Vladimir Kuljača – Život i progonstvo Didaka Pira

 

 

 

 

Vladimir Kuljača

Život i progonstvo Didaka Pira (1517. – 1599.)

(KOPLJE SUDBINE)

(Radio-drama, veoma lako prelazi u TV dramu)

 
 

Iljf i Petrov, legendarni ruski dvojac, neobične složene stvaralaške ličnosti – dva pisca – kao jedan 2 IN 1, a Vladimir je aktivirao tj. izmislio sebe i postao Gianni Carro (Đani Karo)  i dubrovački ’’faust“ (3 IN 1)i to je puno teže od onoga što su uradili Iljf i Petrov…

Vladimir Kuljaca 250Vladimir Kuljača (Lovćenac 1948.), Đani Karo (Pula, 1984.) i dubrovački ’’faust“ (1991.), podržavaju umjetničku psihologiju tu neuhvatljivu i nepredvidljivu igru mašte i duha, jer umjetnost, govori Vladimir, slaže se Đani dok faust  ’’mudro ćuti, ništa ne govori…“ ima podlogu dinamita i taj intelektualni eksploziv i ta tempirna bomba (tako je, barem, bilo u njihovo vrijeme) nikada se ne zna kada će i gdje će eksplodirati…

 Vladimir, pa tako i Đani i ’’faust“, sve manje pripadaju grupi specifičnih,urbanih, nomada, tako da to više nije putanja od Pule, preko Rijeke, posebno Dubrovnika, do Boke, Cassablance i Praga…Polagano, ali sigurno, gube biološki  ritam, tako da im se smanjuje fizička transmisija…Međutim, i danas putuju kada se ide na pljacu, kada se osvaja prostor od kuhinje do soba, pa tako imaju sve manje sadašnjeg vremena, jer žestoko su napadnuti – prošlim vremenom… Uglavnom putuju, misli im sve, sve više, putuju… Drugo životno poluvrijeme protiče na relaciji Novi Sad – Lovćenac – Rijeka – Lovćenac.

S obzirom što su sve prošli (preživljeli) ostali su relativno normalni i stekli mentalni imunitet – kakav je na Zapadu teško zamisliv…

Prosto je nemoguće napisati biografiju koja bi obuhvatila sve djelove jednog života, jer čovjekov se život sastoji od bezbrojnih priča i eseja…Zapravo, svaki život na kraju stane u jednu rečenicu, ali dobro je znati da se ta rečenica može iskazati na hiljadu načina…

Vladimir Kuljačausput se bavio razno-raznim poslovima: inženjer pomorstva, pomorac, novinar, samostalni privrednik – i sve to da bi mogao po malo pisati – po uzoru na američke pisce,  da bi opstao kao pisac ili kako obično kaže, u mnogobrojinim razgovorima,  ne govori o sebi kao o piscu, smatra se –zapisivačem priča, događaja, drama, dokumentarnih radio-drama i filmova…

I pored svih primjesa, iščeprkana biografija je nestandardna i literarno nezanimljiva…

OBJAVLJENO:

– 14 proznih djela, 16 dramskih tekstova,

–   3 dokumentarne i 1 radio drama i dokumentarni film o Branku Ćopiću: ĆOPIĆEVA RAJSKA DUŠA /Dubrovačka tajna veza / – 2011.

IZVEDENO:

– NOĆ HERCEGA STEFANA (Ljuba Tadić 1983 – 1985. – Nerceg-Novi – Dubrovnik.) Godine 2010. – Radio-Beograd,dramski program, emitovao je HERCEGA u govorenju LJ.Tadića.

– VRIJEME BREME NOSI (Sarajevsko narodno pozorište i Mišo Mrvaljević)

– DRUŽE TITO, OPET SE KUNEMO… autorsko izvođenje.

– DVIJE JEDNOČINKE: JARBOLI SLOBODE (Pula 1979.) i BROD SREĆE (Herceg-Novi – Bijela, 1979.)

– Sreten PEROVIĆ: DAROVI SCENE (Titograd,1986)  BALADA O OSNIVAČU GRADA (studije i kritike – knjiga prva)

– 105 PISACA  iz savremene crnogorske književnosti za djecu i mlade, biblioteka SOKOLIĆ.  Izabrao i priredio DUŠAN ĐURIŠIĆ, Podgorica 2008.

– PROSTRANI VIDICI – antologija priča za đecu crnogorskih pisaca – Dušan Đurišić, bibl.SOKOLIĆ (Podgorica 2012.)

– Nekoliko priča iz zbirke NAJLJEPŠI DANI, prevedene na čehoslovački (1988) I  objavljene u nasjstarijem časopisu  SE  Evrope, ROVNOST, koji izlazi od 1856.

– Dr Miroslav LUKETIĆ – BIO-BIBLIOGRAFIJA (Budva – Cetinje 2007.)

 1. Toranj u Pizi  – priče (Budva Istorijski arhiv – Ljubišin spomen dom 1985.)
2. Pisma iz Dubrovnika –  Dubrovačke ljetne igre i još ponešto (1987. Dubrovnik – vlastito bibliofilsko izdanje)
3. Najljepši dani – priče za mlade (’’Laus“ Dubrovnik, 1988.)
4. Mrmori more – mikro roman za mlade (SlavijaPRESS,  Novi Sad 1989.)
5. Priče sa Straduna (Slavija-PRESS, Novi Sad, 1990.)
6. Toranj u Pizi II  prošireno izdanje (Slavija-PRESS, Novi Sad, 1991.)
7. Prikazanja na Dubrovačku (10 ’’sličica“ tokom 1991. Dubrovnik 1993. Vlastito izdanje)
8. Magistrala – Magla – kratke priče – mikrosatira (Szeged, 2.bibliofilsko izdanje – 1998.)
9. Dubrovački lamentatio (2000. Prijatelji praškog proljeća)
10.Klintonova tamnoplava haljina  i druge priče (Prag, 2003.)
11.Al’Dubrovnik vazda osta… (neka vrsta romančića – Praha, 2004.)

TRI DRAMSKA OPUSA:

12.Dramska sočinjenija I (9 dramskih tekstova + prilozi – vlastito izdanje) – 2006.
13.Dramska sočinjenija II (4 dramska teksta + scenario za dokumentarni film: LOVĆENAC, KAO HRONIČAR DVA RASELJENA NARODA + prilozi – vlastito izdanje)- 2007.
14.Dramska sočinjenija III (5 dramskih tekstova + prilozi – vlastito izdanje) – 2008.

 
 

ŽIVOT I PROGONSTVO DIDAKA PIRA (1517. – 1599.)

–          ISAJIA KOEN – Jakov Flavije Eborensis – poznat kao Didak Pir.   Pjesnik, Jevrej, rodom iz Evore (Portugal) –prognan  iz Španije, a najveći dio života proveo je u Dubrovniku i Herceg-Novom (jedini grad koji je imao jevrejsko groblje, ostalo od španjolaca, koje je  od erozije mora – nestalo, po stručnim analizama to je bilo u velikom zemljotresu 1667.)

–          Didak Pir, bio je jedan od najvećih intelektualaca Srednjeg vijeka i kada se govori o prošlosti Herceg-Novog i Dubrovnika – spominje se DIDAK PIR, ali ova dva grada nemaju ama baš nikakvo obilježje…

–         Ovo je doprinos kulturi  i istoriji –  jevrejsko-židovske zajednice u Crnoj Gori, gdje se nalazi najmlađa i vjerovatno najmanja opština u svijetu…

MUZIKA, je dio jevrejske tradicije i dio jevrejske kulture – od davnina i tu su nalazili najveću snagu…

Koristi se  muzika: HOR JEVREJA, BALKANIKA HALIKVA, SHALOM JERUSALEM, JEWISH MUSIC – HAVA NEGILA, ISRAEL – NOVA NAGILA, BOB DYLAN – Hava Nagila, DALIDA, MIRIS KIŠE NA BALKANU, posebno koristiti HOR 100 JEVREJA – NABUKO, EL KONDOR PASA, CARMINA BURANA…

čuju se glasovi

–          Mir i blagoslov šabatu!

–          Mir i blagoslov!

Mir vama anđeli mira! (više glasova)

PIR: Prije nego se rastadosmo, majka me zagrlila…

 (ženski glas iz daljine – uz muziku koja se pojačava i smanjuje )

  – Sine moj, kako ćeš se  snalaziti sa ljudima bez srca, a njih je uvijek bilo i biće ih… Sine moj, uči Mišnu i Talmud… dijete moje, sigurno te nikada više neću zagrliti… (glas kao i muzika)

PIR: Tako je i bilo! (promjena u glasu – uz muzičke efekte) Kuda ideš i odkuda dolaziš?! Što si odnio iz svoga rodnoga kraja?! Jezik?! Vjerovanje? Običaje?

(muzički efekti – glasovi iz daljine) – Osuđujemo te na život  u progonstvu!  Gdje ćeš i kako živjeti, to ni sam Bog neće znati!…(muzika i glasovi polako nestaju.)

PIR:  Moj grad Evora, pokrajina Aleto Alentejo i zemlja Portugal! (uzdah i muzika) Kako sada sve to izgleda?! Stare Ibere, potiskivali su Kelti, tako da se nisu mogli održati pred naletom Alana, Kvada, Vandala i Vizigota! (kratka stanka) I pored svega oslobodismo se Arabljana i kada smo mislili  da nam dolazi slobodan i srećan  život (jaki muzički efekti) Progon! Izgon! Progon, svega što je jevrejsko!

(polako se sve stišava – nastavlja mirnijim glasom) Čovjek, kada dođe u neke godine, okrene se, pogleda iza sebe i zapita sebe: Da li sam, poslije svega,  želio ono što sam radio i koliko sam zadovoljan  urađenim poslom oću reći životom?! Nesreća je u tome  što je moja duša  okrenuta  prošlosti, pa to najbolje govori što se u meni događa! Kako to gordo zvuči: svaka zemlja u kojoj se nađeš  – postaje ti domovina! Je li to moguće?! (muzika) Moguće je, jer se nalaziš na dnu ponora… (nagla promjena glasa) Davide Izraeljski! O, Davide! Davide Izraeljski! Dosta je bilo surgavanja! Ustani i kreni! Kreni Davide, kreni…vrijeme je… (kratka stanka) Ulazim u pedeseto ljeto, a kada me prognaše  imadoh nepunih dvadeset ljeta…Godine lete, smjenjuju se i kao vihor sve nose ispred sebe… Bez domovine, ideala, vjere… Moja lađa  neće i ne može potonuti! I neće, neće potonuti! (muzički fon, a onda kratka stanka) Tamara! Tamaraaaaaa! (jeka) Prošlo je dosta oprosnih godina…nisam te zaboravio…bila si i ostala  najsvjetlija tačka na mojem putu!

(muzički efekti – plako nestaju) Otac trgovac, stalno je bio u nekom pokretu, a ja pored majke bio sam okružen  velikom ljubavlju i toplinom našeg doma…Zahvaljujući majci rano sam počeo  uočavati kako je lijepa riječ velika snaga koju treba širiti  oko sebe… Majka je i otkrila moju pjesničku dušu, pa je oca tiho upozoravala da me ne muči  sa matematikom i trgovačkim stvarima. Otac je duboko uzdisao i debelo se ljutio …

(glas)  – Zar pored toliko stvari koje postoje, ti hoćeš da budeš pjesnik!?

Dubrovnik - 1PIR: (mladalački glas) – Dragi moj oče, pjesnici se rađaju – bogovi su tako odlučili! Jakov Flavije – Eborensis! I vidim i osjećam kako mi se sazvježđa približavaju… Još nemam svoju zvijezdu, ali za sada dovoljan mi je njihov sjaj! Eno, eno na nebu i vidim moje pjesničko ime: Didako Piro! Di-dak Pir!  (muzika  – polagano nestaje) Rano su me budili, pa bih odmah pristupao jutarnjoj molitvi… Brzo sam naučio i nikada više nisam zaboravio (kraća stanka) Molim ti se Svemogući, da mi snage daš… (muzika) Sa pet godina, učio sam Bibliju, a od sedme godine latinski…od tada pa do današnjeg dana – od latinskog se ne odvajam, pa su na latinskome ispjevane sve moje pjesme… Rano sam počeo s čitanjem Seneke, Terencija,  Ovidija, Horacija… (kratka stanka) U dane Roš Hašana i Jom Kipura – postio sam …

Za vrijeme Svetog Šabata – majka je prala  rubove kaputa, a to je znak žalosti… (uzdah) kao da je slutila nadolazeće dane… Ako bi nam ispala  sveta knjiga, majka bi  je brzo  podigla  i onda bi  knjigu svi poljubili…

Bar Bacvah, na taj dan učio sam pravila odijevanja, češljanja, što se radi  i kako se ponašati kada postaneš punoljetan… Kada sve to naučih – vidjeh kako je sve to omeđeno zakonom Tora… (muzika) Tora, sveta knjiga, božji zakoni – Mojsijeva Tora (muzika) Nisam smio izgovarati ružne riječi, jeo sam što je bilo spremljeno, a nisam smio nositi prljavu odjeću… (muzika i kraća stanka) Osim čitanja i pisanja, učio sam i poznavanje drugih zemalja, i to mi je bilo, posebno, zanimljivo pa mi je kasnije koristilo za bolje snalaženje u dijaspori… (duboki uzdah i muzika) Bilo mi je Dubrovnik - 2nepunih šesnajest godina kada odoh u Lisabon… Tamo je nastalo moje prvo i drugo pjevanje Cato minor siva dysticha moralia – pjevanje u hiljadu stihova i bio je  to poklon mojim lisabonskim učiteljima…treći dio moga pjevanja poklonio sam  kraljevima Portugala – sve do Filipa I … (muzika) Četvrto pjevanje urbanium nomina – imena gradova – od Evore preko Lisabona, Salamine, Toleda, Ferare, Padove, Milana, Carigrada, Soluna, Dubrovnika  i Castel Nuovog tj. Herceg-Novog (muzika) Liriku  sam poklonio  prijatelju i pjesniku Aldu Manunciju…

Dođoh u Italiju (talijanska muzika) Dođoh u središte humanizma i renesanse! (uzbuđenim glasom) Osjetih kako se približih svojoj duši! (i dalje  uzbuđenim glasom) Savoja, Mediči, Firenca, vojvodstva Milano i Viskonti, veliko vojvodstvo Toskana, Đenova (duboki uzdah – talijanska muzika) Plakao sam, plakao iz dubine duše… (muzika)  Taso! Hvala ti za divni i vječni ep Oslobođeni Jeruzalem! Kakvi ljudi, kakvi umovi – ljudi božji! (muzika) Paladio! Mikelanđelo! Đorđone! Boronini! Karavađo! (Uzdah – muzika) Ticijan! (kraća stanka)  Ticijan i njegova Flora… (još veće uzbuđenje) Ostavite nas, već jednom, na miru! Pustite nas da živimo  kao i drugi ljudi i narodi! Hoćemo svoju državu, jer to nam pripada!  Oduzeli ste nam državu, nas protjerali, ali niste i nećete – uzeti nam dušu! Vratit ćemo se na svoje, samo malo! Što nam radite – ako boga znate, a ne znate jer to ne bi radili! … Opet Edikt!  (muzika – pojačava – slab i – nestaje) EDIKT – proglas o progonu Jevreja, da napustimo zemlju u roku od četiri mjeseca! (viče kroz muziku) Staniteee! Vatraaa! Buktinje na sve strane! Opet gori! (malo tiše, ali i dalje uzbuđeno) Mi smo, kako rekoste, za vas jeretici!? Došli da jereticima sudite!? Da vas pitam: što vi to, zapravo, imate protiv Jevreja?! Dopustite da govorim  o jevrejstvu, jer kao što vidim – pitanje je uvijek aktuelno – i juče i danas, a bit će i sutra! Samo malo (muzika) Ako je riječ o hrišćanstvu, nabrojat ću vam, barem, 250 oblika hrišćanstva! Ko vam to nepriznaje da ste jedna od tri najjače religije na kugli zemaljskoj?! Ko kaže da se niste brzo širili po cijeloj Rimskoj imperiji, tako da ste ubrzo postali i zvanična religija! Zaboravljate jednu veoma bitnu stvar: i vi ste imali i vaše progone! Gaj Valerije, svirepo je progonio hrišćane! (uzdah) Rimljani nas raseliše po cijeloj Imperiji – od Palestine, preko sjeverne Afrike, Vizantije, Galije, Rusije, Germanije, Španije, Portugala… (muzika) Gospodo! Jevrejstvo je plemenska religija, ljudi joj pripadaju svojim porijeklom, a moj zadatak nije da razmišljam i dokazujem postojanje Boga!… Ja jedino mogu pjesmom napadati, udarati ili se braniti – i tako gorim u sopstvenoj vatri… (muzika) Svakim danom, sve više slušam priče o dva divna grada… Slušam kako ljudi dolaze  sa svih strana – i vjere i boje… Dubrovnik! Raguza! Castel Nuovo! Herceg-Novi! Ovdje, u Dubrovniku, počinju moji srećni dani… (muzika primorska)  Na samom početku, osjećam veliki utjecaj Firence, Ferare,  i Padove… (talijansko-primorska muzika) Učestvujem, ja i moji Jevreji u razdoblje najvećeg privednog i kulturnog življenja Dubrovačke Republike! Da, to zaboravih – najviše nas je došlo iz Južne Italije, jer to je bilo naše omiljeno boravište – poslije progona iz  Španije i Portugala…

Herceg Novi - 1(muzika) Odoh u Herceg-Novi, kod prijatelja i jedne prijateljice… (kraća stanka i muzika) Turci napadoše grad…  maleni  grad, izuzetne ljepote, najmanji i najslabiji gdje sam do sada boravio, a tako golema vojska  udarila!? (muzika) Drhti i zemlja i more, hiljade zrna padaju oko nas… Vriska! Čujem i zveket noževa! Žestoki okršaji se smjenjuju! Ni strašni Barbarosa sa tri paše nije zauzeo ovaj grad!  Hrabri Španci – Kastiljanci odbraniše grad… (muzika i efekti se smjenjuju – polako nestaju)

Zaljubih se… (muzika) Vreli obrazi, dva rumena cvijeta…ne poznaje moj jezik, kao ni ja njen, ali to nam nije smetalo da budemo srećni… Znala je sve što mi treba, sve moje namjere… svake noći u prvi sumrak, nešto mi je pjevala – uvijajući se svojim čvrstim tijelom i tako  me liječila od silnih rana… Srce mi se stezalo, duša uvijala kao bršljan oko zida… kao da osjećam i razumijem što  mi pjesmom govori… (muzika) Bile su to tajanstvene riječi o vječnoj ljubavi… (muzika i kraća stanka)

Priđi! Priđi i uzmi ovaj prsten! Pruži mi desnu ruku – kasnije ga možeš nositi, kako god želiš!  (muzika) Svakodnevno ponavljam: Amore, amore! Riječ je u nama kliktala… (muzika) Dante je imao svoju Beatriče, Petrarka Lauru, a ja Tamaru! (stanka – muzika) Drhtali smo kao u nekom strahu, ali bezgranično srećni… (stanka – muzika)

Osjetih kako mi se krv u glavu penje, pred očima tama, koljena klecaju (muzika) Potrčah iz sve snage…(muzika) trčim kroz šančeve i meterize…(muzika)

Herceg Novi - 2Tamaraaa! (odjekuje) Tamaraaa! (muzički efekti) Kao da je zaspala… Ne! Neeeee! (kroz muziku se probija :Ne! Neeeeeee!) Probudi se! Tamaraaaa, čuješ li me?! Ovdje sam..ja… ja Pi-ro, Di-dako!  Flavijeee! Jakoooov! (stanka muzika)

 Ne, nije zaspala… više se nije probudila…Padoh… to ću osjećati, taj bol i  pad – dok mi bude srce kucalo (muzika)

Odoh u Dubrovnik i ubrzo je nastala zbirka: Dijalog između čestitog mladića i kreposne djevojke, a onda je pala odluka: Dubrovnik – Raguza, biće moj grad! (muzika)

Bez obzira na sve neprijatne proglase Dubrovačke Republike, za nas Jevreje, zavoljeh ovaj Grad! Klicah iz sve snage: Raguza! Dubrovniče! Dobra ti sreća! Pro nihilo! Volim te besplatno! Ti si Atina slovenskoga juga! Ti ilirska mora kraljice! Ako je Venecija kraljica Jadrana, onda neka se dozvoli da Dubrovnik bude, barem jedan simpatični kraljević! Pro parte – toliko od moje strane!… (stanka – muzika)

Mojsije je rekao: “Nemojte“! imati drugih bogova – osim mene! Vidjeli ste što sam uradio Egipćanima – kako sam vas krilima orlovskim nosio“!

PRIPOVJEDAČ: (muzika) Mojsiju se pripisuje pisanje TORE. Usvojila ga je  kraljevska porodica, a poslije ubistva egipatskog nadvornika pobjegao je preko Crvenog mora, gdje je sreo Boga – u obliku gorućeg grma. Bog ga je  poslao da zatraži od faraona oslobađanje Izraelaca. Faraon nije dozvolio  izlazak iz Egipta, a Mojsije je učinio mnoga čuda i tako uspije da izvede narod iz Egipta i dovede ih u obećanu zemlju –   preko Crvenog mora – na Sinajskoj gori, a poslije četrdeset godina lutanja  (muzika i dalje prati pripovjedača)

PIR: Mojsije je govorio, kako je čovjeku određeno  da desnom rukom odbija, sve što mu smeta, a lijevom da prihvata. Mojsije je, prije napuštanja Egipta, naredio  da se kuće  premažu janjećom krvlju – kako bi se pokazalo  Anđelu – ko živ ostaje…(muzika) A ja?!  (povišenim glasom) Ostadoh bez orlovskih krila! Kako se pokazati Anđelu, da sm živ i da još dišem dum spiro, spero …dok dišem nadam se… (muzika)

U ovom divnom Gradu upoznah dosta  umnih ljudi, a osjećam  dolazi zlatno doba Dubrovnika – gdje mi Jevreji imamo značajnu ulogu, a ja se  najviše  družim sa liječnikom  Amatom Luzitancem. Nedavno me  u Lazaretima na Pločama, to je inače naš jevrejski  sabirni centar, izliječio uz neprestane prijekore: (muzika)

GLAS: Previše lutaš, dragi prijatelju! Provodiš nemiran život, pa to direktno utiče na tvoje stvaralaštvo! Blic-vrijeme  je najveći naprijatelj tvojem radu, a onda piješ više nego bi trebalo…(muzika)

(povišenim tonom – i sve to uz muziku) –  Pjesnici se rađaju! Vježbom nastaju govornici! Za pjesnika nije potrebna nikakva vježba, jer on dolazi na ovaj svijet sa već urođenim darom, Jer Bog je tako odredio! Govorništvo, kao vještina – uči se i vremenom se može veoma dobro veoma dobro naučiti! Pijem više nego je dozvoljeno?! Ko je taj ko određuje koliko se može ili ne može popiti?! Ne mogu nastajati  i živjeti pjesme – od onih koji piju samo vodu! Pjesme napisane bez velikog poleta i žara ne mogu dugo trajati!  Ne mogu sebi dozvoliti  da ličim na izvor ili bujicu – od nadošle kiše ili neverina i presahne onog momenta kada prestanu oborine! (muzika)

(smirenijim glasom) Ako dođem do malo para, postaviću nasred Dubrovnika  Artemidu –  u Nerceg-Novom Veneru! (veselim glasom) Kakav spoj boginja! Artemida! (muzika) Venera- boginja ljubavi, plodnosti, zaštitnica vrtova i vinograda, kasnije se izjednačila sa Afroditom, jer su Rimljani tako naredili… Artemida – zaštitnica novorođenčadi! Siguran sam da nema boljeg i ljepšeg spoja! (muzika – tihim glasom)

To bi bio moj dug  prema Tamari… (muzika – ženski smijeh koji polako nestaje)

E, srećni moji, najsrećniji moji dani kako brzo prohujaše, za mene su se otvorila vrata koja su treba voditi u beskrajnu ljubav…koristio sam svaki trenutak da joj  pokažem  koliko je volim i koliko mi stalo do nje, vjerujući da će tako vječno biti… sanjao sam snove…(muzika)

Eh, da mi je da još jednom prošetam Provansom i Azurnom obalom, gdje priroda budi  snove, sunce najjači sija na zemaljskoj kugli, udružili se čovjek i priroda…  da još jednom kušam dobro vino i čujem  divne pjesme… (Edit Pjaf (Edith Piaf), kombinacija pjesme Padam, padam i la vie on rose)

Ne želim da me na kraju puta, a to će biti u Nerceg-Novom, isprate sa zlatom, srebrom ili biserjem! Moje pjesme! (odzvanja eho mo-je pjes-me) Na mojem zadnjem putu neka me isprate moje pjesme! A vrijeme će pokazati  hoće li ostati iza mene! Neću da me niko žali! Neka niko ne pusti ni jednu jedinu suzu! Bila mi je i ostala, jedna jedina preokupacija – kako zasaditi, uzgajati i odnjegovati pjesmu… (muzika) Postoji vrijeme kada se nešto rađa i vrijeme kada to isto umire…vrijeme plača, a isto tako i vrijeme smijeha, znači treba prokockati dane, prodivljati noći jer sve se to jednom neće moći … (muzika) Osjećam u vazduhu, neki čudni miris (kratka stanka) kao da smo i ovdje počeli da smetamo!? Ave Cezare! O, Davide Izraeljski!  PETRA SKANDALI – kamen smutnje unose Španci i Portugalci i to od kada su počeli šurovati sa Dubrovačkom Republikom – za nas opet dolaze crni dani! (povišenim glasom)

–          Varate se gospari! Grdno se varate gospodo dubrovačka ako  držite da su Španci i Portugalci pametniji od vas i da vam misle dobro! Ono što vas nagovaraju da uradite s nama, debelo će naškoditi Rapublici, a njima ćete pomoći da dođu do još većeg blagostanja!  PICTUS  MASCULUS –  bićete lutka na koncu – u tuđim rukama! (muzika)

(tišim glasom) Ipak, je tačno i dobro sam čuo (glasnije) Onaj ko se bavi trgovinom u roku od osam dana mora napustiti ovaj Grad! (muzika)

(povišenim tonom)

Koplja - 1–         Gospari! Vaša uzvišenost! Ovo je moj grad! Ja sam postao građanin ovega Grada! Kompletno, i dušom i srcem pripadam ovemu Gradu! Ne, ništa neću podnositi vašoj uzvišenosti! Nikoga neću moliti! Ako mi nećete dozvoliti da ovo bude i moj grad, ako mi nećete dozvoliti  da ga volim na svoj način – neka vam bude  na čast preuzvišena gospodo! Slobodno izvoljevajte! Možda je baš vama naređeno  da odredite trajanje moga života! Ne, Didak Pir nikakvu molbu  neće podnositi i Didak Pir za ništa vas neće moliti! (muzika) Možda me osudite da budem kao pas u Egiptu – gdje bježeći pije vodu, od straha da ga krokodil ne zgrabi… (više glalsova)

–          Stani! Staniiii! Zaustavi se! Zaustavi seeeeeee Didako Pirooooo! Ni koraka dalje! Ni koraka dalje! I Mojsije je išao dok nije stigao do ognjenog grma.

PIR: A, Isus?!

GLASOVI: (Sv.Jovan 19,34-37 Novi zavjet)

 1. Nego mu jedan probode rebra kopljlem, i odmah iziđe krv i voda.

 2.Onaj ko to vide posvjedoči, i svjedočanstvo je njegovo istinito, i on zna da istinu govori, da i vi vjerujete.  …

 3. A na drugom mjestu Pismo govori: Gledaćete onoga koga probodoše…

 4. U završnim poglavljima evanđelja Sv. Jovana rečeno je kako je rimski vojnik probo Hristov bok kopljem – desni bok, između četvrtog i petog rebra … Takav način probadanja bio je običaj  rimskih vojnika na bojnom polju  kada su željeli  da provjere  da li je neprijatelj mrtav, jer  iz beživotnog tijela  krv ne teče…(kraća stanka– muzika)

5.  Ime tog vojnika je Gaj Kasije, a postao je poznat kao Longin Kopljonoša – obraćenik u hrišćansto… Bilo je to po nalogu Poncija Pilata, kao razvjetna križ… (muzika)

 Koplja - 2PIR: Ja i moj narod, došli smo do naše zadnje crte – ispod koje ne možemo niti smijemo ići! (muzika)

 Plješćite građani! Kao u rimsko doba, na kraju predstave glumci su pozivali građane na pljeskanje, a ja počinjem s najnovijim pjevanjem: Antologija progonstva – život i progonstvo Didak Pira! (muzika)

PRIPOVJEDAČ: Naredbodavac Poncije Pilat je praktično tvorac koplja sudbine, a Gaj Kasije, Longin Kopljonoša, obavio je vojnički čin Isusovog pogubljenja  i postao prvi svjedok prolivanja krvi Novog zavjetnika – za koje je koplje postalo simbol. Sa prolskom vjekova legenda je bila sve jača, tako  da onaj ko ga posjeduje – drži u rukama sudbinu svijeta – bilo to na dobro ili zlo. Njegovi nosioci – Konstantin, Karlo Veliki, Fridrih II Barbarosa, Habsburgovci – najznačajnije su figure  svjetske istorije. Ta legenda, se očuvala tokom dva milenijuma hrišćanstva, a vidjela je svoje najjezivije ispunjenje u dvadesetom vijeku kada je zbog koplja, Hitler je kopljem bio opčinjen još od  mladićkih dana stradalo preko 52 miliona ljudi…

PRIPOVJEDAČ(2):  Koplje se našlo u rukama  Amerikanaca onoga trenutka  kada su bacivši  atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki – označili početak nuklearne ere… (muzika)

 

Fotografije Dubrovnika i Herceg Novog: Arhiva Montenegrine
Fotografije koplja:Trevor Revenskroft (Trevor Ravenscroft) Koplje sudbine
(Okultne moći Koplja kojim je proboden Isus) Izdavači: DOSIJE, NIU Službeni list, SRJ