Kraljevsko pozorište Zetski dom – Predstava TRE SORELLE

 

Kraljevsko pozorište Zetski dom na Cetinju - logo

 

 

U Kraljevskom pozorištu Zetski dom u poneđeljak, 5. decembra 2016. godine, sa početkom u 20h,  gostuje Centar za kulturu iz Tivta sa predstavom

TRE SORELLE

PREMIJERA – 23.jul 2016.g.

 

Fakultet dramskih umjetnosti Cetinje i Centar za kulturu Tivat

Tre sorelletekst: Stevan Koprivica

režija: Zoran Rakočević*

producent:  Jelena Odalović

 Uloge:

NERA …………………………….. Marija Đurić

BJANKA ……………………….. Jelena Đukić

ROZA ……………………………. Marija Labudović

MARKO ……………………….. Omar Bajramspahić

DAMJAN …………………….. Vule Marković

JOJO ………………………….. Pavle Popović

Tehnička ekipa

Dizajn svijetla: Radomir Stamenković

Muzičari: Nevila Klakor, Anda Bushi, Anastasija Aleksić

Šef scene: Aleksandar Filipović

Ton: Tomislav Elkaz

Svijetlo: Mirko Kažić

Fotografije: Mihael Đuričić

Rekviziter: Ana Drakić

Krojački radovi i garderoberka: Slađana Ilić

Dekorateri: Zdravko Vasiljević, Mario Odžić, Kristijan Rot, Stevan Novosel.

 

*student Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja u klasi red. prof. Radmile Vojvodić i van. prof. Petra Pejakovića

 Riječ pisca:

Zaludna piščeva indikacija „o ljubavi i demonima“  kada su „Tre sorelle“ u pitanju postaje, kako vrijeme prolazi, sve važnija i tačnija odrednica ovog komada. Kažu oni koji vjeruju u horoskope da u jednom momentu životnog zrijenja podznak postane jači od znaka. Tako je i sa storijom o tri čudne prčanjske sestre i njihovom fatumskom i fanatičnom zajubljenosti u jednog marinera. Malo vjerovatno, ali na legendi nije da bude vjerovatna nego uzbudljiva i znakovita. Povod koji je snio u legendi počeo da dobija obrise i koordinate za koje, iako je prošao priličan broj godina od nastanka ovog komada, danas sve više postaju značjniji meni kao piscu. Pitanje  slobode, dogme, tradicije, religije, erotskih kodova, pobune, mediteranske mimikrije koja iza nježnih klapskih sazvučja krije užase „umidece“ koja čeka buru da je osuši i pokrene sve iznova… Demoni koje olako nazivamo sudbinom a u stvari ih gajimo i predajemo im se kada emocija i eros u ime života nadjačaju racio i regule… Recimo da je ovaj komad o tome. Nego, najgore je kada pisac samoobjašnjava svoje djelo i nudi ključeve čitanja.

Ima nečeg đavolskog ili bar malčice iracionalnog i u činjenici da su „Sorelle“ bile namijenjene igranju u Tivtu pa se odustalo iz razloga koje sam zaboravio, pa su krenule da se rade u Kotoru, pa se odustalo iz razloga koje bi volio da sam zaboravio, pa su bile dugovijeka predstava u Zvezdara teatru, pa premisa za teatarski ogled u Crnogorskom narodnom pozorištu. I evo sada, elipse ili zatvaranja kruga, „Sorelle“ se vraćaju u Tivat, a u poetičkoj interpetaciji studenata FDU sa Cetinja gdje predajem dramaturgiju, a u premijernoj produkciji ili kooprodukciji Centra za kulturu Tivat. Zapravo „Tre sorelle“ se vraćaju doma da provjere kako legende i demone i ljubavi sagledava najnovija generacije crnogorskih dramskih umjetnika. Ima li ljepšeg događaja za pisca i  profesora škole iz koje dolazi reditelj i glumci?

Mladi gospodine Reditelju, mlade uvažene gospodjice Glumice i gospodo Glumci, Vašem profesoru je čast što njegovom komadu podarujete novu energiju, nova značenja i nove demonske ljubavi.

                                                                              Stevan Koprivica

Riječ reditelja

Čovjek je veličanstvena sila ovog svijeta. Ma koliko bio sićušan i nemoćan u poređenju sa kosmosom, čovjek je ipak uvijek brodio morima, pisao poeziju i muziku, tražio savršenstvo, raspaljivao vatru fantažije i strasti, praveći jedan novi svijet. Čovječije požude, ljudske vatre, instinkti, nepregledne slobode duha, seksualna priroda svake žarke utrobe, vidici i horizonti, postali su tama u koju čovjek, pod pritiskom društva i crkve, nije smio da zaviri. Palanka, norme, ulica, društveni konteksti od vremena kada su ljudi počeli da crtaju plijen na zidovima pećina i prizivaju kišu, napravili su od čovjeka – đavola. Đavo je u čovjeku, a svaka duhovnost i sloboda otvorila je novi oganj na nebu na kojem treba peći ljudsko živo meso. Vraga je stvorio otpor, žudnja za dolaskom do ponora svijeta na kojem izviru arije, mirisi djetinjih heruvima, rajsko voće, gdje de iz pepela ptice rađaju. Đavo je sve što čovjek hoće, bog je sve što je čovjeku zabranjeno. Nečastivi je svjetlo, a častivi je zapravo mrak. Nepomenik je prelijepo ljudsko tijelo, pomenik je zapatana ljudska duša puna straha i malodušnosti

Zoran Rakočević

 

 

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


2 × 4 =