Vladimir KULJAČA

Isplovljavamo, uključite uređaje…

(IGROKAZ za mlade – radio, TV i scena…)

 
 
Vladimir Kuljača
 

 

 

 

 

 

 

 

(ČUJU SE SIRENE, PROLAZE BRODOVE, VESELI GLASOVI KUPAČA…)

Lica: nastavnik
Zapovjednik – broda
Barba Ivo – stari kapetan
Učenici: Draško, Stanko, Mike, Sanja, Kinjo, Krco, Peco…

KAPETAN: Pripremi brod za isplovljenje! Pripremi brod za isplovljenje!

NASTAVNIK: Podignite zastavicu Y i svirajte kratka-duga – ti-ta-ti-ta-ti-ta!

DRAŠKO: Uključen radar!

SANJA: Uključen PEL!

STANKO: To je podvodni električni lokator!

MIKE: Koja je razlika između radara i PEL-a ?! (podvodni električni lokator)

NASTAVNIK: Upravo sam to htio da pitam!

DRAŠKO: Mogu li ja?

NASTAVNIK: Izvoli Draško!

DRAŠKO: Radar služi za daljinsko otkrivanje – svega što je na moru, rijeci, jezeru, na drumu, u vazduhu – i određivanje položaja i brzine brodova, aviona, motornih vozila, koristi se i u meterologiji…

MIKE: Emituje kratke snopove – elektromagnetne taIase, a talas se odbije od broda, aviona ili auta i mi dobijemo i daljinu i brzinu… Znači, radar otkriva sve što je na površini mora, rijeke, jezera, u vazduhu, na cesti a PEL sve što je ispod mora ili vode i to je glavna razlika između radara i PEL-a (podvodni električni lokator)…

STANKO: PEL, šalje podvodne zvuke a to je podvodna akustika ili hidroakustika – zvučni i ultarazvučni valovi…otkrijemo podmornicu, jato riba i sve što je ispod mora ili vode…

NASTAVNIK: Dobro je, za sada sam zadovoljan vašim morskim znanjem… Tu je predajnik, antena, prijemnik i normalno računski uređaj i sve dobijamo ka na dlanu… Znači, svako radi svoj posao – radar se ne miješa u rad PEL-a i obrnuto – svako svoj posao!

KAPETAN: Isplovili smo, spremi Y, uključite radio-prijemnik dobro slušajte što centar javlja i čuvajte vaše mobilne… Provjerite vezu!

DRAŠKO: ORAO ovdje SOKO kako se čujemo? Prijem.

GLAS: SOKO ovdje ORAO čujem vas dobro!

DRAŠKO: I ja vas čujem dobro, ostanite na prijemu!

SANJA: Možete li nas upoznati – ukratko: što je navigacija?!

KAPETAN: Odlično, pa ovako ukratko: navigacija je nauka i vještina vođenja, brodova, aviona i drugih objekata. U davna vremena, danju se plovilo u vidokrugu kopna, a noću postojali su orijentiri – na kopnu svjetionici, hramovi, na otvorenom moru po nebeskim tjelima, i vjetrovima, a tu su bile i pomorske karate i brodski kompas, zvijezde… Lako je danas, jer svakog momenta se zna gdje se brod nalazi… Nadam se kako je ovo dovoljno …

SVI: Hvala kapetaneeee!

DRAŠKO: (KA DIRIGENT MAŠE RUKAMA) Pratite me! Dum-du-rum, dum-du-rum (svi ponavljaju – pjevaju) “… vjetar ru-žu po moru tjeraše, aj vjetar ružu po moru tjeraše… (pjevaju) dotjera je Muji pod čadore, aj dotjera je Muji pod čadore…po čadore nikog ne bijaše, aj po čadore nikog ne bijaše – samo Mujo rane bolovaše…”

SANJA: Ne razumijem, neke stvari kod ove pjesme… Vjetar, ruža, šator, more i Mujo!?

DRAŠKO: To je Mujov problem, đe će i kako podići šator…U Kini se sada najozbiljije razmišlja o asvaltiranju Jadranskog mora…

STANKO: (imitira majku) Znaš li sinko, što su dva trbuha, a četiri uha?! (Stanko se češka, prvo po glavi, a onda po tjelu) To bi mogao biti JASTUK – majko! E, kada tako dobro znaš odgovor – omotaj se jastukom i čekaj oca kada se vrati s roditeljskog!
(dolazi barba Ivo – polako se gega)

IVO: Đe je kapetan?! I nastavnik?! Kapetane! Nastavniče!

NASTAVNIK: Evo me! Dolazim! Trčim! (uzima zalet) Ććććććć…uhhhuuu (prave lokomotivu – idu oko Iva, a on širi ruke)

IVO: To! Takooo – sto mu morskih ajkula!

DRAŠKO: (donosi gitaru – pjevaju) More i mornari – drugari su stari… baš me briga da l’ imam para ili ne!

(SVI) ko ima para kupa se u moru, a ko ih nema – kod kuće u lavoru…baš nas briga dal’ imamo para ili ne…

(SVI) To je briga naših roditelja, a ne naša… (smijeh i odobaravanje)
STANKO: (zagrli Miku) Ka što sam već reka, za tebe bih da i desnu ruku – s koljena… (smijeh i odobravanje)

IVO: Kad čeljadetu u krv more uđe – on postaje čeljade morske vode… (“lokomotiva” kreće – barba Ivo upravlja lokomotivom – ććććććććććććć – uhhhhhuuuu. Staju i pjevaju – uz gitaru “Jadranom putuje plavi pingvin…”

BARBA IVO: Pjesma oteta od zaborava… (uzima gitaru i pjeva – prate ga) “Jadranom putuje plavi pingvin… (dolazi kapetan s gitarom –pjeva – prate ga) “…poput morskog vuka – zuri kroz durbiiin…”

(DRAŠKO, uzima gitaru i nastavlja – prate ga) “… u plićaku s đecom igra picigin…”

BARBA: “Jadranom putuje plavi pingvin…”

KAPETAN: “…plavuše gleda – stari fakin… poput morskog vuka – zuri kroz durbiiiin…”

BARBA: (širi ruke i ide okolo) Oteto od zaborava – mladosti moja! (zastane) Kad se uželim mora – skoknem do Jamerike, a onda po tim Evropama… (Smijeh).
“Mi mislili i tako smo učili – da postoji jedna Evropa…”
(lokomotiva ide dalje – ććććććććć- uhhhuuu, a onda opet zapjevaju “Jadranom putuje plavi pingvin… poput morskog vuka – zuri kroz durbiiiiin… plavuše gleda stari fakin…Jadranom putuje, Jadranom putuje plavi pingvin… I sve sluša vremensku prognozu…”

BARBA: u zadnje vrijeme, počelo je koljeno da me probada, a doktor mi reče da je voda ušla u koljeno… Kako doktore, za ime Svetog Vasilija, kažem ja, pa vodu nijesam pomirisa više do pedeset ljeta!? (lokomotiva nastavlja – ćććććććććććć – uhhhhuuuuu) “Jadranom putuje, Jadranom putuje plavi pingvin…”

STANKO: Što ste radili i kako ste se ponašali kada je nailazila oluja?!

BARBA: (češka se po bradi, odlaže gitaru) U takvoj situaciji traži se srčanost! (ustaje, šeta, staje) Oću da rečem… da se ne prljaju gaće…znači da se ne ukakite – od straha… to vam je najveća srčanost, da ne napunite gaće, jer onda puno lakše spadaju! (smijeh i odobravanje, “lokomotiva” putuje – uz pjesmu “Jadranom putuje, plavi pingvin…”

SANJA: Što ste radili i kako ste se ponašali u magli?!
(DRAŠKO – S GITAROM – MUZIKA TUŠ)

BARBA: (ide okolo i ponavlja) Vi ste neka puno pametna đeca… Magla i ništa se ne vidi… Treba pričekati – da se magla digne… (smijeh i odobravanje, “lokomotiva nastavlja put – uz pjesmu “Jadranom putuje, Jadranom putuje plavi pingvin…” pojavljuje se kapetan – s gitarom i pjeva: “More i mornari – drugari su stari, kad brod zaplovi isti su im snovi…” svi pjevaju)

DRAŠKO: Ja sin kopna, ka prestrašena tičurina – na rubu gnijezda stojim, zbunjen, uznemiren – stojim nad tvojim ponorima…

MIKE: Život mornara je posebna bajka… More, o more – što još kriješ?! Dobrota je tvoja saglediva, a zloća nepredvidljiva… srećan put i dobro more…

BARBA: Pozdrav brodskom sirenom, bila je naša jedinstvena tradicija i brod kada je prolazio pored mjesta i nosio kapetana iz tog mjesta – javljao se i odazivao sirenom – bio je to pozdrav zavičaju… naselje nije spavalo cijelu noć, kada se znalo da će naići brod sa njihovim kapetanom…romantika je iščezla, druga vremena drugi običaji…na poziv sirena otvarali bi se prozori, ženska duša otpozdravljala bi drugoj duši i bio je to pozdrav u mislima, a ženi je u mislima prolazila mladost i u svojoj ljubavi nosila je veću tugu nego žene u crnini – bile su to žene koje žive od čekanja… I ja sam, prolazeći kroz moju Boku i Baošiće – puštao iz sve snage brodsku sirenu, bio je to moj pozdarv i otpozdrav – za moje mjesto i moju Mariju…

BARBA: (S gitarom pjeva – prate ga) “… adio bella Napoli, adio kara mia, adio ljubavi… (barba prestaje s pjesmom, ustaje s gitarom) Sada, poslije silnih ljeta – osjećam se ka Bodlerov ALBATROS i raći ću vam jedan dio te pjesme (sam sebe prati na gitari) “…I tada, na daskama palube, cijeli snužden/ i nezgrapan – vladar zračnih plavetnila/ kraj njih, kao vesla, na bijedan način,/ vuče svoja bijela i golema krila…/ lulom kljun mu draže, rugaju se onom koji letjet je znao…/ zatočen na zemlji,u toj graji ljudskoj,/ divovska ga krila u hodu priječe…” (odobravanje, svi plješću – bravo, bravooooo. Barba sjeda – I dalje prebira po gitari… ) I danas, kada nijesam na moru – gori sam od ALBATROSA, ne mora biti Bodlerov!

SANJA: (plješće) Pitanje za našeg albatrosa, sada kada ga divovska krila u hodu priječe (pljesak I odobravanje) Imaju li pomorci neke svoje neprijatelje ili poroke?!

BARBA: (ide okolo, staje, češka se po bradi i smije se) Do kada mislite da mi planinarite po nervnom sistemu?! (smijeh)

BARBA: Bilo i biće – naši najveći “neprijatelji “su meka postelja i bogata trpeza… Da vam nešto rečem o kapetanu i njegovom viteštvu… kod brodoloma i nesretnog slučaja – zadnji je napuštao brod, a bilo je i slučajeva da je i potonuo sa svojim brodom…

SVI: Kapetanovo viteštvo bi mogla biti besmislica – naročito ako nema njegove krivice!

BARBA: Pomorci se nijesu usuđivali da postavljaju takva pitanja, a pomorska literature – ostajala je nijema… I ja sam u dva navrata zadnji napuštao brod, a jednom zamalo i da potonem s brodom ali predomislih se u zadnjem momentu – i mrtav padoh, a živ kući dođoh… (smijeh i odobravanje – lokomotiva putuje)

KAPETAN: (DOLAZI S GITAROM I PJEVA) “Vapor u luci i na me čeka, ostaje mi samo postelja meka, poljupcem mi brišeš tugu sa čela…adio bella, adio ljubavi… kako ću bez tebe nijesi mi reka… sidro se diže, srce mi cijepa, s prove mi mašeš – adio bella, adio lijepa, adio ljubavi…” (svi pjevaju, a onda plješću)

BARBA: E, da i ja vas nešto priupitam: zašto se more ne izlije, okeani, jezera, zašto se rijeke nepomiješaju, zašto ne letimo, i zašto se u letu ne sudaramo nego nam treba avion ili neko sredstvo da bi lećeli!? (tišina) Jel’ dosta?!

SVI: I previšeeee! Ništa nas nemojte više pitati!

MIKE: (diže ruku i dva prsta) U pitanju je zemljina gravitacija!

BARBA: (poskoči) Bravo, bravo, odlično!

MIKE: Uvijek je tu i nikad se ne mijenja! Kada bi se mijenjala ova zemaljska gravitacija – promijenio bi se čitavi svijet i svi bi otplovili u svemir… promjene u gravitaciji neće se dogoditi u skorije vrijeme…

BARBA: Odlično, odlično! (uzima gitaru, dolazi i kapetan i pjevaju) “Plovi, plovi, mala barka a u barci ćiri bella Anka…plovi, plovi, plovi mala barka, a u barci ćiri bella Anka… Anko, Ančice, dušo i srce mojeeee…”

DRAŠKO: (drži gitaru i pjeva ) “Teško mi je zaboravit tebe i svu ljubav što si mi dala…ja zbog tebe sada silno patim…” (svi plješću. Odjednom tišina. Dotrčava radarista Maćo)
– Na radaru nešto još neviđeno, poklopilo je cijeli radarski ekran!? Uzbuna je na moru i u vazduhu… policijski gliser, granični ratni brod, helikopter – sve je na moru!… (dotrčava Ponjo sa PEL – službom)

PONJO: Još takve jeke nije bilo, i ne zna se što je u pitanju… podmornica nije… stižu ronioci… (svi stavljaju pojaseve za spašavanje, uzimaju dvoglede, osmatraju)

KINJO: (VEZISTA) Iz centra javljaju da slušamo i druge stanice, jer ovaj dio Jadrana je pod opsadom…

BANJO: (zadužen za SKYPE) Objekat ili što je već, kreće se veoma sporo, na momente pluta, pa su svi zbunjeni i policija i vojska, granična služba – sve je na nogama, na moru, pod morem u vazduhu… (posada budno osmatra i sluša jeku od PEL-a. Dotrčava kapetan – zadihan je –STAVLJAJU PLOČU – VOLONTERI)

KAPETAN: Upravo su javili… u pitanju je teško ranjeni kit, naš znanac i prijatelj…

SVI: (skaču) Pa, to je naš BI-BO, naš prijatelj BI-BOOO… sada je teško ranjen, otkazao mu je radar, PEL i njegovi senzori i zato JE NASTALA uzbuna … Kitolovcu su htjeli da ga ubiju i teško su ga ranili sa četiri koplja -harpuna, a jedan je nosio i eksploziv, ali na veliku sreću nije eksplodirao…

KINJO: (dotrčava) Uzdasi i bol čuju se na preko 1500 kilometara – javljaju iz Novog Sada, Subotice i Budimpešte… Ma, što se to dogodilo našem BIBU!?

STANKO: BIBO je duži od pet slonova kada se spoje…

SANJA: Šest puta je teži…

DRAŠKO: BIBO je najveća životinja na ovoj planeti – dugačak je 34 metra, a težak preko 150 tona… prosto je nemoguće da se on nasukao!?

BARBA: (UTRČAVA) Dolazi brod hitne pomoći i dolaze najveći specijalisti… ima krvi na sve strane – u krugu od najmanje pet milja, a milja ima, samo da ponovimo, 1852 metra… znači u krugu na oko deset kilometara – sve je u krvi!

KAPETAN: (utrčava) Uplovio je i brod za razminiranje… (brzo odlazi)

SVI: (zbunjeni) Brod za razminiranje!? Nije BIBO terorista i ne nosi ama baš nikakav eksploziv ili nešto slično!

NASTAVNIK (ide s radio depešom)
I PECO (utrčava – glavni izviđač): Jedan je harpun nosio eksploziv i na našu veliku sreću nije eksplodirao…Bibo je predvodio spasilačku ekipu, kada bi kitolovci ulovili nekog njihovog drugara – dobijao je signal i hitno bi, sa svojom jedinicim, odjurio i nasatajao bi pravi rat kitolovaca, Biba i Bibovih specijalaca… kidane su mreže, flotilla se smanjivala, pa je Bibo postao strah i trepet i noćna mora kitolovaca, tjerane ribarice… Dugo su smišljali i pravili prave ratne planove kako se Biba riješiti, pa je napravljen plan Bibove likvidacije, naručeni su specijalni samonavodeći harpuni – koplja i jedan s eksplozivom, jer bilo je nemoguće Biba uloviti na klasičan način… predajnik je slao lažne signale i BIbo je hvatao poruke i sam odjurio i napao flotilu – ribaraica predvođeni, do zuba naoružanim kitolovcem, a onda je prema Bibu – polećela kiša harpuna… Bibo je imao antiraketni štit – antiharpunski štit, pa je sa svojim senzorima izbjegavao harpune, ali nije mogao izbjeći dva harpuna i treći koji nije ekksplodirao – na veliku sreću… Iako teško ranjen, raskidao je mreže, dobro oštetio dva broda gdje je došlo do prodora mora u motorni dio, krvi je bilo na sve strane i onda su dolećeli Bibovi “specijalci”, spasili svojega već onemoćalog šefa, dokrajčili mreže i poćerali, dobrto oštećenu, flotilu a kitolovac se jedva spasio…
(pljesak i odobravanje – Bibooo – Bibooo-majstore! Bibo-majstore!)
Odjednom Bibo je nestao i nastala je uzbuna, udarila je velika oluja – iznenada se pojavio neverin pa se zamutilo i more i podmorje, prst ispred oka se nije mogao vidjeti… Biba nigdje nije bilo – na morskoj površini ili ispod mora, a jedno je bilo sigurno da nije ulovljen…više nije bilo ni tragova krvi i poslije višesatne pretrage i užasnog nevremena – Bibovi pajdaši su – obustavili daljnju potragu, bez obzira što je neverin prošao i more i podmorje se potpuno stišalo, ali od Biba ni traga ni glasa…

PECO: I evo došao je kod nas, kod starih i provjerenih prijatelja!

KAPETAN (dotrčava): Biba moramo uspavati, rane su prevelike i moraju biti ušivene – pod lokalnom anastezijom…

DRAŠKO, STANKO, MIKE, PECO, KRCO (dotrčavaju – u punoj “ratnoj spremi”) Sada je najveći problem kako Bibu dati injekcije za lokalnu anasteziju i uspavljivanje, jer kad vidi injekcije cijeli se trese, urla od bola – pričinjavaju mu se harpuni…

STANKO: ne možemo ni infuziju prikačiti, a došla je najbolja svjetska interventna infuzija, ali Bibo je sve istrgao – I dalje vidi harpune…

MIKE: Jedini način da iz helikoptera ili glisera ispalimo injekcije sa samonavođenjem i tako ćemo uspavati našega Biba…

DRAŠKO: Na posao! Pripremi lansirne rampe za samonavođenje – injekcija koje će spasiti Bibov život!

SVI: Lansirna rampa spremna!

DRAŠKO: Paliii!

SVI: Pedeset injekcija sa trenutnim pražnjenjem – pogodilo je Biba – već je uspavan, prikačena je interventna infuzija i krenulo se na sanaciju povreda – radiće se u tri smjene!

KAPETAN (dolazi) Uplovljava brod sa dvadeset hiljda litara vitaminske otopine, na putu je i drugi, jer ovo je Bibu dovoljno za sat vremena da se vitamini rasporede po njegovom tijelu… Stigli su i najsavremeniji laseri i već se spaja teško oštećena koža i ništa se neprimjećuje, pa će naš Bibo biti kao nov…
(pljesak i odobravanje – Biboooo-majstore! Bibooo-majstore!
Bibo bunca, ali normalno diše i sve funkcije normalno rade!

KINJO: Javio sam na sve strane kako je operacija, na uspavanom Bibu, krenula, dolaze brodovi sa hiljadama litara vitamina, podmornice se spuštaju na dno, stotine ronilaca, sonde sa osobljem – rone i izronjavaju, radi se u veoma otežanim uslovima – i sve teče po planu!

NASTAVNIK: Bibovi specijalci su dobili poziciju i znaju đe se nalazi njihov šef, ali misle da je zatvoren i već kreću prema nama… nema te sile koja im se može suprostaviti…

SVI: Uuuuuu, što ćemo sada… bježanija i neka se spašava ko može… Koliko im treba vremena da dođu?

KAPETAN: Već smo izračunali, već su krenuli a ići će najvećom brzinom pa im treba dva dana da nas napadnu i za to vrijeme moramo sve završitii probuditi Biba da ih on sačeka, da im sve objasni, jer to je jedini način da se spasimo…

NASTAVNIK: (ide užurbano) Upravo stiže još lasera i radi se bez trunke odmora… (svi su obučeni u ronilačku opremu – idu na smjenu, sve to prati muzika u brzom ritmu. Svjetla se pale i gase – najavljuju novi dan – čuje se rad helikoptera, motori raznih brodova, policijska sirena i sirene drugih brodova…)

DRAŠKO: Bibo diše normalno, svi organi rade i sve će biti gotovo do ranih jutarnjih sati…

MIKE: A, onda Bibo ide na buđenje – kako ćemo to izvesti?!

KAPETAN: Idemo s jakim elektrošokovima i veoma bučnom akustikom – muzike i bubnjeva, a prije toga udaramo po Bibu – vodenim topovima!

KINJO –TELEGRAFISTA: (dotrčava, skida ronilačku masku i drži depešu) Bibovi specijalci stižu ranije od predviđenog vremena…

SVI: Već u 07.00 Bibo mora biti spreman, a u 10.00 ide na poziciju čekanja! (svjetla se pale i gase, rani jutarnji sati, muzika, bubnjevi, sijevaju munje – elektrošokovi)

STANKO: (uzbuđen) Bibo i dalje spava mirnim i dubokim snom!

KAPETAN: Pojačajte elektrošokove, akustiku nema potrebe da pojačavate!

SANJA: (dotrčava) Izgorjetćemo ga!?

KAPETAN: Samo vi povećajte šokove… (“munje sijevaju”- jače, svi trče prave pingvinovo kolo i plešu)

SVI: Ura, uraaaaa! Bibooo se probudioooo, ura, uraaaaa, Bibo je budan i ustaje, malo je zbunjen sa ovolikom gužvom i grajom, klima glavom i daje do znanja kako mu je sve jasno, već je primio signale svojih specijalaca i dogovorili su susret, Bibo im se priključuje i idu svojim kućama… Mahao je repom, a onda je 150 tona živoga mesa – polećelo tri metra u vazduh – bio je to njegov pozdrav svojim prijateljima! Hvala Bibo, ali nemoj nam više dolaziti u ovakvom stanju, jer svi ćemo zaraditi infarkte – i još više! (svi staju, muzika tuš, duboki uzdasi, policijska sirena je utihnula, odlazi helikopter i brodovi polako odlaze, odlaze i podmornice, skidaju se ronilačka odijela…)

KAPETAN: Prošla opasnost, prošla – i to velika opasnost!

BARBA, dolazi s gitarom – svi pjevaju i kreće pingvinovo kolo i publika kreće sa svojim KOLOM…

 

 

Tagovi: , , ,

 
 

Advertisement

Advertisement

Kalendar

June 2017
M T W T F S S
« May    
 1234
567891011
12131415161718
19202122232425
2627282930