Grad teatar – Najava programa za 11. jul 2012.

 

Najava programa 26. festivala “Grad teatar”
za 11. jul 2012. godine

 

“Color Therapy”

U srijedu u crkvi Santa Marija sa početkom u 21 čas biće otovorena izložba slika, akvarela, digitalnih printova i keramike Maje Erdeljanin, slikarke iz Novog sada, pod nazivom „Color Therapy“.

Obrazlažući ovakav koncept, slikarka je istakla: „Kroz izložbu COLOR THERAPY bavim se estetskom kategorijom lepog, njenim blagotvornim dejstvom na pojedinca, ali i lepim kao sredstvom obmane, jer živeći u konzumentskom društvu nismo uvek svesni u kojoj meri harmonični prizori zapravo utiču na naše odluke, izbore i psihička stanja. U tom društvu, slika je takođe roba, samo još jedan predmet koji se može prilagoditi potrebama svojih potencijalnih konzumenata. E (ERDELJANIN) COLOR prikazuje boje u njihovom najlepšem svetlu. Boje su akteri ovih sika kao materijal, kao skup hromatskih sklopova, kao sredstvo komunikacije, ali i manipulacije. Na platno su lepljeni različiti materijali (papir, karton, laneno platno ili štampani tekstil) kako bi naglasili opipljivost samih boja (akrilnih, uljanih i fasadnih), od gustih nanosa do lazura. Hromatski odnosi islikani su sa namerom da izazovu prijatnost i uvek se fokusiraju na pojedinu boju, prikazujući je u „punom sjaju“. Ponegde postoji i asocijacija na pejzaž, kao još jedan prizor koji pobuđuje osećanje zadovoljstva i sreće. Na bojenim površinama islikani su natpisi preuzeti iz tekstova o terapiji bojama, koji ističu intelektualne i duhovne uticaje boja na pojedinca.“

Sava Stepanov je o njenom stvaralštvu rekao i sledeće: „Ovakav pikturalni koncept je sasvim specifičan: a) umetnica uspeva da u svojoj slici sačuva autentičnu likovnost, da iskaže vlastiti senzibilitet i da iznedri osobenu ekspresiju i poetičnost; te da b) bude izrazito kritički raspoložena (čak angažovana) prema društvu u kome živi i stvara, prema društvu globalističkog karaktera u kojem se nameće psihologija kontrolisanog informatičkog društvenog ponašanja… Osim toga, svojim slikarstvom Maja Erdeljanin je je umetnica koja, usred snažne tranzicije kojom se unutar umetnosti sve više inklinira ka mašinskim i elektornskim nerukotvorenim slikama, čuva humanističko poreklo svoje slike jer vlastiti doživljaj sveta realizuje direktnom manuelnom akcijom, te sopstvenom svešću i osećajnošću.“

MAJA ERDELJANIN je rođena 1971. u Novom Sadu. Diplomirala je na odsjeku za slikarstvo na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi profesora Dušana Todorovića 1995. Master studije slikarstva završila kod istog profesora 2008. Od 1992.učestvuje na preko 170 kolektivnih izložbi i u radu preko 60 likovnih kolonija i simpozijuma (Srbija, Crna Gora, Grčka, Norveška, Italija, Holandija, Nemačka, Austrija). Od 1993. samostalno izlaže na 46 izložbi (Srbija, Crna Gora, Grcka, Norveška,Makedonija, Nemačka, Mađarska). 2003. je studijski boravila u Cité Internationale des Arts u Parizu, Francuska.

Izložba je otovorena do 21. jula 2012. godine. 

 

“O bauerologiji na Trgu”

 

Na Trgu pjesnika 11. jula, sa početkom u 21. 15 (zbog otvaranja izložbe) gostovaće jedan od najpoznatijih hrvatskih pisaca, Ludwig Lujo Bauer, koji će po prvi put u Budvi predstaviti svoj dosadašnji rad, nagrađeni roman „Zavičaj, zaborav“ iz 2011. godine i poslednji objavljeni roman „Karusel“.

Ludwig Bauer rodio se 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a školovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Bavio se prevođenjem stručnih djela (među njima je i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom jeziku – J. Bober, Čovjek, stroj, društvo, 1967.) i beletristike; bio je profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Vašingtonu, glavni urednik izdavačke kuće Globus i književnog časopisa Naša knjiga, analitičar javnoga mnijenja i propagandist, profesionalni vozač, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN), istraživač interkulturnih pitanja i kolumnist. Na engleskom jeziku napisao je Pregled aktivnosti Međunarodne agencije za atomsku energiju (Beč, 1996.). Priređivao je i uređivao različite knjige (uključujući antologije i izbore školske lektire), pisao predgovore, kritike, recenzije i prikaze. Prvu prozu objavio je kao gimnazijalac, na Radiju Zagreb krajem pedesetih, a 1973. dobio je za prvu štampanu priču tada uglednu Politikinu nagradu. Objavio je više uspješnica za djecu: Parnjača Colombina, 1979., Poliglot i pas, 1988., Tri medvjeda i gitara, od 1991. čak devet izdanja, Ronilac bisera, 2000., Istina o gusarskom kapetanu Karvasu, 2001., Vješ-tica Liza Hainburška, 2002., Vila Zelenog jezera, 2003., Morski igrokazi, 2005., Bajkoviti igrokazi, 2005., Krava voli lava (s M. Radnichom), 2005. i Maske do daske (s M. Radnichom), 2006. Posebno je ugledan kao romanopisac i do sada je objavio jedanaest romana: Trag u travi, 1984., Trik, 1985., Dokaz da je zemlja okrugla, 1987., Biserje za Karolinu, 1997., Partitura za čarobnu frulu, 1999., Prevođenje lirske poezije – Romanetto Buffo, 2002., Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat, 2003., i u Frakturinu izdanju Kratka kronika porodice Weber, 1990., Zapisi i vremena Nikice Slavića, 2007., Patnje Antonije Brabec, 2008. te Zavičaj, zaborav, 2010.
Za roman Zavičaj, zaborav osvojio je prestižnu nagradu Meša Selimović za najbolji roman, nagradu Fran Galović za najbolje književno djelo zavičajne tematike i nagradu Kiklop za najbolji roman u 2011.

O radu na svojim djelima autor je u intervjuu Draženu Stjepandiću za hrvatski Tjednik rekao: „Previše je lak zadatak sve svoje romane pisati istim stilom. Svaki svoj roman gledam kao novi projekt. Počinjem ispočetka. To vrijedi za svih mojih dvanaest romana. Želim postići umjetničku uvjerljivost i želim to postići svježinom i načinom koji će mom čitatelju, koji poznaje moje djelo biti nov. Ne želim pružiti nešto staro, nešto upotrebljavano. Način na koji je pisan ”Zavičaj, zaborav” jako je zavodljiv. Rečenica ima puno ritma, zamaha i bogatstva. U nju se mogu strpati detalji, koji odmah plijene.“

U istom intervjuu je ukazao na poziciju i recepciju svog djela: „Ne pripadam nikakvim zasebnim društvenim strukturama ni književnim, ni političkim, svjetonazornim, ni bilo kakvim. Izvan sam nečega što se može lako zaokružiti. Individualac sam i uvijek neka vrsta autsajdera. Kad se piše o mojim knjigama i kad ih se jako hvali, nikad ih se ne uspoređuje s knjigama drugih hrvatskih pisaca. Stavlja me se izvan kategorija i moji romani se uspoređuju međusobno. Reakcije na nagradu dodijeljenu meni bile su vrlo brojne u Bosni i Hercegovini. Državna je televizija dva sata direktno prenosila dodjelu nagrade. Velike pohvale dobio sam u Srbiji i Crnoj Gori. Dobio sam potvrdu da sam u Crnoj Gori trenutno najpopularniji pisac.“

Kritika je kao jednu od karakteristika njegovog djela istakla: „njegova djela su prepoznatljiva ne samo po inventivnosti, već i po snazi kojom čitaocu skreće pažnju i na ono što je dosta dugo vremena bilo neprimijećeno, ili prećutkivano iako je odavno bilo negdje tu, bilo dio balkanske zbilje, a u velikoj mjeri bilo i dio nas samih, našeg karaktera i naše misli u cjelini.“

Sa autorom razgovor na Trgu vodi dr Lidija Dujić, jedan od najboljih poznavaoca opsežnog  Bauerovog djela, već objedinjenog terminom bauerologija.

Pres služba Grad teatra