Završeno snimanje filma “Orlovsko gnijezdo”



Nakon pet intenzivnih dana, u Pogorici je završeno snimanje filma „Orlovsko gnijezdo“, u produkciji Open box studija na čijem su čelu producenti Biljana Vušović i Ilija Brkanović.

 “Orlovsko Gnijezdo” je kratkometražni igrani film u režiji Milije Šćepanovića, za koji je scenario napisao Ratko Radunović, a čija se radnja odvija u jednom danu – tokom dvadeset i četiri časa. To je priča o prvom koraku ka odrastanju posljednjeg naraštaja tzv. Petar Pan generacije, (milenijalaca) koji će svojevrsnu ozloglašenost, između ostalog, zaraditi zahvaljujući pretjeranoj zavisnosti od moderne tehnologije i “brzog načina života”. Određeni kontrast ovoj tvrdnji pojačava činjenica da se ovaj kratki film dešava 1999. godine, i to još u Podgorici, kada digitalna tehnologija kakvu danas poznajemo, ne samo što nije postojala, nego se pomenuto razdoblje i dalje oslanjalo na zamirućoj VHS tehnologiji koju najnovije podgoričke generacije mladih na neki način teško da uopšte i mogu da zamisle.

Centralni motiv “Orlovskog Gnijezda” je, uprkos svim događajima na ondašnjem Balkanu, sedma umjetnost. Za dva nerazdvojna jedanaestogodišnjaka, Dina i Nišu, ne postoji ništa drugo do uzbudljiv eskapizam u obliku dinamičnog filma. Budući da se radi o pripadnicima sasvim različitih materijalnih klasa podgoričkog društva, Niša i Dino se generalno ne druže ni sa kim, izuzev sa svojim video-rekorderima i tek djelimično s vlasnicom velikog lokalnog video-kluba, Ivonom, ali samo zato jer su, silom prilika, prinuđeni na to.

Autorski tim filma čine: direktor fotografije Dragan Vildović, scenograf Stanislav Nikičević, kostimografkinja Lina Leković, šminkerka Lidija Radović, za zvuk je bio zadužen Aleksandar Brajović a Nemanja Bečanović je montažer i kompozitor.

Scenarista Ratko Radunović je kazao: “Vrlo je moguće da pomenuta kompleksna fabula o danas već nestaloj generaciji jednoga dana, figurativno rečeno, postane i svojevrsni simbol Podgorice. Čitav koncept scenarija, a koji je zapravo ljubavno pismo sedmoj umjetnosti i dešava se 1999, svjesno ili nesvjesno proističe iz teorije Grejema Grina da samo u djetinjstvu – on je za primjer uzeo knjige – knjige koje tada pročitamo jedine imaju totalan uticaj u našim životima. Dabome, sa godinama ćemo eksponencijalno promijeniti svoj ukus, ali ono što smo upili i proživjeli u djetinjstvu nikada neće otići izvan našeg domašaja, te ćemo u stvarima koje danas volimo manje-više nalaziti potvrdu onoga što nam se već odavno nalazi u glavi. Time ne samo što ćemo steći određeni identitet, već ćemo u umjetnosti možda naći i svoj životni poziv. Danas je u potpunosti drugačije. Današnji klinci pred sobom imaju toliko naizgled dobrih i provjerenih životnih izbora, da nakon određenog vremena počnu da liče na ono alegorijsko neodlučno magare koje naposljetku nužno počne da se zanima nečim što ga u suštini i ne interesuje. Tako da ne mislim da je malodušno reći da novim generacijama prijeti da apsolutno ostanu bez kormila, odnosno bez pravog djetinjstva. Ova intimna priča o dva dječaka na pragu vrle treće industrijske revolucije, na neki način, pokušava da obuhvati i tu dihotomiju između današnjih i nekadašnjih generacija, koje su vrlo vjerovatno bile usredsređenije po pitanju svojih interesovanja i, samim tim, imale ubjedljivo postojaniji karakter.”

Glumačku ekipu čine: Ana Vučković, Jelena Gavrilović, Srđan Grahovac, Slaviša Grubiša a glavne protagoniste ove priče, dječake Dina i Nišu tumače Petar Kažić i Plamen Brnović, polaznici škole glume „Prazan prostor“, profesora Petra Pejakovića.

Dječaci su kazali da su uživali na snimanju i da se nadaju da će opravdati ukazano im povjerenje. „Ovo je bilo divno iskustvo za mene. Ekipa mi se baš svidjela i na snimanju mi je bilo sjajno. Hvala kolegama koje su mi dale razne savjete da bih bio još bolji. Osjećaj je stvarno nevjerovatan, ovo ću zauvijek pamtiti.“ – kazao je Plamen Brnović. Njegov mladi kolega Petar Kažić je nakon snimanja rekao: „Jedno novo sjajno iskustvo i prvo iskustvo na filmu, i to još kao glavni glumac. Sa drugom Plamenom sam se sjajno provodio a nadam se da je i njemu bilo jednako lijepo sa mnom. Jedan drugom smo pomagali i razmjenjivali savjete, jedino tako i možemo uspjeti.“

Slaviša Grubiša, glumac i njihov profesor u školi glume, je nakon snimanja izrazio zadovoljstvo što je bio dio ovog projekta: „Zadovoljstvo je bilo učestvovati u ovom projektu iz više razloga. Kao prvo zbog ekipe koja se okupila, koju jako dobro poznajem i znam koliko su posvećeni radu, a pogotovo jer znam koliko je teško snimati u Crnoj Gori. Sa te strane mi je bilo zadvoljstvo da dam svoj mali doprinos. Pored toga, bilo mi je neobično drago da snimam sa djecom koja su moji učenici u Dramskom studiju Prazan prostor. U toj situaciji je odgovornost veća, i moja prema njima a ujedno i prema onima koji su baš njih izabrali da budu akteri ovog filma. Nadam se da smo svi zajedno opravdali očekivanja.“ – rekao je Grubiša.

Producentkinja Biljana Vušović pojasnila je kako je došlo do snimanja „Orlovskog gnijezda“: „Na ideju smo došli kolega Ilija Brkanović i ja boreći se za budžet za dugometražni igrani film „Nehaj“ koji nam slijedi i koji će režirati Milija Šćepanović. „Orlovsko gnijezdo“ nam se praktično podmetnulo ali zahvaljujući tekstu takvom kakvim ga je Ratko u saradnji sa Milijom napisao, motivacija, vjera i volja su same stupile na snagu. Ideja je došla u trenutku kad smo dobili scenario za koji se vrijedi boriti, što je u našoj kinematografiji rijetko. Da bismo uopšte počeli da razmišljamo o produkciji bilo je potrebno da dobijemo podršku Filmskog centra Ctne Gore jer bez dijela budžeta koji nam je dodijeljen ne bismo uspjeli.“ Na pitanje kako su obezbijedili ostatak sredstava Vušović je rekla: „Sponzorstva je teško obezbijediti i za komercijalne proizvode a kamoli za kratkometražni igrani film. Zahvalni smo prijateljima i svim ljudima koji su nam pomogli da iznesemo ovaj gabarit, zahvalni smo Elektroprivredi, Pivari Nikšičć, Sekretarijatu za kulturu Podgorica, TO Podgorica, Pekari Bite, Ledo doo, PETROL, Elevator, SUZA, G3 SPIRITS, MALI BIRO,  Montenegro Airlines, RTV Nikšić, Boje i lakovi Janković, od kojih su svi simboličnom podrškom učinili mogućim ovaj naš podvig. Takodje se zahvaljujemo Aba filmu koja nam je rentirala opremu po razumnim cijenama i u skladu sa realnim mogućnostima, kao i svim članovima ekipe koji su punim srcem radili i uložili svoje ljudske i profesionalne maksimume.”

Materijal za film je snimljen, ali to je samo početak za “Orlovsko gnijezdo”. Postprodukcija će biti veliki, kako finansijski tako i produkcioni izazov.

“Trenutno smo u fazi pregovora sa potencijalnim koproducenatima i sponzorima za postprodukciju, i vjerujem da će naša ideja da ovaj film bude i pilot epizoda televizijske serije kod mnogih izazvati interesovanje da se priključe projektu koji ima širok dijapazon interesnih grupa i konzumenata, laka zabava sa izraženom umjetničkom vrijednošću, nepretenciozan, a nametljiv od sebe samoga. 

Postprodukcija će biti kompleksna iz razloga što postojeću Podgoricu treba vratiti u period iz 1999. godine, kako bismo ostali dosljedni, a veliki je izazov raditi manipulaciju slike u toj mjeri koja nam slijedi.” – dodala je Vušović.

Budući da će “Orlovsko gnijezdo” biti filmsko djelo koje je takve prirode da može da bude zanimljivo bilo gdje na svijetu, ekipa filma teži da se pojavi na svim regionalnim i internacionalnim festivalima koji imaju kategoriju kratkog igranog filma, a ako sve bude išlo po planu, publika će premijeru ovog ostvarenja moći da pogleda na MFF 2019.