Udruženje Paštrovića i prijatelja Paštrovića u Beogradu “Drobni pijesak” i Etnografski muzej u Beogradu u subotu 1. marta 2014. godine, u 16:00 časova, u svečanoj sali Etnografskog muzeja, organizuju kulturnu manifestaciju “U počast Ljubiši – 
Paštrovske muzičke teme”, podovom godišnjice rođenja velikog književnika i političara iz Paštrovića – Stefana M. Ljubiše.
Program se sastoji od PREDAVANJA:
1. dr Mila Medigović-Stefanović – Muzički kodovi Paštrovića
2. dr Zlata Marjanović – Muzička tradicija Paštrovića kroz tonske zapise (1953-2014): inspiracija i informacija
3. mr Ana M. Zečević – Kanjoš Macedonović – Paštrovski vitez
4. Kaća Zenović – Paštrovske narodne pjesme u nastavi solfeđa
5. Maestro Bojan Suđić – Muzika i Paštrovići – kuda dalje…?
i UMJETNIČKOG PROGRAMA – interpretacija tradicionalnih paštrovkih pjesama:
1. Kaća Zenović (mezzosopran), mr Andrea Medin (klavir) i Milja Zenović (flauta)
2. Učenici etnomuzikolopškog odseka SMŠ “Stevan Mokranjac” iz Kraljeva (u klasi i aranžmanu dr Zlate Marjanović)
Nakon predavanja slijedi koktel sa tradicionalnim paštrovskim specijalitetima.
U ovom kraju se danas malo pjeva. Ratne prilike su umnogome razredile stanovništvo i izmijenile njegov način života. Stočarstvo je opalo, moba je sve manje, ljudi se o većim praznicima ne okupljaju kao nekad na zajedničke sastanke i pjesma se rijetko čuje.
Najviše se danas pjeva o svadbi. To su većinom starinske lirske pjesme, koje se tradicionalno održavaju u ovom kraju. Mnoge su pjesme vremenom iščezle i starije osobe samo poneku pamte. Epska pjesma je oduvijek ovdje bila rijetka, a u posljednje doba nije stvorena nijedna. Mirni primorski život, sa srećnim unutrašnjim prilikama, bez većih istorijskih događaja, nije potsticao stanovništvo na stvaranje epskog pjesništva.
Takođe se rijetko čuju i gusle, uz koje se najviše pjevaju epske pjesme, a istaknutijeg guslara nije nikad ni bilo u ovom kraju.
Gusle su ovdje oduvijek, kao i u ostalom dijelu Boke, služile više za zabavu, nego za raspaljivanje strasti i potsticanje na junaštvo.
U novije doba čuje se ovdje i po koja umjetnička pjesma, koje pjeva mlađi svijet i koje prije iščezavaju nego narodne.
U ovome kraju nikad nije bilo određenih svirača, kojima bi sviranje bilo glavni posao. Sviranjem se bave mladići, najviše čobani za stokom. U ranije vrijeme, dok je stočarski život bio mnogo jače razvijen, znatno se više sviralo nego danas.
Sprave za sviranje su: duduk, diple i gusle. Duduk je od tršljike ili metala, sa pet-šest rupica za prste, kojim se uglavnom služe čobani. Diple su sa dvije cijevi, izrađene ponajčešće od lipe, na kojima su dva reda rupica. Gusle su iste izrade kao i po susjednim oblastima. Uz njih guslaju vještiji ljudi na noćnim sastancima.
Dr Jovan Vukmanović, Paštrovići, 1960.
Dušan Medin
sekretar Udruženja Paštrovića i prijatelja Paštrovića u Beogradu “Drobni pijesak”
