BOJE MEDITERANA I PODVODNI ZAPISI
– IZLOŽBA SLIKA SABAHETE-BEKE I IRVINA MASLIČIĆA
U GALERIJI KRISTOFORA STANKOVIĆA U ZAGREBU 23. 4. 2014.
U jednoj od najljepših galerija u Zagrebu, galeriji Kristofora Stankovića– Starogradska vijećnica, otvorena je izložba slika Sabahete -Beka i Irvina Masličića, 23. 4. 2014. pod pokroviteljstvom GRADSKE SKUPŠTINE GRADA ZAGREBA.
Uz prisustvo brojnih uzvanika i gostiju, nastavljajući tradiciju da se u aprilu mjesecu zagrebačkoj publici predstave slikari iz Crne Gore, organizatori manifestacije Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore “Montenegro” 
Zagreb u suradnji s Centrom za očuvanje tradicije i kulture nacionalnih manjina Crne Gore, a uz pomoć Savjeta za nacionalne manjine i ovaj put su sa slikarima Sabahetom- Bekom i Irvinom Masličićem ponudi svojevrsno osvježenje i posebnost likovnoj sceni Grada Zagreba. Boje mediterana i podvodni zapisi (kako je nazvana izložba) kroz 37 izloženeih eksponata,po riječima povjesničarke umjetnosti Ive Körbler “…daju nam na uvid njihov nesvakidašnji senzibilitet za različite vrste pejzaža” naglašavajući da su: “Sabaheta-Beka Masličić i Irvin Masličić podjednako sjajni koloristi koji u svojim radovima kombiniraju vrlo veliku skalu hladnih i toplih nijansi bojâ, bez straha od nekih iznimno delikatnih kolorističkih akorda…”
Izložba je otvorena do 2. 5. 2014. Nakon toga će radovi biti izloženi u galerijama gradova: Buje, Umag, Pula, Rijeka i Split.
OSVRT POVIJESNIČARKE UMJETNOSTI IVE KÖRBLER na otvaranju izložbe u Zagrebu:
VELIKO PLAVO PUTOVANJE
Mnogo je umjetnika fascinirano i posvećeno motivima iz prirode, posebno morskim i mediteranskim motivima, no zajednička izložba slikarice Sabahete-Beke Masličić i mladog slikara Irvina Masličića daje nam na uvid njihov nesvakidašnji senzibilitet za različite vrste pejzaža. Oboje na tragu modernističke struje intimističkog pristupa slikanom motivu, gdje se ne bježi uvijek u apstraktnu redukciju odabranog motiva, Sabaheta-Beka Masličić i Irvin Masličić podjednako su sjajni koloristi koji u svojim radovima kombiniraju vrlo veliku skalu hladnih i toplih nijansi bojâ, bez straha od nekih iznimno delikatnih kolorističkih akorda.
Mediteranski vrtovi (bašte) Sabahete-Beke Masličić svojevrsna su likovna metafora vrta obilja ili čak srednjevjekovno-renesansne koncepcije Rajskog vrta s područja mediteranske Evrope, preneseni u današnje vrijeme. Raskoš prizorâ, u kojima se nižu planovi pejzaža u ptičjoj i/li vertikalnoj perspektivi, potencirana je detaljnom elaboracijom vegetabilnih fragmenata, koji su često razloženi na manje cjeline unutar polja slike. To je pejzaž u kojemu nema straha od praznine (horror vacui), i u kojemu sve hedonistički buja, raste i cvate. No, neka nas ne zavara obilje oblikâ i bojâ: u tim se tonalitetima mjestimice može osjetiti duboka melankolija i sjeta usprkos vitalitetu Sabahetinog slikarstva. U njezinim ranije datiranim radovima elaboriranje slike je detaljnije, s mnogo više prepoznatljive figurativne naracije, dok se noviji radovi u fakturi i gesti više približavaju iskustvima francuskog modernog slikarstva 1. polovice 20. stoljeća, reduciranoj naraciji i dočaravanju atmosfere bojom. Pa ipak, nećemo se u atmosferi ovih slika moći oteti spontanim asocijacijama na neke rane radove Antuna Maslea ili Baneta Milenkovića, posebno na onu komponentu melankolije Juga koja se često može očitati u Milenkovićevim mediteranskim pejzažima. Sabaheta-Beka Masličić njeguje, međutim, specifičan kolorit, koji se rijetko može pronaći u recentnom slikarstvu na ovim našim prostorima; njezini srazovi hladnih i toplih nijansi zelene i ružičaste boje sasvim su nova i originalna, hrabra koloristička dionica! Jednako tako, njezina pomna i sustavna elaboracija površine slike, gdje možemo otkriti mnogo malih podslikavanja i preslikavanja pigmentom, ukazuje kako je pred nama relevantan slikarski opus u kojemu se krije mnogo ljepote i inventivnosti.
Irvin Masličić, s druge strane, njeguje koncept tzv. podvodnog, morskog pejzaža, s vrlo sličnom idejom detaljnog, slojevitog elaboriranja površine slike i slojeva namaza / boje, no sasvim drugačijeg, više informelnog tretmana podloge. Iskustva akcijskog slikarstva i tašizma (slikanja mrljama i kapljicama boje) ovdje su više nego prisutna, ali u sjajnoj mimikriji dočaravanja podvodnog stijenja, grebena, škrapa i dna mora. Reljefnost Irvinovih slika prerast će u jednoj fazi do tzv. slikoreljefa, gdje slikar na podlogu lijepi prave školjke i različite druge materijale kako bi postigao efekt vizualno i prostorno pokrenute površine slike koja time sasvim drugačije od sebe reflektira svjetlo i sjenu. Te aplikacije drugih materijala na slike, međutim, ne čine ovo slikarstvo manje uvjerljivim ili previše dekorativnim, i čini se kako je slikar sam sebi postavio zadatak i izazov da jedan tako vizualno osjetljiv motiv poput riba i školjki prikaže na strogo metijerski, slikarski način. Zanimljivo je primijetiti da su Irvinovi raniji radovi apstraktniji od novijih slika, u kojima se mladi slikar više koncentrira na eksperimentiranje s reljefnošću fakture, ali i specifičnom paletom zasićenih, tzv. nečistih boja koje opet uspješno dočaravaju polusjenu morskog dna ili dubljih slojeva mora.
A zašto baš riba, motiv koji se rijetko može vidjeti kod slikara mlađe generacije? Rekla bih da je u slikarstvu Irvina Masličića riba metafora za temu slobode, neuhvatljivosti, nepostojanja (fizičkih, egzistencijalnih) granica, za beskrajnu mogućnost velikog plavog putovanja, negdje daleko u nove prostore nepoznatog, za koje možda još niti sam nije do kraja svjestan.
Iva Körbler
Prilog pripremio:
Danilo Ivezić, dipl. politolog
