Herceg Novi – Predstava “Kinez”

 

Gradsko pozoriste Podgorica

 
 

U petak, 24. oktobra 2014. godine, u Dvorani „Park“, u 20h, biće izvedena pozorišna predstava “Kinez” Maje Todorović, a u režiji Anje Suše.

Scenografija: Zorana Petrov; Kostim: Maja Mirković; Muzika: Igor Gostuški

U predstavi igrajuJelena Simić, Emir Ćatović i Goran Slavić

Dječji hor “Zvjezdice” na čelu sa dirigenticom Anom Klepić.

Gradsko pozorište Podgorica, ASSITEJ i Kotor ART

 

Dramska književnica Maja Todorović osvojila je nagradu prvog konkursa za najbolji dramski tekst za djecu i mlade ASSITEJ centra Crna Gora u saradnji sa Kotorskim festivalom pozorišta za djecu i Gradskim pozorištem Podgorica. Riječ je o suptilnom, poetski napisanom komadu za uzrast preko 12 godina, koji ozbiljno pristupa temi bolnog odrastanja u okruženju poremećenog sistema vrijednosti, u kojem imaginarni, iščašeni svijet kompjuterskih igrica postaje realnost otuđene, usamljene, zbunjene djece. Žiri je ocjenio  da se tekst svojoj ciljnoj publici „obraća sa punim poštovanjem, ne podcjenjujući njene emotivne i intelektualne potencijale. Pogled na okruženje u kojem vlada naivno uvjerenje da će azijatska ili bilo koja druga kvazi-magija i jeftine igračke sa kineske pijace nadomjestiti nedostatak ljubavi kojem su ova djeca izložena u najosjetljivijem periodu svog života dat je iz vizure mladih ranog pubertetskog uzrasta, a ne nadmoćno iz ugla odraslog čovjeka. Predstava je premijeru imala u okviru Kotor Arta, nedavno je održana I podgorička premijera, a hercegnovsko premijera uklopljena je u program kojim se proslavlja Dan grada, u težnji da se promovišu stvaraoci na koje Herceg Novi može da bude ponosan.

 

Riječ reditelja:

Drama “KINEZ” Maje Todorović dotiče mnoge neuralgične tačke naših (post)tranzicionih trauma čije su najveće žrtve deca koja su junaci ove priče. Kroz naizgled malu priču o nastajanju jednog prijateljstva između dječaka i djevojčice i pronalaženja zrna smisla i tazuma u svetu surovih predrasuda i neprepoznavanja i neuvažavanja drugih i drugačijih, reflektuje se daleko složenija priča o savremenom društvu koje nije naklonjeno nežnosti, iskrenosti i koje, iznad svega, prezire slabost.

Ovo je priča o ljubavi, prijateljstvu i mašti. Ovo je priča o čarobnjaku “Kinezu” koji može da vidi šareni svet drugačijim očima.

Ovo je, takođe, i priča o današnjem vremenu ali i o sećanju na neko drugo vreme koje nismo zaboravili i nikada nećemo.

 Ovo je i Goranova, Jelenina i Emirova priča. I moja. I vaša.

  Anja Suša

Riječ pisca:

Kao što i na samom početku drame piše:

“Ovo je priča sa djecom, ali nije (samo) za djecu. Ovo je priča o nama, malo većoj djeci, koja se plašimo da odrastemo. Zato što boli. Niko nam nije rekao koliko”.

Možda je suština svega več sadržana u tom malom uvodu. Iako se radnja drame odvija “danas i ovdje” i bavi se problemima u savremenom društvu, čini mi se da se jako osjeća utivaj vremena u kom sam i sama odrasla tj 90ih. Ne samo da danas živimo posledice tog vremena, več smo i njihov “proizvod”. Upravo zato junaci ove drame su jednim dijelom slika i prilika savremenih klinaca, ali su isto tako i pomalo nostalgično sjećanje na moje sopstveno djetinjstvo provedeno u parku pored mora. Problemi sa kojima se oni susreću su samo naizgled dječiji, ali su suštinski stvari koje će nas mučiti i dalje tokom života, stvari sa kojima smo odrasli i ono što nas je učinilo osobama koje jesmo. S tim što dok smo djeca svi ti problemi nam djeluju mnogo udaljenije, a stignu nas tek kad odrastemo, ali to ne znači da umijemo lakše i bolje da se nosimo sa njima.

Kinez – kako djeca zovu jednog junaka drame, upravo je ono što spaja ta dva svijeta – dijete u tijelu odraslog čovjeka. Kao što smo i svi po malo, ma koliko se trudili da to sakrijemo.

 Maja Todorović