U utorak 28. aprila 2015. godine, Matica crnogorska ogranak Mojkovac, organizovala je veče posvećeno Milovanu Đilasu. Objavljujemo tekst Vukomana Kljajevića “Mojkovac slavi ime Milovana Đilasa” koji je tim povodom emitovan na Radiju Crna Gora. Ovaj tekst objavljen je na portalu Radio Televizije Crna Gora, odakle smo ga preuzeli. 

 

Mojkovac slavi ime Milovana Đilasa

 

Riječi u Dnevničkom zapisu sa sahrane Milovana Đilasa, da neće proći mnogo vremena do održavanja književnih i drugih manifestacija u Mojkovcu, posvećenih Đilasu, ustanovljavanja nagrada koje će nositi njegovo ime, vremenom su dobile svoju potvrdu.

 

O Milovanu Djilasu u Mojkovcu 28.04.2015.

Veče posvećeno Đilasu u Mojkovcu

 

To su bile proročke riječi tadašnjeg novinara Pobjede, a sada predsjednika Matice crnogorske, ogranka u Mojkovcu, Borislava Jovanovića izrečene 25. aprila 1995. godine.

Pisaće se i drame i monodrame, romansirane i druge biografije, pisao je tada Jovanović, neposredno nakon što je uz jak šum cerovine sa još očuvanim, ispijenim, lišćem sa seoskog groblja u Podbišću odlazilo nekoliko stotina pokajnika sa sahrane Milovana Đilasa.

Sada dvadeset godina kasnije, Mojkovčani planiraju da jednu od ulica nazovu njegovim imenom, na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta izvedena je predstava koja govori o životu Milovana Đilasa, a ne prođe godina da se na nekoj od crnogorskih naučnih, obrazovnih ili kulturnih institucija, na ovaj ili onaj način, ne pomene Đilas. Za protekle četiri godine u Crnoj Gori je objavljeno nekoliko knjiga o njemu i nekolike njegovih knjiga, održan je i  međunarodni  naučni simpozijum posvećen životu i djelu Milovana Đilasa. Formirana je fondacija “Milovan Đilas“  sa namjerom da se izgrade  Spomen dom, biblioteke i muzejsko odjeljenje.

Sinoć su  u mojkovačom Centru za kulturu,  na dvadesetogodišnjici od njegove smrti o životu i djelu  Milovana Đilasa, govorili  predsjednik  Matice crnogorske, ogranka u Mojkovcu Borislav Jovanović, prof. Vladimir Vojinović i direktor Centra za kulturu,  Rodoljub Ćorić.

Učesnici skupa su zaključili da je Mojkovac učinio sve što je mogao da ime Milovana Đilasa bude na mjestu koje istorijski kurtološki i književno zaslužuje, međutim, krajnje je vrijeme da zvanična Crna Gora i njene institucije odlučnije preuzmu brigu o Milovanu Đilasu.

Govoreći o značaju Đilasove rane stvaralačke faze prof. Vojinović je ocijenio da su Đilasovi literarni, publicistički i politički počeci ostali u sjenci one velike đilasovsko-revizionističke epohe, kada je, nastojeći da prevrednuje sistem u čijem je stvaranju i sam učestovao, Đilas završio u tamnici.

“A zapravo se već u međuratnom periodu može nazreti Đilasov kritički bilo. Ona žila kucavica jednoga genija koji se ne da lako pomiriti s nametnutim okvirima egzistencije. Istina, međuratni tekstovi Milovana Đilasa ispunjeni su mladalačkim egzaltom, vrenjima i nepreciznostima ali je svima koji su listali  tu građu jasno da i iz tih redova izbija onaj eruptivni literata i nezadrživi polemičar-Đilas“, kazao je Vojinović.

On kaže da mu je već kao studentu bilo jasno da je riječ o autoru međuratne crnogorske književnosti. I to  ne zahvaljujući književnoistorijskim tekstovima ili kritičkim sondažama, kojih skoro da uopšte nije ni bilo, već prije svega zahvaljujući tekstovima iz tog vremena, koje je, ističe Vojinović, iz nekih drugih razloga pronalazio razasute po raznim međuratnim glasilima. Prosto, nijedan ondašnji literarni događaj nije se zbio a da u njemu nije učestovao ili ga bar opisao Milovan Đilas. Čini se da nema grada na prostoru Južnih Slovena u kome je neki časopis objavljen između dva svjetska rata a da tamo nije pomenuto i njegovo ime, ili objavljen kakav njegov, umjetnički ili neumjetnički tekst.

Analizirajući Đilasovo poimanje riječi, Vojinović kaže: „Kao što je jedino njegovo utočište bila njegova tročlana porodica, tako je jedina njegova sloboda bila riječ. Vjerovatno iz tih razloga  Đilas nije želio ničim  da ukroti svoju riječ, vjerovatno je iz tih razloga slobodno govorio i pisao. Riječ je, na koncu, i sačuvala njegov um u tamnici, ocijenio je Vojinović.

Predsjednik Matice crnogorske, ogranka u Mojkovcu, Borislav Jovanović je podsjetio na Đilasovu sklonost da  već od  studenskih, mladalačkih, knjževnih i revolucionarnih dana pokaže svoje buntovničke sklonosti.

 

O Milovanu Đilasu u Mojkovcu - pośetioci

 

“Dakle, radilo se o jednom slobodaru, o čovjeku, koji je imao urođenu odbojnost prema svim kanonima, prema svemu što je stega i koji je imao hrabrosti da tu svoju karakternu crtu održi tokom cijelog života na ovaj ili onaj način”, smatra Jovanović, koji se potom osvrnuo na  odnos Crne Gore prema Milovanu Đilasu.

„Mislim da je Milovan Đilas za ovih dvadeset godina od njegove smrti, prestao biti bauk koji kruži Crnom Gorom. Za ovih dvadeset godina Đilas je počeo da osvaja Crnu Goru kao i ona njega. Međutim, kada je u pitanju država, moram da primijetim, da to ide dosta stidljivo, sporo sa određenim političarenjem, ali  je sasvim izvjesno da mu se njegov zavičaj odužio i odužuje na najbolji mogući način“, saopštio je Jovanović.

Predsjednik ogranka Matice crnogorske je  podsjetio da je odmah poslije referenduma dr Todor Baković organizovao skup u Mojkovcu, koji je bio posvećen 95-ogodišnjici rođenja Milovana Đilasa. Tada je formirana Fondacija Milovan Đilas i koncipirano obilježavanje njegovog djela. Pet godina kasnije, povodom sto godina od Đilasovog rođenja, u jednom zanimljivom programu  organizovano je i književno veče posvećeno njegovom romanu „Besudna zemlja“ sve s namjerom da Milovan Đilas ne padne u zaborav, zašta je Matica crnogorska uvijek imala podršku  lokalnih vlasti. Sve to je bio podstrek za čitavu Crnu Goru da se sjeti Đilasa, smatra Jovanović.

„Milovan Đilas je mogao biti sahranjen u Aleji velikana u Beogradu ili gdje je god htio u ondašnjoj Jugoslaviji, svak bi ga prihvatio i svima bi dobrodošao, kao znamenje kao ličnost evropskog formata. On je ipak poželio da bude sahranjen, ovđe, u Crnoj Gori, u svom rodnom selu, i to je poruka. To je neobična poruka,  životna, ljudska, intelektualna, pa ako hoćete i nacionalna i svaka druga poruka. Njegova lična želja da bude sahranjen na seoskom groblju, tu poruku treba uvijek da imamo u vidu da je čitamo, ali njena osnovna nit je poznata. On je želio da počiva u Crnoj Gori“, kazao je Jovanović.

On je potom saopštio da je Milovan Đilas i crnogorski i srpski i jugoslovenski i evropski, ali, i čovjek kojeg su i kojeg čitaju i u Pekingu i u Vašingtonu, dakle, radi se o ličnosti koju nijedan narod, nijedna država ne bi smjela da ispusti iz svog okrilja jer Milovan Đilas prirodno, nezavisno od njegovih izjašnjenja, pripada Crnoj Gori.

Jovanović je posjetio na formalno proglašenje crnogorske nacije, od strane Đilasa, 1945.godine. Dodatna snaga u svojatanju Milovana Đilasa od strane Crne Gore, koja je očigledna poslednjih decenija, nalazi se i u činjenici što je On prvi prvostepeni obnovitelj crnogorske države. Dakle, sve odluke koje su tokom NOB-a donesene i u Kolašinu i u Jajcu  presuđivane su njegovom riječju a koje su odrđivale budućnost Crne Gore. On je doprinio vraćanju imena Crnoj Gori i njenom proglašnju republikom, kazao je Jovanović.

 
 

 

Tagovi: , , , , , , , ,

 
 

Advertisement

Advertisement

Kalendar

October 2017
M T W T F S S
« Sep    
 1
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
3031