Scenski portret Don Branka Sbutege “Spali me u srcu”

 

13. decembar. 2011. u 20 sati,  
Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt, Trg maršala Tita 10.

 

Scenski portret Don Branka Sbutege
“Spali me u srcu”

 

 

Teatar poezije u okviru Zagrebačkih posveta priređuje scenski portret Don Branka Sbutege pod naslovom “Spali me u srcu”. Suorganizator ovog događanja je Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore “Montenegro” Zagreb.

U programu učestvuju:

Vesna Tominac Matačić, Boris Svrtan, Željka Čorak, Zvonimir Mrkonjić, Tonko Maroević, Dobroslav  Silobrčić i Goran Matović

Teatar poezije priređuje scenski portret  veličanstvene kontraverze, Don Branka Sbutege  pod naslovom  Spali me u srcu.

U novom izdanju Zagrebačkih posveta u Muzeju za umjetnost i obrt, utorak 13. 12. 2011. u 20 sati istaknuti umjetnici  Goran  Matović, autor događanja,  Vesna Tominac  Matačić, Boris Svrtan, Željka Čorak, Zvonimir Mrkonjić, Tonko Maroević i Dobroslav Silobrčić grade scenski portret velikog zagovornika jezika ljubavi među ljudima Don Branka Sbutege

Ovaj osebujni scenski portret komponiran je udjelom živog govora (glumaca  kroz fragmente Sbutegina djela), književnika, kritičara, prijatelja, te filmskog zapisa Don Brankovog  svjedočanstva o ljubavi i mržnji o životu i smrti.  Don Branko Sbutega, je filozof i pisac, veličanstveni govornik, čovjek pobune, građanin koji nije „upucao svoju savjest“. Nataša Marković urednica knjige  Don Branko Sbutega – Kurosavin nemir svijeta u predgovoru knjige pod  naslovom „ Pobunjena otmenost“ piše „ Ta vrsta ljudi nije ugodna ni za crkvu, ni za državu, ni za sebe ni za prijatelje. Oni uvijek iznova, na dramatičan način, postavljaju pitanje spontanosti i organiziranosti, pojedinca i kolektiva, istine i laži, života i smrti.“

Pusti  drugog da bude Drugi, jer svijet jesmo ti i ja govorio je Don Branko Sbutega.

Živio je u ludom vremenu u kome  je teško bilo biti normalan. Slavljen i hvaljen kao vjesnik nade, osporavan i protjerivan kao Drugi ostao je kao, „glas koji je govorio istinu ali ga nisu slušali“(Tin).

I doista u posljednjim njegovim stihovima upućenim svima onima koji su ga voljeli, sjetu razbija ponovo probuđeni prkos ljubavi koja se kao univerzalna sveobuhvatna pojava uzdiže iznad pojedinačnih, životnih slučajeva: Spali me u srcu/ a zatim raspi moj pepeo/ gorama visokim/ kroz oblake/ zelenim pašnjacima/ vjetrom/ vodama okeana/ kroz kišu./ Tako ću pepelom/ kad rukama ne mogu / svijet da zagrlim.

Danilo Ivezić dipl. politolog