UTORAK / 13. SEPTEMBAR 2016.
OFFFIAT / 18.00 h
Kuslevova kuća
predavanje
“Richard Serra: težišta”
Milovan Novaković
TEATAR / 20.00 h
(75 min)
Hala fabrike “Radoje Dakić”
CRNA GORA
JUK “Herceg Fest”
Miroslav Krleža
ADAM I EVA
Adaptacija i režija: Slobodan Milatović
Tema Krležinog komada koji je objavljen 1922, a teatarski uobličen 1925, su muško-ženski odnosi, koji izazivaju patnju, pri čemu nema nikakve razlike između najviših i najnižih nivoa između Adama i Eve u rajskom vrtu i nekog anonimnog para u hotelskoj sobi. Sukob Adama i Eve je u osnovi, a pratimo ga u ovom, realnom i na drugom svijetu.
“Ovo Krležino djelo pripada ranom ekspresionističkom shvatanju pozorišta, koji ne slovi kao savršeno napisan komad, literarno je dobar, a dramaturški polemičan. No, predstvljao je izazov za novo čitanje i za nekog ko razbija pozorišne konvencije, a to je reditelj Slobodan Milatović” Stevan Koprivica.
TEATAR / 22.00 h
(100 min)
KIC “Budo Tomović” (scena DODEST)
BOSNA I HERCEGOVINA
Bosansko narodno pozorište Zenica u saradnji sa Kamernim teatrom 55 Sarajevo
Tanja Šljivar
MI SMO ONI NA KOJE SU NAS RODITELJI UPOZORAVALI
Režija, scenski pokret i koreografija: Mirjana Karanović
Scenografija i kostimografija: Sabina Trnka
Muzika: Draško Adžić
Saradnica za scenski pokret: Sonja Vukićević
Asistent režije: Emin Hajrić
Lektorica: Alica Arnaut
Producent: Hazim Begagić
Izvršni producent: Denis Krdžalić
Inspicijent: Abidin Čolaković
Igraju:
Mirjana Karanović
Enes Salković
„Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali je drama koja koncept role play-a, kao i sve druge narativne tehnike kojima se koristi, kako monološke, tako i dijaloške, pa i jezik sam, izvrće u njihove suprotnosti i pokazuje nemogućnost jednostavnog pokušaja – ispričati sopstveni život nepoznatoj osobi tokom jedne večeri. U junu, u javnom toaletu, Mara, žena u četrdesetim godinama i Milan, koji te večeri slavi rođendan, još uvijek tinejdžer, (slučajno?) se sreću i pokušavaju da ispričaju jedno drugom sopstvene živote. Kao okidače za sjećanja koriste slučajne natpise po pločicama WC-a, a nepouzdanost i nepostojanost bilo kog tjelesnog, emotivnog ili mentalnog sjećanja se kroz četiri scene u kojima igraju arhetipske odnose majka-sin, otac-kćerka, brat-sestra i ljubavnica-ljubavnik, pokazuju se kao jedine istine koje je o samom sebi moguće izreći.“
Tanja Šljivar
Be the first to comment