“Ulica Ivice Šurjaka i šta je bilo poslije” i “Don Krsto”

 

JU “Grad teatar”
Budva, 26. 07. 2011. godine

 

 

Najava za program 25., jubilarnog, “Grada teatra” za srijedu 27. jul

 

U srijedu, 27. jula, sa početkom u 21 čas na Trgu pjesnika Željko Milović predstavlja svoju  zbirku urbane proze “Ulica Ivice Šurjaka i šta je bilo poslije”. U knjizi izdatoj u Kulturnom centru Bar, Milović se bavi promjenom vrednosne paradigme savremenog svijeta uslijed koje su u stalnoj koliziji sjećanje na prošlost i doživljaj sadašnjosti. Ekskluziva ove večeri je u tome što o knjizi govore mnogi gosti među kojima po pravilu i jedan od fudbalera bivše države. Na promociji u Budvi govore Marijana Bojanić, urednica TV Vijesti, Mila Čordašević, upravnica Biblioteke Bar, Dragoje Jegulja Leković, prvi golman omladinske reprezentacije SFRJ koja je 1987. osvojila prvenstvo svijeta u Čileu i Džemo Radonjić, muzičar iz Budve.

ŽELJKO MILOVIĆ je pjesnik, prozaista, novinar, esejista, muzički kritičar iz Bara. Objavljuje od 1986. godine muzičke kritike, članke i eseje, kao i raznovrsne tekstove vezane za probleme kulture i subkulture. Posljednjih godina u nedjeljniku “Monitor” obrađuje teme vezane za crnogorsku kulturnu scenu. Muzički je urednik Radio Bara, autor nagrađivanih radio reportaža, bivši urednik „Barskih novina“, „bARSa“ i „Novih barskih novina“. Sada je urednik portala „Bar Info“ – dnevnih novina Bara na internetu. Dobitnik je književne nagrade „Ćamil Sijarić“ za zbirku pripovjedaka „Ti dani, te godine“ za 2006/07. godinu. Član je Udruženja književnika Crne Gore. Objavljena djela:

Bandiera Rossa (1994.); Ovu knjigu nisam nazvao imenom tvojim (1995.); Periferni vremeplov (1998.), Bandiera Nera 1 (2000.), Bandiera Nera 2 (2000.), Ona i grad i grad i ja (2001.), Izdaleka mi žene na potonule katedrale liče (2006.), Ti dani, te godine (2007.), Ulica Ivice Šurjaka i što je bilo poslije (2011.). Samostalni je autor monografije Bar s druge strane ogledala (2009.), i koautor monografija: Knjiga o Baru (2001.) i Pristan, priča o srušenom gradu (NU Pristan, 2006). Sarađivao je u izradi petoknjižja Istorijski leksikon Crne Gore.

 

Na sceni između crkava u srijedu 27. jula sa početkom u 22 časa održaće se jedna od najuspješnijih predstava “Grada teatra”, koprodukcija iz 2007. godine, “Don Krsto”, po tekstu i u režiji Vide Ognjenović. Predstava rađena u koprodukciji sa Jugoslovneskim drmaskim pozorištem.

Predstava se bavi životom glasovitog Budvanina Krsta Ivanovića, rođenog 1628. godine, u Budvi, u plemićkoj porodici. Završio je studije u Italiji i stekao doktorat prava u Padovi. U Budvi je bio na dužnosti kanonika katedralne crkve i gradski učitelj. U to vrijeme piše „Ljetopis Budve“ u tri knjige i prepisuje Budvanski statut. Godine 1653. napustio je Budvu i otišao u Veronu, gdje je biran za člana dvije akademije. Godine 1657. prešao je u Veneciju i postao poznata ličnost u gradu; biran je za člana Delfijske akademije. Objavio je dvije zbirke poezije: „Poesie di Cristoforo Ivanovich“… 1675. i „Minerva al Tavolino“ 1681. godine. Najveću popularnost Krsto Ivanović stekao je pišući libreta za opere. Autor je pet drama – libreta na klasične, alegorijske i mitološke motive, za koje su muziku pisali najpoznatiji kompozitori. Napisao je i istoriju mletačkog teatra. U rukopisu je ostalo obimno djelo „Rat Pravovjerne Lige Protiv Turaka“ u tri knjige. Godine 1681. imenovan je za kanonika bazilike Sv. Marka u Veneciji. Vezu sa zavičajem održavao je kao „poklisar najvjernije opštine Budva“ u Veneciji. Umro je krajem 1688. godine i sahranjen u crkvi Sv. Mojsije u Veneciji.

Dramaturg Božo Koprivica, koji je i dramaturg ove predstave, o “Don Krstu” je napisao: “Melanholija je osnovni ton u drami Don Krsto. Svi komadi Vide Ognjenović su i melanholične drame… (Kanjoš Macedonović, Kako zasmejati gospodara, Je li bilo Kneževe večere, Devojka modre kose, Jegorov put). Melanholija kao dobrovoljno izgnanstvo, kao mladost, kao strast, melanholija kao seobe, kao pozorište, kao bolest, melanholija kao svjetlost nad mediteranskim pejzažom, kao traganje za izgubljenim zvukom, kao ljubav…  U melodrami svi su junaci po definiciji dobri, a glavni junaci predodređeni su da im sve ide pogrešno, i da stradaju od onog što je najbolje u njima. Zato je Don Krsto vrhunska melodrama. Stilizovana melodrama, melanholična melodrama. Ovo je drama o stranstvovanju jednog pjesnika, kanonika i pesnika, ali ovo je i drama o  velikom prijateljstvu (Krsto i Bruno), o prijateljstvu po daru i usamljenosti i najprije drama o ljubavi. O ljubavi dva brata, brata „bliznika“ prema jednoj ženi, prema Luciji. Kakav je to ljubavni roman, Lucija i Don Krsto… Don Krsto je drama o ljubavi, jer „ljubav i zvijezde pokreće“.”

Reditelj je Vida Ognjenović, scenografiju je uradio Juraj Fabry, kostimografiju Ljiljana Dragović, kompozitor je Zoran Erić, a dramaturg je Božo Koprivica.

U predstavi igraju VOJIN ĆETKOVIĆ, IGOR ĐORĐEVIĆ, IVAN ĐORĐEVIĆ, MIŠA JANKETIĆ, ĐURĐIJA CVETIĆ, SLOBODA MIĆALOVIĆ, SLOBODAN STEFANOVIĆ,  SUZANA LUKIĆ, FERID KASAJICA, ARPAD PEČVARI, NATAŠA RADOVANOVIĆ-PROČKOVIĆ, OLIVERA KRLJEVIĆ, BORIS POSTOVNIK, NIONELA TARIĆ,  MARKO AJVAZ…