Vladimir Kuljača – Priča kao utisak poeme i romana

 

 

Vladimir KULJAČA

PRIČA KAO UTISAK POEME I ROMANA

 

Sande DODEVSKI: Smrt Trajka – Lisice i druge priče, OFK d.o.o. Cetinje, 2014.

 

Vladimir Kuljaca

 

 
 

 
 

 
 

 
 

 

U novoj knjizi proze, zbirka priča, Sande Dodevski (1947. Jačince –  Kumanovo, Makedonija) glavna je odlika, kao kod većine afirmisanih makedonskih pisaca – čežnja za zavičajem, tako da Dodevski slijedi tradiciju najbolje makedonske proze (Živko Čingo, Taško Georgievski, Slavko Janevski…) potvrđujući još jednom njeno višedimenzionalno značenje – kroz životne i umjetničke tokove…

Zbirka je podijeljena u četiri tematska bloka: VARLJIVO LJETO (7 priča), DOBA ZRELIH DINJA (7), NOĆ NA ORIZOVOM POLJU (5) i ODLAZAK NA RIJEKU (6).  Da pisac može emigrirati samo u svoju prošlost, najbolje nam pokazuje Dodevski – visoko retoričkim i proznim govorom i veoma dobro potvrđuje Benjaminovu tezu kako se kratka priča smatra nasljednikom usmenog   pripovijedanja gdje postavlja figuru pripovjedača na pijedestal, pa se stiče utisak poeme i romana jer  autor smješta  svoje priče pod duhovni krov i čvrsto ih veže  na kompleks unutrašnjih odrednica.

Izazov su mu teme iz djetinjstva, „…iz života smještene i istrgnute iz rodnoga kraja – nošene u najskrovitijim mjestima duše… slika mirno. Pripovijeda škrtim izrazom, ali mu je potez veoma, veoma silovit i mnogoznačan… (Taško Georgievski)…

Kratka priča kao psihološka drama, zapaža se u naizmjeničnom protoku gotovo istih likova – iz priče u priču, pa tako i njihova uravnotežena uloga i daje inovativni romaneskni  postupak – vješto povučen poput ćilima iz istoimene priče – Boja za ćilim – „… teško uočljiva, jarko crvena tačka – crvena buba Veligdenska, kao da je više stajala nego se kretala. Odužio joj se bio put. Onako sitna i neprimjetna…“

Knjiga Smrt Trajka-Lisice i druge priceOvdje nema krupnih događaja, kao ni spektakularnih životnih drama – a to je odlika svakog pripovjedača od nerva, tako da je sve stilski  uobličeno u cjelovitu proznu tvorevinu i veoma vješto pravi odsjaje i odbljeske djetinjstva i pečalbarskog  života (Seba – „…svi koji su otišli, nikad se više nisu vratili…“) – koji se jedva naslućuje.

„…sami stil pripovijedanja kod S. Dodevskog je na granici realističkog i fantasičnog: ljude i događaje opisuje najčešće kroz dvije boje: crvenu i crnu, obje podjednako sjenčajući kao privid ili simbol nastajanja, trajanja i konačnog nestanka“ (Taško Georgievski)

Borhesovu ideju o RASPADANJU romana, autor veoma vješto provlači kroz svoje priče, i danas kažu da su ostali samo „fragamenti koje pažljivo oko čitaoca sakuplja u moguću cjelinu…“ pa tako autor  piše o svom životu u djelovima – rijetko kad dužim od 5-6 strana – gradeći intimnu autobiografiju  svojih misli, na dva nivoa sa crveno-crnim odsjajima i odbljescima…

Rijeka je piščeva vododjelnica gdje nam sa obala šalje silne poruke, pa se veoma mudro oslanja na panta rei – „sve teče“ , sve se kreće, misao koju je prvi izrekao Simplikije, kako bi opisao jedan od koncepata Heraklitove koncepcije. Inače, panta rei koristi se kao fiktivno tajno društvo u romanu Foucaultovo klatno – Umberta Eca, tako da nas sve ovo upućuje da je autor završio Filozofski fakultet u Zadru – filozofiju…

Prilazeći joj sa strahom, ostadoh zapanjen snagom i brazinom s kojom je tekla! Zapijenjena i bučna, silovito se prelivala preko kamenja u brzaku i zaglušujuće hučala…Zagazivši na kraju u hladnu vodu ispod brzaka, bijah iznenađen mnoštvom  viđenog kamenja među koje se nalazio i onaj  jedan  jedini, pravi kamen iz rijeke kojega je trebalo pronaći!!!“

A Taško Georgievski (član Makednoske akademije nauke i umjetnosti) između ostalog kaže: „U jednoj od priča u kojoj se traga  za kamenom iz rijeke, autor nam na veoma sugestivan način poručuje da je sve prolazno, ali ako u toj prolaznosti pronađemo  i uzmemo makar i samo djelić nečega – kao da smo uzeli dio vječnosti…“

Dodevski nije nepoznat čitalačkoj publici, a veoma je strog u prvom redu prema sebi pa onda, i te kako, prema drugim piscima i pjesnicima, tako da je ovo njegova druga zbirka kratkih priča, ali je zato dobitnik Andrićeve nagrade za kratku priču; nagrade časopisa Život; nagrade dnevnog lista Pobjeda i specijalne nagrade za putopis u Frankfurtu…  Objavljivao je, aktivno, u časopisima Stvaranje, Mostovi, Doclea, Crnogorski književni list… Član je Matice crnogorske – od njenog osnivanja. Trenutno je naseljen u Đenovićima, a živi u svojim pričama…