Kotor Art – Predstava Leda 21. i 22. jula

 

 

Predstava Leda

 

Nakon premijernog izvođenja predstave “Leda”, u petak 20.jula u Staroj livnici u Kotoru, reprizno će biti izvedena 21. i 22.jula.

Predstavu Leda po tekstu Miroslava Krleže režirala je Anica Tomić, koja se, stavljajući Krležine likove u savremeni kontekst,  pita  o sudbini tranzicijskog čovjeka i kako pojedinac može opstati u danšnjem sistemu i ostvariti svoju misiju. Smatra da su krajnji rezultat i odgovor sadizam i destrukcija koji će se javiti kao produkt ovog sistema  i opet se pita da li imamo vremena da se čak i zaplačemo nad svojom i sudbinom drugih…

 

 

Predstava LEDA je koprodukcijski projekat Međunarodnog festivala Kotor Art, Zagrebačkog kazališta mladih i Kraljevskog pozorišta Zetski dom. Uz  Kseniju Marinković, Natašu Dorčic i Mirka Vlahovića igraju još i Srđan Grahovac i Dejan Ivanić.

 

 

Miroslav Krleža

LEDA

Režija: Anica Tomić

Dramaturgija: Jelena Kovačić
Kostimografija: Doris Kristić
Scenografija i izbor muzike: Anica Tomić i Jelena Kovačić
Kompozitor: Frano Đurović

U predstavi se koriste pjesme: „Lykke Li: Sadness is a blessing“, „Dirty Beaches: Lord knows best“, „Tindersticks: Rented rooms“, „Peaches: I U She“ i „Operate“

 Uloge:

Ksenija Marinković – Klara
Nataša Dorčić – Melita
Srđan Grahovac – Urban
Dejan Ivanić – Aurel
Mirko Vlahović – Klanfar

Ekipa Kraljevskog pozorišta Zetski dom

Inspicijent: Saša Pejović / Šef produkcije: Đorđe Dragićević / Organizator: Đorđije Radoičić / Marketing: Aleksandra Maksimović / Sufler: Nataša Kapa / Šef scene: Aleksandar Anđelić / Majstor svijetla: Dragan Sjekloća / Majstor tona: Rajko Radulović / Dekorater: Goran Radović / Rekviziter: Željko Milošević / Šminka: Milena Đurović / Garderoberka: Stana Vuković / Vozač: Marko Batrićević

Ekipa Zagrebačkog kazališta mladih

Inspicijent: Stella Švacov/ Sufler: Željko Začek/ Rekviziter: Antun Andrijanić i Danijel Levan/ Šminka: Marija Bingula

 

 

Godine 1930. Miroslav Krleža je napisao: „Da nešto neizrecivo crno i mutno svrdla u temeljima vaše egzistencije, vaše novogradnje, vaše moralne egzistencije, to, ako vam je drago, nisam mislio prije ironično, nego potpuno ozbiljno.”

Riječ je o Urbanovim rečenicama, koje danas, kao i davne 1930. precizno i tačno imenuju pozadinu svih ljudskih nastojanja da prikriju laži na koje čovjek pristaje kako bi zadovoljio svoje vlastite fikcije.

U likovima Krležine Lede tražile smo naše savremenike, Krležine rečenice čitale smo kao da su napisane danas. Pokušale smo odgovoriti na pitanje kako izgleda i kako se opredmećuje savremeni salon, gdje se nalaze njegove perverzije i koji pogled razotkriva njegove skrivene namjere. Krležina „komedija jedne karnevalske noći” postala je igra, konvencija s davno utvrđenim pravilima. Igra kao društveni dogovor kod naših se likova pretvara u perfidnu igru zavođenja, unaprijed dogovorenu manipulaciju koja zavodi iluzijom istine, ali istovremeno insistira na tome da je laž. Ledu je Zeus zaveo u liku labuda. Krležin tekst iščitavale smo upravo kroz to zavođenje koje postaje princip. Likovi se zavode međusobno, zavode sami sebe, ali su istovremeno zavedeni sistemom u kojem postoje. Njihova izvedba samih sebe zavodljiva je baš kao i kazališna iluzija, a  pravila njhove igre nalikuju pravilima predstave. Kazališni mehanizam tako preslikava mehanizam koji svakodnevno živimo, ulazeći u uloge koje nas određuju, redefiniraju, smještaju i izmještaju. Uloge su podijeljene, igra je već odavno započela, pravila su zadana, pitanje je jedino kuda će nas ta igra odvesti i koliko ćemo njome biti zavedeni.

Anica Tomić i Jelena Kovačić