Ugledni hrvatski portal “Književnost uživo”, objavio je tekst “KASTEL – ERUDITA SA MEDITERANSKIM ŠALOM U GALIJI”, autora Željka Bojovića. Tekst predstavlja pogled autora na knjigu “Beskopnik” Borisa Jovanovića Kastela.
Portal “Književnost uživo” je društvenomrežna stranica koja je namijenjena svima onima koje zanima književna produkcija. Najbolji i najkraći opis bio bi ustvari onaj koji smo pročitali na stranicama portala: “Stranica je neka vrsta stalnog “sajma” stihova i proze, ali i vaših razmišljanja o književnosti, filozofiji, umjetnosti itd.”
U prethodnim najavama, napisali smo da je Boris Jovanović Kastel crnogorski pisac, ali ga zbog poezije koju je podario Mediteranu, trebaju skoro podjednako smatrati svojim sve mediteranske zemlje. Sve češće objavljivanje knjiga Borisa Jovanovića Kastela i kritičkih osvrta o njima, na stranicama časopisa i portala regiona, ukazuju da ga većina zemalja doživljava upravo tako. 

 

 

 

Željko Bojović

KASTEL – ERUDITA SA MEDITERANSKIM ŠALOM U GALIJI

Boris Jovanović Kastel, Beskopnik (poezija), Samizdat, Podgorica, 2015.

 

Knjigu Beskopnik Borisa Jovanovića Kastela sam pročitao kao zakonik, samo obrnutim redom, prvo u cjelosti pa u pojedinostima. Tako me je povuklo i tako se i desilo. Kada sam počeo da čitam, uhvatila me je neka magija koja se nalazi u ovim stihovima i koja me je vukla naprijed, dalje i dublje, sve dalje i dublje do posljednjeg stiha… Iako su se gomilala zapažanja i potreba da ih zapišem, kako bih kasnije napisao ovaj tekst, to jednostavno nisam mogao da učinim, osim za jedno zapažanje o pletivu.

Htio sam, ali nisam uspio. Struja koja me je vukla da nastavim dalje bila je jača. Ne znam zašto, ali je tako bilo. Ima neka nit u ovom Kastelovom pletivu koja ne da da se prekine. Kad počnete da je porite, morate da je Beskopnik naslovnaoporite do kraja kao neki rukama na igle pleteni šal ili džemper bogato ukrašen šarama od koga će moći da se isplete novi. Tako su nekada radile naše majke a Kastel je upravo svojoj majci dao posebno mjesto u ovoj zbirci pjesama. On je okrenut djetinjstvu u čijem centru je, kao i kod svih nas, majka. Dojka, dojenje i mlijeko prošlosti su sveprisutni. Pred nama je jedan emotivni dnevnik u kome se i događanja prelamaju kroz doživljaje i sve je potpuno lično.
Pojedinačno, svaka pjesma je zasebna, posebna, čak, rekao bih, i svaki stih ima posebnost i traži analizu. Ti stihovi su slike podsvijesti, bljeskovi proživljenog i pročitanog, munje sjećanja, prisjećanja, podsjećanja, izvlačenje, ili, tačnije, izbijanje motiva iz nagomilanog misaonog skladišta. Uz burnu reakciju susreta sa stvarnošću eruptivno izbija lava snoviđenja, meditacija, maštanja, traganja, odustajanja, predaja i pobjeda. Ona se razliva kopnom, zemljom, morem, pjeneći u susretu sa vodom, ide do zvijezda, vasione, beskraja, vječnosti, tajnim, samo pjesnicima znanim putovima. Ona guta, proždire i zauvijek u sebi čuva sve na šta naiđe, i bronzane kipove, i zlato, i srebro, i lađe, i jarbole, i ribe, i ptice, i sunđere, i životinje. Da bi zasitio svoju lavu, Kastel u nju ubacuje carstva, kalifate, republike, ratove, osvajanja, gradove, luke, bezimena mjesta, svoje pjesme, u kojima se, kada se zaroni u njih, vidi od mora progutani sadržaj, bogatstvo njegove nutrine koja priča nikad završenu priču o postojanju i tajnama mora.

U tim pjesmama se ogleda Kastelova opsjednutost Sredozemnim morem i Jadranom kojima ovaj beskopnik vesla kao sužanj-galiot u galiji, svojevoljno, srećan, obilazeći Sredozemlje i Crnu Goru. Prijavljujem se za članstvo u tom plemenitom Klubu povlaštenih jer sam i ja napisao mnogo pjesama o Mediteranu. Kastel je uvijek i, čini se, zauvijek na moru kao nova vrsta humanoida-mediteranoid, željan putovanja i nemira, erudita koji, za svaki slučaj, praznovjerno prinosi i ostavlja darove na žrtvenik paganskih božanstava, erotike, pohote, lascivnosti, senzualnosti, bahanalija i vina.

U ovim pjesmama u kojima je uspješno isprepleteno (pleteno, parano, pa ponovo pleteno) nevažno i važno, prošlost i sadašnjost, istorija i mit, Kastel filozofski raspravlja, uvijek na strani čovjeka, o sukobu čovjeka i imperija, moći i slabosti, snage i nemoći, sudaru uma i oružja, sa neočekivanim ishodima kroz istoriju. Pomažu mu, ili mu se suprotstavljaju, antički pisci, filozofi, govornici, vladari i carevi, sveci. Izdvojio bih pjesmu „Susret sa svecem“ koja, mislim, na neki način, sublimiše sve što sam napisao – Poslije časova gramatike/I molitve za božiju državu,/Sveti Avgustin srio je djevojčicu/Kako pravi statue od pijeska i kopa/rupu na obali, pitavši je zašto to radi./Da uspem cijelo more u nju/i spasim ga od prezira,/odgovorio je djevojčurak./Svetiteljski vijenac iznad glave Avgustina/postao je hulahop djevojčice./Ko je spisateljka a ko filozof/znali su svi sem njih./Djevojčica ni abecedu nije izgovarala/i svetac je bio spašen, naizgled./More, kašljem istjeranim iz mene/reci istinu na sva zvona/po cijenu da te iz svih atlasa prognaju./Skriveno u rupi bićeš isposnik/i posveti se./Tražiću te da te ne nađem./Na tragu su mi, more,/a ti moraš živjeti ako ni zbog čega/dužnik si djevojčurku/što sada moju ikru nosi./Smiluj se, ti si joj plodova vodica/u utrobi a, ako izdaš, sav Mediteran biće/ograničen hulahopom-pa biraj…
Posebnu, dakle, analizu zahtijeva i zaslužuje Kastelova leksika i hermetika. Na kraju mogu reći da sam ovo o pletivu notirao prije nego sam, nimalo iznenađen, na kraju zbirke naišao na pjesmu Pulover od bršljana.
Ali, kod Kastela, nije sve samo lirika. On je i društveno angažovan u pjesmama koje su opora kritika društvenih i ljudskih devijacija.

Herceg Novi, 2. III 2016.

 

Boris Jovanović Kastel  /1971/

Kritika ga smatra najznačajnijim crnogorskim pjesnikom mediteranske orijentacije i uglednim imenom mediteranskog pjesništva i književnosti bivše Jugoslavije.

Objavio je preko dvadeset knjiga poezije i eseja. O njegovoj poeziji objavljena je knjiga izabranih eseja domaćih i stranih pisacaMediteranski gospar (2009).

Dobitnik je svjetske Pohvale za poeziju Nosside 2011. koja se dodjeljuje pod pokroviteljstvom Svjetskog poetskog direktorijuma UNESCO-a u italijanskom gradu Ređo Kalabrija. Boris Kastel - Virpazar - mart 2016Uređivao je časopis za književnost Ovdje (2000-2003).

Poezija mu je prevođena na italijanski, engleski, poljski, češki, mađarski, albanski i slovenački jezik.

Zastupljen je u Antologiji svjetske poezije Nosside na italijanskom jeziku, Antologiji  Mediteranske ljubavne poezije od najstarijih vremena do danas, Antologiji slovenske poezije na slovenačkom jeziku, Antologiji južnoslovenskih poezija na poljskom u izdanjuAgawe iz Varšave, dvojezičnoj češko-engleskoj, Antologiji savremene slovenske poezije Bludni korijeni (2015) objavljenoj na  Univerzitetu Palackog u Olomoucu u Češkoj Republici koja  se izučava na svim univerzitetima slavistike u Evropi i svijetu, Antologiji crnogorske poezije na italijanskom jeziku, Antologiji crnogorske poezije na albanskom jeziku, antologijama crnogorske poezije, antologijama poezije o vinu, ženi…

Kastelov izbor iz poezije na slovenačkom jeziku Ručak na hridini/Kosilo na čeri/objavila je 2014. godine slovenačka izdavačka kućaHiša poezije u antologijskoj ediciji evropskih pjesnika Poetikonove lire kao dio programa Evropske komisije.

Italijanski časopis za svjetsku književnost Margutte u oktobarskom broju 2014. godine, objavio je Kastelovu poeziju u prevodu Marije Tereze Albano.

Njegova poezija objavljena je u međunarodnim pjesničkim zbirkama, svojevrsnim internacionalnim antologijama poezije miraSvim na zemlji mir, veselje, lirike ljubavi Tebi pjesmom, Valentinovo 2015. i pjesama o moru More na dlanu 2015. godine u renomiranoj zagrebačkoj izdavačkoj kući Kultura snova.

Izabran je u trideset pjesnika svijeta učesnika VI Svjetskog festivala poezije (Sixth World Poetry Festival) u Kalkuti (Indija) 2012.  i 2014. godine.

Živi u Podgorici.

Izvor: RTCG

 

 

 

 

 

Tagovi: , , , ,

 
 

Advertisement

Advertisement

Kalendar

September 2017
M T W T F S S
« Aug    
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
252627282930