Priče o bruhu i oko njega


Vlatko:
Dragi prijatelju, nijesmo se viđeli par dana, a već ima noviteta.

Milivoje:
E, što je navika! Meni se čini prošao mjesec, odkad nijesmo zborili. Što je to novo, a što bi i ja trebao znati?

Vlatko:
Nijesam ti o tome ranije govorio. Odlagao sam da ti kažem, baš kao što već duže vrijeme odlažem operaciju. Konačno sam prelomio u glavi i izmicanja više nema.

Milivoje:
Daj govori više. Da sam žensko, porodio bih se dok ti izustiš novost.

Vlatko:
Pa znaš kako, ja sam opučen, mislim imam kilu, ovaj moram da operišem bruh.

Milivoje:
Što obigravaš i mučiš se. Skrivaš vijest kao da nosiš kopile.

Vlatko:
Mislio sam da do toga neće doći. Ali, sve mi više zadaje problema. Ako ovako nastavim, brzo ću stomak nositi u kesi.

Milivoje:
E, dragi Vlatko, javio si se u pravi čas. Prije nekoliko mjeseci ja sam s mojim bruhom završio. Nijesam baš toliko čekao kao ti. Svejedno, sad je završeno, pa ako si zainteresovan mogu ti prenijeti svježa iskustva.

Vlatko:
Naravno da sam zainteresovan. Prije toga, da li si razmišljao kako je do bruha došlo? Bavio sam se s tim neko vrijeme, ali nikako da dođem do valjanog odgovora.

Milivoje:
I mene je to pitanje mučilo. Posebno, što sam uvijek imao predstavu da to obavezno nastaje od teškog fizičkog rada, naprezanja i sl.

Vlatko:
Pa, da, ali što je s nama. Ja ne radim ništa teško, a vjerujem da je i s tobom ista situacija.  

Milivoje:
Bar možemo sa sigurnošću da kažemo što nije uzrok. Od umnog rada sigurno nije. Da to može biti uzrok, ne bi se bruh javljao tamo đe se najčešće javlja.

Vlatko:
U pravu si. Đe si vidio da je nekome na glavu iskočila kila. Ma i kad bi bilo moguće, ne bi ih bilo mnogo kiloglavih. 

KLIKNITE NA NASLOVNU STRANU DA
OTVORITE KOMPLETAN TEKST