Poštovani pośetioci, s posebnim zadovoljstvom vas obavještavamo, da ćemo na našem Portalu prenijeti nekoliko naučnih radova koji su objavljeni u Zborniku Ivan Mažuranić (1814-1890) i Crna Gora, koji je izašao nakon realizovanog polivalentnog i međudržavnog/međunarodnog projekta Dani Ivana Mažuranića (1814-1890) u Crnoj Gori, koji je održan od 27. 09. do 01. 10. 2009. godini na Cetinju.  

Po širini i dubini zahvata, svi sadržaji u (kon)tekstu Ivana Mažuranića su na naučno zavidnom nivou. 

Prezentovanje ovih sadržaja omogućio je prof. dr Milorad Nikčević, pa se gospodinu Nikčeviću srdačno zahvaljujemo. 

U drugom dijelu objavljujemo naučni rad prof. dr Vojislav P. NIKČEVIĆAMAŽURANIĆ I NJEGOŠ O CRNOJ GORI I CRNOGORCIMA”.

Na početku dajemo biografiju autora, uvodne napomene o projektu, kao i osvrt prof. dr Milorada Nikčevića “ZAŠTO MAŽURANIĆ U CRNOJ GORI?”

 

Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje sadržaja sa našeg portala i dalje reprodukovanje u drugim medijima.

 

BIOGRAFIJA*

vojislav-p-nikcevicVojislav P. Nikčević je značajno ime savremenog crnogorskog trenutka. Lingvista, naučnik i književni istoričar, on je, pretežno zbog radikalnih stavova o crnogorskom jeziku, kao i zbog mjesta življenja, u savremenom crnogorskom trenutku znan kao „cetinjski Nikčević” na poslu pionira kodifikovanja crnogorskog jezika i utvrđivanja samobitnosti crnogorske nacije. Njemu kao njegošologu posvećujem ovu studiju.

Vojislav P. Nikčević je rođen 18. januara 1935. godine u Stubici, selu kraj Nikšića. Osnovnu školu završio je na Pandurici (Pješivci), gimnaziju u Nikšiću, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Završio je hrvatskosrpski jezik, jugoslovenske književnosti i komparativnu književnost. Godine 1975. na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta, odbranio je doktorsku disertaciju Mladi Njegoš. Analitičko-komparativni presjeci pjesnikova razvoja, čime je ušao u najuži krug njegošologa i čuvara njegoševske tradicije.

Rad u prosvjetnoj struci Nikčević je započeo službovanjem u Pedagoškoj akademiji u Nikšiću (1965-1968 ), nastavio u Medicinskoj školi u Bihaću (1968) i Medicinskoj školi u Zemunu (1969-1971). Desetak godina iza toga radio je na Cetinju u ustanovama vezanim za kulturu Crne Gore, a 1982-1990. bio je u svojstvu honorarnog nastavnika na Nastavničkom, odnosno Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Jedno vrijeme (1984) bio je predavač na Kulturološkom fakultetu na Cetinju. U zvanju vanrednog profesora predavao je Opštu književnost i jugoslovenske literature. Od 1990. do 1995. god., Nikčević je, u svojstvu redovnog profesora, izvodio nastavu iz Slovenačke književnosti na nikšićkom Filozofskom fakultetu, a od 1996. godine do penzionisanja 2001. bio je redovni profesor na tom fakultetu za predmet Crnogorska književnost 19. i 20. vijeka, i od penzionisanja honorarno do 2005. godine.

Aktivan i dinamičan, nemirnog duha, Nikčević je bivao član mnogih redakcija (publikacija) i zbornika, često i njihov urednik, a k tome bio je i saradnik u Enciklopediji Leksikografskog zavoda i Enciklopediji Jugoslavije u Zagrebu. Bio je i organizator skupova i simpozijuma. Član je i predśednik Odbora za jezik i književnost Crnogorskog PEN centra, redovni član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU), član Odbora za nauku Matice crnogorske, direktor Instituta za cmogorski jezik i jezikoslovlje i član Crnogorskog društva nezavisnih književnika.

Nikčević je objavio 25 autorskih i priređivačkih knjiga i zbornika, te više stotina naučnih i stručnih radova iz oblasti jezika i književnosti, s posebnim akcentom na crnogorski jezik i crnogorsku književnost, pa i šire. Baveći se rodonačelničkim poslovima o crnogorskom jeziku, postavši i reformator u toj oblasti, Nikčević je navukao na sebe gnjev i srdžbu tradicionalista srpskohrvatskog književnog jezika, u čijem vokabularu su se mogli naći i izrazi neprimjereni životu njihovih autora. Slično njemu prolazio je i Vuk Karadžić u ratu za srpski jezik i рrаvopis. Kao pionir u nauci o crnogorskom jeziku, Nikčević je sastavio pravopisne osnove, gramatiku i pravopis crnogorskog jezika i time izvršio njegovu kodifikaciju. Muški se bori za priznanje i ravnopravnost tog jezika u porodici evropskih jezika. Njegova, Nikčevićeva, interesovanja sežu u korijene etnogeneze Crnogoraca.

Vojislav Nikčević počeo se baviti Njegošem takoreći na početku svoje nastavničke i naučne karijere. To interesovanje nije imalo svoje plime i oseke i nije splašnjavalo do dana kada ova studija nastaje. U savremenoj njegošologiji je jedan od vodećih, a disertacijom Mladi Njegoš, odbranjenom u Zagrebu, uključio se u najuži krug naučnih radnika što se bave Njegošem i njegovim djelom. 

*Biografija je dio uvodnog teksta Krsta Pižurice: Vojislav P. Nikčević kao njegošolog iz knjige Vojislav P. Nikčević: Mladi Njegoš, u izdanju Instituta za crnogorski jezik i književnost – Podgorica, 2011. godine.

 

 ivan-mazuranic-i-crna-gora-naslovna-450

impresum1

impresum2

impresum3

 

IVAN MAŽURANIĆ (1814-1890) U SREDIŠTU KULTUROLOŠKE
I NAUČNE POZORNOSTI CRNE GORE 2009. GODINE
 

Polivalentni i međudržavni/međunarodni projekt Dani Ivana Mažuranića (1814-1890) u Crnoj Goriodržan je od 27. 09. do 01. 10. 2009. godini u Cetinju/CG. U dnevnoj štampi projekt je opisan mnogim pohvalnim izrazima: “kulturni praznik”, “uspješno realizirana ideja zbog širenja horizonata dvaju naroda”, “sredstvo učvršćivanja i produbljivanja hrvatsko-crnogorskih nacionalnih odnosa”, “projekt od iznimnog značaja”, “projekt dostojanstva i časti”, “Univerzalne vrijednosti Mažuranićeva djela” itd.

Projekt je proistekao iz višedecenijskog projekta Kulture u doticaju: stoljetni hrvatski i crnogorski književni identiteti kojega je financirlo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske i Skupština Crne Gore. Milorad Nikčević, redoviti profesor s Filozofskog fakulteta u Osijeku, bio je njegov voditelj te misaoni pokretač i glavni inicijator. Višesadržajna manifestacija održana je pod pokroviteljstvom i (su)organizatorstvom mnogih institucija: Hrvatskog sabora, Skupštine Crne Gore, gradova Cetinja i Novog Vinodolskog, Hrvatsko-crnogorskog društva prijateljstva Croatica-Montenegrina iz Osijeka/Varaždina, Crnogorsko-hrvatskog prijateljskog društva Ivan Mažuranić iz Cetinja, Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te Instituta za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikčević.

Hronologija sadržaja je pozamašna:

  • Uvodni dio prigodno je obilježilo prikazivanje filma Ivan Mažuranić – čovjek od kamena.

  • folklorni nastupi kulturno-umjetničkih društava Ilija Dorčić iz Novog Vinodolskog i “Njegoš” s Cetinja.

  • Kao materijalan trag za budućnost postavljeno je poprsje Ivana Mažuranića ispred Crnogorske narodne biblioteke na Cetinju, u “Aleji velikana”

  • U muzeju Biljarda otvorena je retrospektivna izložba posvećena Mažuranićevu životu i djelu.

  • Inicijalni odsječak svečanosti završen je akademijom u Kraljevskom kazalištu Zetski dom. Tamo je, nakon pozdravnih govora organizatora, političkih i kulturnih predstavnika s obiju strana izveden

  • program s poetskim recitalom Vas je ova zemlja porodila te nastupom Kulturno-umjetničkog društva Ilija Dorčić.

  • Sadržajna šarolikost također je vidljiva iz književnih predstavljanja uklopljenih u program. Od prezentiranih knjiga zapaženi su pretisci: prvih izdanja Smrti Smail-age Čengića (1846). Jedan je pretisak izašao u izdanju Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, a drugi u izdanju Instituta za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikčević, Crnogorsko-hrvatskog prijateljskog društva Ivan Mažuranić s Cetinja i Crnogorskog kulturnog društva Montenegro-Montenegrina iz Osijeka.

  • Središnji dio manifestacije bio je Međunarodni znanstveni simpozij Ivan Mažuranić i Crna Gora 2009. Svoje teme vezane uz Mažuranićevo djelovanje prijavilo je i izložilo pedesetak naučnika iz: Hrvatske, Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Ukrajine, Njemačke i Mađarske.

  • Cjelokupne sadržaje polivalentnog projekta pratila je Programska knjiga manifestacija & knjiga sažetaka, Cetinje- Novi Vinodolski-Osijek, 2009, 243 str.

  • Kruna cjelokupnog projekta pregledno je prezentirana u Zborniku Ivan Mažuranić (1814-1890) u Crnoj Gori, koji je uredio prof. dr sci Milorad Nikčević, Osijek-Cetinje, 2011, 859 str., a na kraju donosi sintetički film TV Crne Gore.

 

Milorad Nikčević
ZAŠTO MAŽURANIĆ U CRNOJ GORI?  

Crnogorsko-hrvatske književne veze i interkulturalni, in­terdisciplinarni modaliteti dvaju naroda, Hrvata i Crnogoraca, nastajali su u susretima i suodnosima. Kulturni su kontakti u po­vijesti između njih bili intenzivni jer su izrastali u sličnim povije­snim i arhetipskim okolnostima, kulturnim uslovima, u etnički i teritorijalno bliskim arealima, a bili su uvijek interaktivni.

Najintenzivniji zamah književno-kulturnih veza između Hr­vatske i Crne Gore ostvaren je u razdoblju duge vladavine dinastije Petrovića, sve do propasti crnogorske državnosti 1916/1918. go­dine. Brojni su kulturni poslenici dvaju naroda doprinijeli vidnom prosperitetu državnih, političkih i kulturnih veza: Petar I Petrović Njegoš gaji prisne kontakte s Hrvatskom, njegove sekretarske dužnosti obavlja književnik i kulturolog Hrvat – Fran Dolči, a njegov sino­vac Petar II Petrović Njegoš stvara još povoljniju duhovnu klimu, razvija duh hrvatskoga narodnog i kulturnoga preporoda/ilirizma u Crnoj Gori. On je u svojim idejno usmjerenim prilozima u peri­odičnim publikacijama Danici i Kolu hrabrio Hrvate, nudio im oružanu pomoć (banu Jelačiću) 1848. godine; stavljao im do zna­nja „da nijesu sami”. Stalne kontakte održava Njegoš preko hrvatskih kulturnih čelnika i političkih vođa: bana Josipa Jelačića, Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ljudevita Gaja, Mate Topalovića, Ivana i Antuna Mažuranića, Fridriha Oreškovića i drugih. Neki od njih u romatičarskome zanosu pośećuju Njegoša na Cetinju (1841).

Poslije revolucionarnih zbivanja u Hrvatskoj 1848. Njegoševa djela sve više objavljuju hrvatski listovi, serijski časopisi i pu­blikacije. U njima se ogleda ne samo sveslavenska uzajamnost nego i očuvanje Njegoševa opštejužnoslavenskoga opredjeljenja. Njegoš i njegovo djelo postaju i inspirativna tema ilirskih pisa­ca: Ivana Trnskog, Petra Preradovića, Meda Pucića, Ognjeslava Utješinovića, Stanka Vraza, Niccola Tommasea i drugih. I kasniji hrvatski kulturolozi, naučnici i umjetnici pokazuju zanima­nje za Njegoša i njegovo umjetničko djelo: hrvatski filolog Milan Rešetar, više od pedeset godina (1890-1940) bavi se izdavanjem, proučavanjem i komentiranjem Njegoševa Gorskog vijenca i dru­gih njegovih djela. Isto radi i Antun Barac koji na podsticaj Matice hrvatske (1947) izdaje Gorski vijenac u Zagrebu. Takođe, slavon­ski književni povjesničar i akademik Tomo Matić piše atipičnu i recentnu studiju (1920) naslovljenu „Osnovne misli Njegoševe Luče mikrokozma” (1845).

Uz Njegoša najznačajniji pjesnik i državnik svojega vreme­na, u istom razdoblju iliraca, bio je ban i književnik Ivan Mažuranić (1814-1890). On u zanosu i opštoj klimi ilir­skoga pokreta sazdaje spjev Smrt Smail-age Čengića („Iskra”,1846). U njemu je ispjevana najdublja i najsuptilnija apoteoza Crnoj Gori i Crnogorcima, njihovu nacionalnome identitetu, otporu i borbi protiv tuđina. Upravo su Petar II Petrović Njegoš i Ivan Mažuranić savremenici i personifikatori državnosti i poetske sli­ke svojih dvaju naroda, Hrvata i Crnogoraca. Njihovo novo či­tanje u naše vrijeme i u našoj savremenosti jeste pravi trenutak da se o odnosu velikih državnika i pjesnika, Njegošu i Mažuraniću, progovori na široj osnovi i uporednoj (komparativnoj) analizi i kritičkoj podlozi.

Međutim, Dani Ivana Mažuranića u Crnoj Gori imaju i mnogo dublje i šire značenje: Crnogorci se u svojoj slobodnoj i neovisnoj državi najdublje odužuju velikom pjesniku i hrvatskom državniku. Usmjereno je to oduženje prema istaknutome ilirskom književniku XIX stoljeća, njegovu svestranom dignitetu, knji­ževniku koji je proslavio Crnu Goru i Crnogorce u najtežim vremenima diljem Europe. On je u svojem povijesnom spjevu Smrt Smail-age Čengića (1846), različito od mnogih njegovih suvreme­nika, na temelju kontrasta, to jest niza oprečnosti po moralu, po­našanju i različitom poimanju svijeta i života Crnogoraca i Turaka, iz koncepcijskijeh umjetničkih razloga odstupajući u velikoj mjeri od konkretnijeh faktografskih činjenica, u vidu pet kompozicijskijeh se­gmenata spjeva (…) (slika) uzročno-pośljedično i veoma koherentno povezanijeh, dao najreljefniju integralnu sliku i najdublju moguću spoznaju o Crnoj Gori i Crnogorcima, uhvaćene u njihovijem naj-suštinskijem povijesnijem narodnosnim i nacionalnijem koordinata­ma i egzistencijalnijem odnosima. Konkretno, u poetskim vizijama i neponovljivim umjetničkijem sintezama epa neodoljivom snagom iz nečuvenih patnji i carstva zla postepeno izrastaju i defiluju Crnogor­ci iz istočnog i śeverozapadnog dijela Crne Gore (Brda i tzv. ‘Crno­gorske Hercegovine’ ) kao mučenici, vitezovi i zatočnici slobode koji, u tajnom suodnosu s Njegošem na Cetinju, kao njihovijem stvarnim gospodarem u centru slobodnog dijela zemlje i države odakle se ko­ordinira obrambenom i oslobodilačkom borbom svijeh Crnogoraca, napośljetku trijunfuju kao pobjednici dobra nad zlom. U tome se sastoji ideološki i filološki smisao Mažuranićeva spjeva (…).[1]

Uz sve to, najveći hrvatski pjesnik ilirizma i povjesničar svo­jeg vremena Ivan Mažuranić, Crnogorce je bez ikakve dileme i po­vijesnog ustezanja tretirao kao nacionalni entitet, dakle ono što oni zaista jesu – samorodan crnogorski narod, dok ih je njegov savremenik Njegoš često sekundarno, nesvjesno i bez osnova identifikovao kao da su njegovi zemljaci „srpskoga” etničkog porijekla. Ovo samo iz toga razloga što je crnogorska država Zeta u kasnom srednjem vijeku bila u sastavu nemanjićke (raške) države.

Nadalje, Ivan Mažuranić je u književnom nasljeđu ostavio značajne spise i poglede na nacionalni (hrvatski) jezik svojeg vremena. Svojim jezikoslovnim pogledima on se zapravo svrstava ne samo u najuži i najreprezentativniji krug lingvističkih radnika preporoditelja (…), već spada u red najpoznatijih hrvatskih jeziko­slovaca uopće[2] čiji su stavovi i jezikoslovne teze aktuelne još i da­nas, upravo inspirativne u trenutku kad se u Crnoj Gori etablira materinski narodni – crnogorski jezik!

Iz svega izloženog nameće se sljedeći zaključak: Ivan Mažuranić je produbljeno i kompleksno predstavljao odbrambenu i oslo­bodilačku borbu Crnogoraca. Ispoljio je i odlučno iskazao pozna­vanje povijesnih činjenica, fakata koji su stvorili Crnu Goru kao specifičnu zemlju, odnosno tretirao je Crnogorce kao samostalan narod i naciju koji je imao višestoljetnu atipičnu državotvornu formaciju. Dakle, u sintezi ovog projektnog obrazloženja želimo zgusnuti i naglasiti: golem je dug Crne Gore i Crnogoraca prema Ivanu Mažuraniću, velikom pjesniku i banu Hrvatske. Njegovo poetsko, političko i povijesno djelo zrači svojom aktuelnošću i savremenošću. On svojim djelom zapravo pokreće disput o aktuelnoj problematici modernim nacijama u Evropi, povezujući je sa domaćom tradicijom i istoriskom situacijom koja poruke prošlosti prenosi pokoljenjima i traje u sadašnjosti, nadrastajući vremensku omeđenost i poprimajući sveljudsko i svemirsko značenje.[3] Zato će Dani Ivana Mažuranića u Crnoj Gori biti samo djelić oduženja tom zajedničkom velikanu Hrvatske i Crne Gore.

[1] Vojislav P. Nikčević , Kroatističke studije, Erasmus naklada, Zagreb, 2002, 298-299. 17

[2] Isto.

[3] Milorad Živančević, Mužuranić, Matica srpska, Novi Sad i Globus, Zagreb, 1988, 5.

 

KLIKNITE NA NASLOVNU STRANU ZBORNIKA, DA OTVORITE
NAUČNI RAD PROF. DR VOJISLAVA P. NIKČEVIĆA

ivan-mazuranic-i-crna-gora-naslovna-450

 

 

 

Tagovi: , , , , , , , , , ,

 

Bez komentara

Budite prvi.

Poruka


 

*

 
 

Advertisement

Advertisement

Kalendar

April 2017
M T W T F S S
« Mar    
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930