad, 1990.)
6. Toranj u Pizi II  prošireno izdanje (Slavija-PRESS, Novi Sad, 1991.)
7. Prikazanja na Dubrovačku (10 ’’sličica“ tokom 1991. Dubrovnik 1993. Vlastito izdanje)
8. Magistrala – Magla – kratke priče – mikrosatira (Szeged, 2.bibliofilsko izdanje – 1998.)
9. Dubrovački lamentatio (2000. Prijatelji praškog proljeća)
10.Klintonova tamnoplava haljina  i druge priče (Prag, 2003.)
11.Al’Dubrovnik vazda osta… (neka vrsta romančića – Praha, 2004.)

TRI DRAMSKA OPUSA:

12.Dramska sočinjenija I (9 dramskih tekstova + prilozi – vlastito izdanje) – 2006.
13.Dramska sočinjenija II (4 dramska teksta + scenario za dokumentarni film: LOVĆENAC,KAO HRONIČAR DVA RASELJENA NARODA + prilozi – vlastito izdanje)- 2007.
14.Dramska sočinjenija III (5 dramskih tekstova + prilozi – vlastito izdanje) – 2008.

 
 

Dvije suze – vladike Petra

(Dramolet -minidramsko snoviđenje)

1.dio pozornice je stara crnogorska kuća, a 2.dio prelazi u manastir)

(Živa muzika: “Kraj Cetinja selo malo

                             Donji kraj se vazda zvalo…još ognjišta tamo dime, iako je to Cetinje…”

  1. PRIPOVJEDAČ: Đe je Rade Tomov? Neka omah ide na Cetinje, zove ga gospodar! (čuje se više glasova: ’’Đe je, đe je Rade Tomov, neka odmah ide na Cetinje, zove ga gospodar“!

(Đetić ide polako preko pozornice – sve to prati tiha muzika. Stane, krene, stane i zagleda se u “daljinu”)

Budući VLADIKA RADE: Dragi moj striko! Došla je tvoja knjiga i tražiš da odmah dođem kod tebe… (krene, stane, nervozan je) Prosto sam izgubljen, budan sanjam o svojoj budućnosti…Te čudne promjene osjetaila je i moja majka…(muzika pojačava, smanjuje se, pojavljuje se majka)

MAJKA: Dijete moje što je s tobom?! Nešto si mi ublijedio!? Govore mi da ne jedeš, slabo spavaš, da se nisi rabolio – dijete moje? (zagrli ga) Da nisu nas tebe, ne daj bože, nabačene ČINI – dijete moje?!

RADE TOMOV: (trgne se i šeta nervozno – stane) Majko, osjećam da nisam više onaj od juče! Idem tamo kuda me dužnost zove i kako je bog naredio – zapravo kako naređuje stric Petar!

(dječica iz vrtića, obučena u crnogorsko, igraju i pjevaju. Sa strane stoji djevojka (unutrašnji monolog) – Nemoj ništa raditi čemu se protivi tvoje srce i duša, jer mislim da su oni važniji nego UM – koji čestao šara…nije čudno što sam se zaljubila u tebe, jer iako si vrlo nestalan i često je teško doprijeti do tebe – uvjerena sam da si dobar, zabavan i nadasve korektan i pošten, a tvoja skromnost, nježna ljubav – posebne su vrline koje me vesele…to sjećanje, to sjećanje – gdje su nekad naše duše boravile…kad će opet da mi sleti, da doleti da me sjeti kad sam bila ozarena – tvojom čežnjom opčinjena…to sjećanje, to sjećanje…

(maše joj i ona njemu, pozdravlja se sa majkom, dječicom i polako odlazi, majka gleda za njim, briše suze i ona odlazi u pratnji dječice, a sa strane pojavljuje se PRIPOPVJEDAČ)

1. PRIPOVJEDAČ: Kada se 1.novembra 1813. u večernjim satima rodio Rade Tomov, bila je ciča zima– kakvu ni najstarija čeljad  nijesu zapamtili…(Tiha crnogorska muzika) Snijeg pokrio brda i doline, sve zameo, vode se okovale ledom – kao kamen tvrdim, u primorju su stradali vinogradi i masline, na moru se digla nezapamćena bura – dižući talase u visinu! (muzika pojača i to dobro, čuje se kako more udara svom žestinom). Bio je to dan rođenja budućeg vladike, potonjeg vladajućeg vladike, vladara i najvećeg crnogorskog i jednog od najvećih srpskih pjesnika! (muzika pojačava, a onda se smanjuje)

2.PRIPOVJEDAČ:  Mladi Rade, prebaci vunenu struku preko ramena i spusti se veselo niz lovćenske strmine, u ravno Cetinjsko polje, pod Orlov krš. Pred gospodarem Crne Gore stajao je jedan đetić kakvog je igda Crnogorka odnjihala – i bistrinom i ljepotom i veselim pogledom – sve je Crnogorce nadmašio…(tiha muzika sve to prati, polako nestaje i polako se pojavljuje vladika  Petar).

            –  Zanesem se tako, u zadnje vrijeme sve više, a sumorne i teške misli navaljuju sa svih strana (malo zastane) “Ništa mi se nemojte čuditi, što me crne rastezaju misli, što mi prsa kipe sa užasom”!…Umoran sam, dobro sam umoran…( polako ide, zastaje)  Radeee sine! Radeee srećo strikova! (muzika pojačava, smanjuje se) Blizu je pedeset ljeta kako upravljam Crnom Gorom, a osamdeset kako nosim ovo griješno  tijelo, po ovome, sve griješnijem svijetu…(kraća stanka) “…jedna slamka među vihorove…sirak tužni, bez niđe nikoga – nadamnom je nebo  zatvoreno…ja sam proša sito i rešeto i poznao se sa grkijem životom…sve što biva i što može biti – meni ništa nije nepopznato…” (muzika pojačava, smanjuje se) Ja sam sada putnik, kome svakog minuta može doći zapovijed da se krene sa ove zemlje, a hoću bez brige da je ostavim…(pojavljuje se Rade Tomov. Stric ga zagrli) zato sam izabrao i namijenio tebe za moga nasljednika! Dijete moje…tek ti je sedamnajest  ljeta, dijete moje… (ide staje, Rade stoji, ništa ne govori – sluša) Od zarana se uči da čovjek ostaje sam! Protiv svega, u životu, borićeš se sam! Malo je ljudi, kojima se možeš povjeriti…Teško, jako teško ih je naći a i ako ih nađeš, i onda moraš biti oprezan, jer i oni su ljudi – podložni ljudskijim sudbinama… Ako sam ponegdje griješio, griješili su i prije mene i vladika Danilo, vladika Savo i Vasilije, neđe ćeš i ti pogriješiti… (uz muziku –kratka stanka. Malo povišenim tonom) Griješiti je ljudski! Važno je što stoji iza grijeha!

RADE TOMOV: Striko…

VLADIKA: Reci, strikova srećo!

RADE TOMOV: U sudu potomstva – nećeš rđavo proći! Pravih ljudi je vazda bilo i biće ih!

VLADIKA: Neka se sve zna o meni i ostavljlam tebi i budućim pokoljenjima da sudite o mojim djelima! (kratka stanka) Osjećam strah, golemi strah (ide nervozno) da ne dođe do propasti moje i naše države, mojega i našega naroda…

RADE: Okruženi smo sa svijeh strana! Hercegovački paša sa jedne strane i poručuje (čita): “Na znanje vi, glavari s vladikom: Car od carah mene je spremio/da obilazim zemlju svekoliku,/…da se vuci ne prejedu mesa…da podstrižem što je predugačko, da odlijem đe je prepunano, da pregledam u mladeži zube da se ruža u trne ne izgubi, da ne gine biser u bunjište, i da raji uzdu popritegnem, e je raja ka ostala marva…

VLADIKA: (nervozno) Dosta, dosta! Piši odgovor (Rade piše): “Jošt imate zemlje i ovacah, pa harajte i kože gulite…ko na brdo, ak’ i malo stoji/više vidi no onaj pod brdom, ja poviše nešto od vas vidim, to je sreća dala al’ nesreća…(zastane) Bogami to je više  nesreća (nastavlja)”…đe je zrno klicu zametnulo – onđe neka i plodom počine… (ide nervozno) Dopiši, ti ćeš to uraditi bolje od mene!

RADE : Sa druge strane je skadarski paša i on šalje pismo…

PETAR: Čitaj!

RADE TOMOV: (čita) “manji potok u viši uvire, kod uvora svoje ime gubi, a na morski brijeg – obojica! Oj, vladiko, goniš kamen badava uz goru – staro drvo slomi ne ispravi! …malo ljudstvo, što si zasljepilo? …bez nadanja živiš i umireš, krstu služiš, a Milošem živiš, a Miloš baca u nesvijest ljude – u pijanstvo neko prećerano! Ne stajte mi pred očima – pred očima koje strijeljaju – koje kamen mogu rastopiti, a kamoli slaboga čovjeka…

VLADIKA: ovo je moje djelo i djelo mojih đedova i prađedova! Proganjaš me sa moje baštine i mojega ognjišta! Nemilosrdano udaraš na moj narod – kao da su divlje zvijeri, a ne ljudi!?

RADE: I još dodaje: “Moli tvoga boga đaurinskog da te uzme prije nego te ja dograbim! I poručujem ti: zažalićeš što si se ikad rodio…”

VLADIKA: (povišenim tonom) Paše, veziri, age i kadije… Prestanite, prestanite ako Boga ili Alaha znate! Mislite li da se radujem ovakvom krvavom kolu – koje se vijori oko mene! Moje srce nije od kamena i ne vesele me  ovakve pogibije! Ne uživam u patnjama i suzama…Čeljad leže, pomiješale im se i ruke i noge – liče gledani odozgo na neku neviđenu neman…

RADE: I na kraju tu je Austrija, kako se reče i ćesarovci, i krug je zatvoren!

VLADIKA: Interesantno, veoma interesanto, oni kao da misle kako je Crna Gora lijepa pa je žele pod svoje skute…ne bi se crna gora zvala nego mliječna ili medena! A kako će i biti lijepa kad je jednako sirotu divlji talasi napadaju i potresaju!

RADE: Crna Gora je, stvarno, pokazala što može  slabiji sa daleko jačim od sebe…Dobro se držala i danas se darži “…jedna slamka među vihorove.

VLADIKA: Đe su braća, jedinci sinovi, sve na žertvu  davali – I  zato je ostala neporočna čast prađedovska, đe smo prošli sito i rešeto, pa nam i danas prsa kipe prsa sa užasom!

RADE: Tek se  trebam upoznati sa grkijem životom…

VLADIKA: Treba da sjediš na Cetinju, i da se knjizi učiš! Neka bog blagoslovi tebe i svakoga Crnogorca, i ne samo Crnogorca, i neka Vam umnoži svaku dobru rabotu! (čuje se pjesma “Kraj Cetinja selo malo, selo malo Donji Kraj se vazda zvalo…”)

RADE: Striko!

VLADIKA: Što je strikova srećo!

RADE: Ti plačeš?! Možda sam te neđe uvrijedio?!

VLADIKA: To mi dvije suze trepere – možda su i potonje… (briše oči) Jedna je suza radosti, a druga tuge. Radujem se, što sam u svojoj kući našao podmladak na kome ću bez brige ostaviti Crnu Goru…Teško mi je, jako teško, što svoga najboljeg i najdičnijeg plemenika otkidam od svijeta i veselja, što te dovodim među hladne  manastirske zidine (kratka stanka)… Zašto, o dragi bože zašto sve najljepše umire u nama  – sa mladošću našom?! Vremenom srce nam otvrdne…(stanka) i skameni se…(stanka) u ovim hladnim manastirskim zidinama hoće li ti srce uzdrhtati – kao uhvaćenoj ptici u kavezu…hoćeš li osjetiti kako ti krv udra u obraze…hoćeš li u sobi u mraku gasiti svijeću i zamirati u očekivanju i slušati kako nečujno pretrčava – kamenim podom – bosim nogama…kako vrela i drhtava pada kraj tvojeg uzglavlja, a  ti je stegneš – kao žedan čovjek – kada se dohvati šumskog izvora… (stanka, a onda ženski glas) Nemoj ništa raditi čemu se protivi tvoje srce i duša…Um često šara…to sjećanje, to sjećanje gdje su su nekad naše duše boravile…kako leti bože sveti, i kad će opet da mi sleti, da doleti da me sjeti, kad sam bila ozarena – a tvojom čežnjom opčinjena…to sjećanje, to sjećanje…(trgnu se obojica i VLADIKA nastavlja) Osuđujem tvoju lijepu mladost na samoću, a samoća je tamnica…malo, premalo ti dajem za ono što ti uzimam…Dajem ti dva teška zadatka: da upravljaš crkvom i narodom, a oduzimam ti dragu slobodu! Dajem ti da budeš gospodar Crne Gore, a prestaješ biti svoj gospodar… Ti si mlad i jošt nevješt vladiko!  O, da znadeš što te jošte čeka!                  

RADE: Da umijem plakat od radosti,/bih plakao slađe nego igda, /al’kod mene kada poje duša, suze mi se smrznu od radosti…

OBOJICA (naizmjenično):

PETAR’’…SV’JET JE OVAJ TIRAN TIRANINU,

RADE: U nj ratuje duša sa tijelom,

PETAR:U nj ratuje more s bregovima,

RADE:U nj ratuju  vjetri s vjetrovima,

PETAR:U NJ RATUJE NAROD SA NARODOM

RADE: U NJ RATUJE ČOVJEK SA ČOVJEKOM,…

PETAR: T’jelo stenje pod silom duševnom,

RADE: Koleba se duša u tijelu:

PETAR: NIKO SREĆAN, A NIKO DOVOLJAN,

RADE: NIKO MIRAN, A NIKO SPOKOJAN;

PETAR: SVE SE ČOVJEK BRUKA SA ČOVJEKOM…

RADE: SVE JEDNAKO, TADA ALI DANAS,

PETAR: VRIJEME ĆE SVOJIM TOKOM HODIT (ponavljaju)

RADE:OČI ZBORE ŠTO IM VELI SRCE!

PETAR: VILE ĆE SE GRABIT U VJEKOVE

RADE: DA VAM V’JENCE DOSTOJNE SAPLETU,

PETAR: KAKO TREBA S BESMRTNOŠĆU ZBORIT

RADE: NOVI ŽIVOT I VID SASVIM NOVI!

 

(Polutama. Muzika pojačava, smanjuje se – glasovi: ’’Jeste li čuli”?!  Muzika se pojačava, a onda  tiho)

PRIPOVJEDAČ: (prati ga tiha muzika) Brzo se raznijela vijest da je vladika Petar – Sveti Petar Cetinjski, napustio ovu zemlju. (trči se preko pozornice) Sa svih strana – navališe Crnogorci da se isplaču i iskukaju za svojim gospodarem – koji je pola vijeka mudro vodio svoj narod… (čuje se kratko tužbalica) Mladi Rade postaje gospodar Grne Gore. (Muzika se pojačava. Pojavljuje se Rade)

RADE: Ti si mlad i još nevješt vladiko! O, da znadeš što te jošte čeka! (polako odlazi)

 

(Muzika u živo. “Kralj Nikola na umoru…” instrumental bez riječi, a onda svi zajedno “Kraj Cetinja selo malo, selo malo Donji Kraj se vazda zvalo… još ognjišta tamo dime, i ako je to Cetinje. A neka ga ih nek’ se dime, kao spomen od starine” (živa muzika)

 
 

 

Tagovi: , , ,

 
 

Kalendar

June 2019
M T W T F S S
« May    
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930