Performans Borisa Kadina

 

29. novembar 2011.
Budva, Moderna galerija, 20h.

 

Performans Borisa Kadina

 

 

Solo performans hrvatskog umjetnika Borisa Kadina „Što mi je rekao Jozef Bojs dok sam mrtav ležao u njegovom naručju“ (What Joseph Beuys Told Me while I was Lying Dead in His Lap) biće izveden u Modernoj galeriji u Starom gradu u utorak, 29. novembra sa početkom u 20 sati. Tekst su napisali i osmislili Boris Kadin i Bojan Jablanovec koji je istovremeno odgovoran za režiju i video, a  producirala ga je ljubljanska Via Negativa 2009. godine uz pomoć Ministarstva kulture Republike Slovenije. Kadin se budvanskoj publici predstavio i prošle godine kada je izveo performans Kriv! koji je takođe producirala Via Negativa.

          Solo performans “Što mi je rekao Jozef Bojs dok sam mrtav ležao u njegovom naručju” bavi se kategorizacijom u umjetnosti na krajnje samo-ironičan način. „Postoje tri osnovne kategorije umjetnika: oni koji su zaslužili/stekli temu kojom se bave, oni koji su je mogli steći, i oni koji je zasigurno nisu stekli. Po mom mišljenju, umjetnik može biti dostojan teme ako je bezuslovno primi u sebe i pruži dokaze o tome svojim tijelom. Da bih to potvrdio, noćas ću trebati nož“. Prema Borisu Jozef Bojs je umjetnik van svih kategorija. Jedini onaj ko može govoriti o Bojsu je „mrtav zec“, koji mu na otvaranju njegove prve samostalne izložbe leži u naručju i sluša objašnjenja Jozefa Bojsa o radu Jozefa Bojsa.

U tekstu pod nazivom “Iz fikcije u meso” koji je povodom performansa u ljubljanskom časopisu “ Mladi Levi Festival” objavila Alenka Perpar navodi se:

“Kakav je ovo kataklizmični čin s obzirom da performer ne prodaje svoju krv, ne ulaguje se gledaocu, niti se poreže, itd. Umjesto toga, on razreže zeca. Uništava ga. Ubija fikciju. Koju fikciju? Šta se ovime postiže? Da li se išta postiže? Fantastičan čin; umjesto mesa ubijena je fikcija. (…) Performer ne siječe svoju ruku, već siječe zeca. Zec ovdje nije puki surogat; sa ubodom on postaje meso. Dešavanja oko zeca više nisu fikcionalna, događaj postaje stvaran. Stvarnost uplivava kroz zeca. Kadin se koristi strategijama koje nisu uvijek jasne, ali imaju ne manje direktan uticaj. Uspjeh performansa leži u činjenici da ne padamo na tipično diferencijalno rezonovanje gdje simbolična logika dozvoljava da pripišemo značenje svemu. Tu se ne radi o podsvjesti ili čak nadrealnom. Radi se tome kako fikciju pretvoriti u meso(…)”