Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip


 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |




Nikola Petanović:
"CRNOGORSKO OGLEDALO"



Nasilno pripajanje Crne Gore Srbiji 1918. godine izazvalo je velike potrese u crnogorskoj dijaspori u Sjevernoj i Južnoj Americi. Uz retrospektivu događaja koji su uslijedili, Gordan Stojović je, u prevodu Vladimira Abramovića, priredio tekstove Nikole Petanovića Naiada, koji je u Americi tokom dvadesetih godina prošlog vijeka uređivao i izdavao list "Crnogorsko ogledalo" i bio jedan od najistaknutijih boraca za obnovu crnogorskog dostojanstva i nezavisnosti






CRNOGORCI I NAPOLEON:
Napoleon kad je stigo/ S legijama na Jadranu/ On uzviknu gromoglasno/ Te odjeknu po Balkanu:/ Đe su oni čudni borci/ Što se zovu Crnogorci!/ Dalmaciju dok pokorim/ Njih ću moći da oborim/ Crnogorci kad to čuše/ Polećeše sa visine/ Na Francuze napadoše/ Ko kurjaci sa planine/ Na visine crnogorske/ Ne smje Francuz da iskoči/ Pro pučine ode morske/ O svom jadu da svjedoči.

CRNOGORSKIM DUHOVIMA:
O duhovi slavnijeh predaka/ Uspomeno što vam vječno traju/ Vi što zemlju Balši sačuvaste/ I Stefanu Crnom Princu Zete/ Te Ivanu moćnome vladaru/ I vi što ste u sjaj blistali/ Pod barjake Skenderbega Đura/ Vi što Rimu prkosiste smjelo/ Išćeraste Teutu Kraljicu/ Što Osmanu mira nedavaste/ No Islamske rulje razbijaste/ I pobjede mnoge nanizaste/ Vi iz doba dvjestoljetnoga/ S Vladikama mudrijem na čelu/ Đe su mnogi pali Leonidi/ Za slobodu slavne Crne Gore/ Vi koji ste na okupu bili/ Kod Danila Vožda junačkoga/ I sa vrelom krvlju umivali/ Prag na domu crnogorske slave/ Poturice što ste poćerali/ I pjesniku karaktere dali/ Vi što Boku Kotorsku spasiste/ Bonaparti rogove slomiste/ Pod komandom našeg svetog Petra/ I na Kruse pobjedu ubraste/ Mahmutovu glavu odrezaste/
Vi koji ste prilježno slušali/ Zvuk božanski lire Njegoševe/ Vitezovi Cara od junaka/ Sa Fundine i Vučijeg Dola/ Iz Krvavih Devet Dana Borbe/ Sa Grahova i tvrda Ostroga/ Iz Krinjica, Bara i Ulcinja/ Vi što bjeste čudni uzor ljudi/ I vi što ste smrti se rugali/ I cigansko carstvo prezirali/ Te padoste, vječna vam je slava/ S Komandirom Raspopović Savom/ U ognjena kola skupite se/ I znamenja narodna dignite/ Da vas vidi Bog i narod mučni/ Pa nek trubač na uzbunu zasvira/ I probudi snage uspavane/ Opijene lažnom politikom/ Što istinu pod noge bacila/ Pa govori da na tronu sjedi!/ Što je narod u propast gurnula/ Pa govori da je zadovoljan/ Neka pamet svijetu zastane/ Kada počnu nova čuda stvarat/ Neistinu sa trona obarat/ A Slobodu i Pravdu sa njome/ Kada dignu da zemlji svijetle/ O duhovi slavnijeh predaka/ Podignite te snage potajne/ Mom narodu da ponos odbrane/ Potaknite podvig hrabroj rasi/ Crnogorske slava da se spasi/Pa nek svijet ozbiljno razmisli/ U Zaborav da nijeste otišli (N.P.N.).

MOME PLEMENU:
Pleme moje hrabro, pleme moje milo/ Ti si se u lažno srpstvo utopilo/ Nekad je srpstvo dika svijetu bilo/ Dokle ga je krilo Islamsko pokrilo/ Pravu vjeru turci slomiše u Srba/ I četiri krinke zabiše sred grba/ Od kad pade krune Lazaru sa glave/ Srpske više nije viđelo se slave/ Pleme moje divlje, pleme moje milo/ Istina je da si se junački borilo/ Ali ti nijesi srpstvo odbranilo/ Na Kosovu srpstvo sve se sahranilo/ No te san opjani i u pjanstvu snađe/ U vale đe ropstvo i nebraću nađe/ Mislilo je pleme, pleme moje milo/ Da se staro srpstvo iz mrtvih podiglo!/ Mislilo je pleme, što misliti ne zna/ Dokle ga savlada - misao bolesna/ Sada opet kliče sa visine Vila/ I umorna svoja snova širi krila/ U tminu i robstvu stjenje Domovina/ A iznad nje plače duša Vladičina/ Dignite se, braćo, rđa vas ne bila/ Spartanka je gorska svakojeg rodila/ Svi carevi mali opet postanite/ Domovinu svoju muški odbranite.

POTONJA RIJEČ CRNOGORCIMA:
Otkad je naš časopis sa svojom pojavom skrenuo pažnju mnogih uglednih i naučnih osoba engleskog jezika na crnogorsko pitanje i na stanje našeg naroda u domovini urednik Crnogorskog ogledala dobio je toliko vrijednih i interesantnih pisama da bi ta pisma mogla pripraviti predmet jedne knjige koja bi sa komentarima i filozofskim analizama uzela mjesto jednog remek - djela u savremenoj literaturi, tim prije što su ta pisma od dobro poznatih ličnosti, od kojih mnogi zauzimaju ugledne i sa velikim odgovornostima položaje. Mnoga od tih pisama su napisana samo za -urednika Crnogorskog ogledala - što znači da nisu za publikovanje -dajući mu savjete kako da se upravlja prema zvaničnim krugovima ovdje u starom kraju, i od kakvih ljudi da ne prima savjete i saradnju za časopis. To je za sada sporedna stvar, iako bi ta stvar mogla biti ubuduće kao snažni motiv za neko čudno djelo. Ali naši čitaoci ipak ne mogu nas opominjati radi ikakvih "tajna" koje su u vezi sa našom domovinom i sa našim radom ovdje, naš je časopis otvoren, preko Crnogorskog ogledala naši čitaoci, kako god i naši protivnici, imaju priliku da doznadu za dosta stvari za koje kroz neki drugi časopis ne bi mogli doznati. Ta sloboda Crnogorskog ogledala i privilegija što se svakome daje da se izbliza upoznade sa ovdašnjim prilikama kod onih što ih se tiče, dolazi više ili manje otuda što je urednik Crnogorskog ogledala slobodnjak koji se slobodno sam vaspitao u engleskom jeziku bez da je njegovo vaspitanje ikoga drugo koštalo ijednoga centa.

Ropski režim u nama ubija duh slobode

Ali na svaki način, predmet ovoga članka nije u tome da istakne slobodu i ponašanje urednika sa velikim ličnostima - nego više pokušaj da zainteresuje Crnogorce i da ih potakne na djelo za korist svog naroda i za slobodu svoje zemlje. Ovo se u isto vrijeme tiče i naše braće Hrvata, jer sudbina njihova mnogo utiče na našu sudbinu, dok međutim borba za slobodu i pravo ljudsko jeste nam zajednička. Mi bismo da smo slobodni u Crnoj Gori za Hrvatsku mnogo učinili, a tako isto i za našu braću Makedonce, koji su, kao i mi, protiv orijentalskih tendencija i ropskog režima koji nas zajedno davi i ubija duh u nama za slobodom i pravom. Najveće rodoljublje se očituje u vidnom požrtvovanju za svoje bližnje i u djelima koja se priznaju i poštuju od priznatih i poštovanih. Naš časopis je u tome pogledu već i do sada, u dva svoja izdanja došao do grandioznog uspjeha. I da bi tako i dalje svoj plemeniti, ali mučni rad nastavio: dužnost je svih Crnogoraca i svih pobornika ljudske pravde i slobode da nas pomognu moralno i financialno. Traži se rodoljublje u djelu - sa živim riječima i sa moralom i sa financialnom potporom Crnogorskom ogledalu koje je danas jedino glasilo u engleskom jeziku velike i čiste duše Crnogorske. Traži se dakle pomoć odmah s mjesta od svakog vjernog i nepokvarenog sina naše mučeničke domovine Crne Gore. Brza pomoć je dvostruka pomoć. Nikada nam nije bila tako potrebna sloga i međusobna ljubav koliko danas. Danas treba da jedni drugima oprostimo sve uvrede i da se oslobodimo prvo naših teških maina i potcjenjivanja i blamiranja jedni drugih, te da svi složno poradimo i požrtvujemo za uzvišeni cilj naše potlačene i obespravljene domovine. Ovo ne bi trebalo da ovdje ističemo da su naša braća Crnogorci malo obzirniji i da se malo više zauzimaju za opšte interese svoga naroda. Amerikanci koji čestitaju grupi Crnogoraca na Paicifiku, za njihovo plemenito djelo u požrtvovanju za izdržavanje Crnogorskog ogledala, pitaju urednika: "Gdje su drugi Crnogorci, zar vas nema više u Americi?" Urednik odgovara sa bolom u duši, jer su mu poznati neki Crnogorci koji ometaju i koji su se sami omeli i izgubili, "ima nas nekoliko hiljada, no ljudi još nijesu čuli za naš rad - razmetnuti su kojekuda po Americi; a kroz kratko vrijeme javiće se i pomoći nam da se održimo u borbi". Ali kad će Crnogorci doći i poći, to se zapravo ne zna. Mnogi su kao zadovoljni stanjem ovakvo kakvo je u našoj nesrećnoj domovini, ili da rečemo, mnogima su oči zatvorene i ne vide što se sprema našem narodu, i koji se muče da svoju rasu sačuvaju od propasti. Urednik Crnogorskog ogledala pored svojih teških muka radeći da se ovaj naš magazin održi i da nastavi borbu za svoju izgubljenu domovinu, pored toga nalazi se u takvoj financialnoj oskudici da ni sam ne zna šta će sve još da pokuša da se naše Ogledalo u životu održi. Jasno je da bi urednik mogao mirno i spokojno živjeti o svojoj zaradi i sposobnosti koju bi za drugoga angažovao, da je njemu samo do samoga sebe i da mu nije više do Crne Gore i njene slobode nego do ičega drugog na svijetu. Ali on je ograničen na naše ljude koji bi mogli pomoći a neće da pomognu. Ostali Crnogorci ovdje u Americi, koji su čuli naš apel i oglušili se, bez da su čak i pretplate poslali, strašno su se ogriješili, premda mnogi nesvjesno, o jednom nepoznatom crnogorskom rodoljubu i pjesniku mučeniku koji je već toliko stradao i toliko nezaslužno pretrpio dok se došlo i do ovoga da se naš od zlata draži i skupocjeniji časopis pokrene u engleskom jeziku. Pa ipak nada je tu. Nađeno je ono što se ne gubi - s čime se duša krijepi i naslađuje. Uredniku je velika redost što mu se vjerni i dosljedni potomci starih lavova crnogorskih bratski i usrdno javljaju i hrabre ga da se održi dok se Crnogorci slože i dogovore i pruže ruku pomoćnicu svojoj braći u teškoj borbi za slobodu i ugled nakada slavne nam domovine. Posljednji apel braći Crnogorcima urednik Crnogorskog ogledala šalje u stihovima: Što su evo neko doba/ Naše gore umuknule/
Kao da su pod talase/ Sinjeg mora potonule!/ Kakve to su nove sile/ U njima se ojačale/ Te su čeda od lavova/ Ropski tamo umučale!/ Crnogorci, braćo mila/ Tako rđa vas ne bila/ Podignite glas protesta/
Jer ponosa našeg nesta/ Nesta slave i slobode/ U ropstvo nas njino vode/ A to nama ne pristoji/ Da nas iko šiba, stroji.

PREDAVANJA O CRNOJ GORI I BALKANU:
Sljedeća serija predavanja je ponuđena američkom narodu od strane Nicholas P. Naiad, izdavača Crnogorskog ogledala, i ova predavanja mogu biti u svakoj prilici ponuđena onima koji žele da saznaju istinu koja se tiče Crne Gore, neuobičajenog naroda koji živi u njoj kao i o Balkanu uopšte. U međuvremenu, gosp. Naiad će govoriti u Brenan studios, 545 Sutter Street, San Francisco svake nedjelje popodne ili uveče, ako zainteresovani najave svoje prisustvo unaprijed - tako da studiji mogu biti rezervisani: Slava stare Crne Gore; Crna Gora kao jedinstvena nacija; Crnogorska vjera kao faktor očuvanja slobode i nezavisnosti; Crna Gora - Princeza među nacijama; Crna Gora - Spašena među proviđenjem; Vladika pjesnik i njegove vizije; Crna Gora u svjetskom ratu i tragedija njenog naroda; Razlike između Crne Gore i Balkana; Šta Amerika može da uradi za Crnu Goru. Za informacije i komunikaciju koristite adresu publikacije.

Nacija koju negira evropska politika

Budite član našeg udruženja. Vaš doprinos od 5 dolara Crnogorskom fondu opunomoćuje Vas kao dobrovoljnog člana Crnogorskog udruženja. Udruženje zahtijeva od svakog člana pojedinačno da plaća mjesečnu nadoknadu od 1 dolar zbog čega dobija status pretplatnika Crnogorskog ogledala i moralnu zaštitu udruženja. Program će biti sprovođen sve dok Udruženje ne dostigne broj od 300 članova. Postojanje Crnogorskog udruženja leži u etičkom i obostranom povjerenju njenih članova.
Pošaljite nam oglas: Često možemo reći da novo izdanje ne može privući pažnju publike i onih zainteresovanih za oglašavanje kao što to može već postojeće, dobro utemeljeno. To može biti tačno ali do izvjesne mjere. Kada čovjek pređe granicu uobičajenog posmatranja i razmišljanja stvari s kojima se suočava svakog dana, on vidi unaprijed mnoštvo sjajnih i vrijednih "stvari". Postojeća "dobro utemeljena" izdanja mogu zastupati interese uglednih firmi zadovoljavajuće dobro ali da li mogu onome koji se reklamira pružiti za njegov novac više vrijednosti, pitanje je. Crnogorsko ogledalo nije poseban medij za reklamiranje i oglašavanje, on je izraz nacije koja ima pravo na postojanje čije postojanje negiraju evropski političari, ali činjenica da naše izdanje može pružiti onom ko daje oglas pravu vrijednost za njegov novac preovlađuje u ovom slučaju. Tu činjenicu možemo lako uočiti kad vidimo da naš magazin stiže do svih najvažnijih institucija, klubova i čitaonica u Sjedinjenim Državama i Kanadi, pored toga, Crnogorsko ogledalo je poprište ozbiljnih diskusija između istaknutih javnih ličnosti sa engleskog govornog područja.
Ipak, dilema o našem pravu da tražimo od američkih trgovaca da nas pomognu tako što će se reklamirati u našem magazinu nije u potpunosti razjašnjena ovim što je izdavač Crnogorskog ogledala napisao iz svoje teške pozicije, zbog lošeg finansijskog stanja dodaćemo nešto o moralu i probati da damo definiciju istog. Šta je moral? Mnogi su postavljali to pitanje a malo njih je dalo pravi odgovor. Probaćemo da prevedemo ono što je napisao jedan od naših najumnijih i najznačajnijih pisaca. Moral je, tvrdi on, čovjekova sklonost prema bližnjem, bez posebne naklonosti i simpatija, onaj univerzalni zahtjev u čovjekovoj borbi za postojanjem. Rekli smo, i iskreno se nadamo da će oni koji ovo pročitaju gledati na naš poduhvat kao na činjenicu koja se bori sa nezainteresovanošću i možda sa nerazumijevanjem mnogih. Gledaćemo na savjete naših čitalaca kao na prijateljske i rado ćemo im se pokoriti ako, naravno, njihovi razlozi budu jači (iznad) od naših. U međuvremenu, dozvolićete da primijetimo, važnost postojanja Crnogorskog ogledala i njenog izdavača je naišla na odobravanje nekih istaknutih Amerikanaca što nas ohrabruje da nastavimo dalje. Napišite sada vaše oglase i pošaljite ih. Bilješka. Ovo izdanje ispunjava prostor u potrebi za širenjem znanja o Crnoj Gori, njenoj književnosti i uzbudljivoj istoriji. Glavni cilj ovog izdanja je da promoviše prijateljstvo i razumijevanje između naroda sa engleskog govornog područja i Crne Gore. Učenjem engleskog jezika pokušavamo zajednički učvrstiti veze prijateljstva crnogorskog naroda sa narodima u svijetu kojima je engleski maternji jezik. Izdavač će primiti sve novčane pošiljke i u skladu s tim biti odgovoran za njih. Komuniciranje i interesantni članci u domenu namjene ovog izdanja, biće objavljeni kada budu potpisani od strane autora.

BIVŠI CRNOGORSKI BRIGADIR POZIVA CRNOGORCE NA ORUŽJE:
Hrvatski glasnik iz Čikaga je objavio u svom broju od 11. septembra apel Ivana Bulatovica, bivšeg brigadira crnogorske vojske crnogorskim iseljenicima u Sjevernoj i Južnoj Americi, Kanadi, Italiji i Belgiji da svi zajedno stanu pod crnogorski barjak i zadaju udarac okrutnom i ukletom beogradskom neprijatelju. Gospodin Bulatović izjavljuje: "Bez obzira na modernu tehniku, opremu i snagu neprijatelja (velikosrpskih otimača i ugnjetavača), ja sam ne tako davno uputio apel braći Crnogorcima u obijema Amerikama, Kanadi, Italiji i Belgiji pozivajući ih da se udružimo zajedno ispod crnogorske zastave, u ratu za prava i slobodu naše domovine i naroda". On kritikuje crnogorsku inteligenciju zbog neposjedovanja stava koji odgovara tradicijama crnogorskog naroda, makar o principima političke borbe. On takođe oplakuje sadašnje stanje Crnogoraca: mi još uvijek nemamo kompaktnu organizaciju čija bi administracija izdala direktive koje su neophodne da bi se nastavila borba za odbranu crnogorskog naroda u domovini. Sama činjenica da je gospodin Bulatović u službi komunističke Rusije kao aktivni oficir, dovoljna je da ukaže na njegovu nedosljednost u kritikovanju crnogorske inteligencije i principa koje bi ona trebalo da usvoji u političkoj borbi. Izdavač Hrvatskog glasnika izgleda da ignoriše ovu činjenicu ili pokazuje simpatije prema sovjetima? Crnom Gorom nikad neće upravljati Rusija. Crnogorci ne mogu da očekuju ništa drugo osim ropstva - a imaju ga i previše pod vladavinom Karađorđevića - od sadašnje ruske vlade. I to je prokletstvo za ruski narod. Ako gospodin Bulatović ima želju da uradi nešto za svoju domovinu, bolje mu je da napusti zemlju sovjeta i pridruži se crnogorskim lojalistima, naravno pod uslovima da je zaista lojalan i konsistentan.

Svi treba da poštuju Luiđija Kriskuola

ZNAČAJ NAŠE ASOCIJACIJE:
U ovom članku smo dužni da objasnimo potrebu naših patriota i prijatelja herojske zemlje da sarađuju i pretvore naš trud u uspjeh. Neki naši prijatelji, kao što je general Barnem i neki naši neiskvareni i široko obrazovani prijatelji su prigrlili naše ciljeve i namjere i složili se da će raditi sve što je u granicama njihovih mogućnosti da pomognu i promovišu našu patriotsku djelatnost. Naša djelatnost je u suštini nova, nikad nije pokušavana ranije i vođeni smo naučnim tendencijama. Pokušavano je mnogo puta ranije od strane mnogih političkih lidera i nekih zastupnika Crne Gore u inostranstvu kao što su njegova ekscelencija Luiđi Kriskuolo iz Njujorka i gospodin Jovan Plamenac bivši predsjednik kraljevske vlade, da se poboljšaju odnosi između Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca na jednoj i Crne Gore na drugoj strani, ali bez ikakvih željenih rezultata. Kako god bilo, gospodin Kriskuolo zaslužuje da bude poštovan od svih crnogorskih patriota jer još uvijek zastupa i bori se za nezavisnost Crne Gore, dok je gospodin Plamenac izdao sam sebe i napravio sporazum sa beogradskom vladom da napusti borbu za nezavisnost Crne Gore i obavezao se da prima penziju iz Srbije.
Pronose se čak i glasine da će preuzeti vođstvo srpske radikalne stranke. Pošto smo daleko od političkih previranja u našem narodu jasno vam je iz našeg kazivanja da smo vođeni isključivo naučnim tendencijama. Da bi napravili našu asocijaciju vrijednu postojanja nastojaćemo da doprinesemo američkoj civilizaciji sa najboljim proizvodom naše energije i da zadobijemo američke simpatije za našu izmučenu zemlju i njen narod. Ako budemo imali sreće da Ameriku zainteresujemo za naš rad, našu istoriju i sudbinu našeg naroda, rezultat toga će biti da će Amerika, zemlja Vašingtona i Linkolna zajedno sa Velikom Britanijom poslati komisiju u Crnu Goru da istraži uslove života našeg naroda bez ikakvog srpskog uticaja. To bi bilo jedno od najslavnijih dostignuća koje možemo poželjeti i za koje se možemo boriti. Mora se zapamtiti da mi ne ulažemo nikakav politički trud da vratimo dinastiju Petrović Njegoš nazad na crnogorski tron, bez obzira što su se neki članovi dinastije složili sa našim planovima. Nadalje, kako naša asocijacija nije političko tijelo već istinski izraz crnogorskih aspiracija, inspirisanih američkim slobodoljubivim tradicijama, i slobodni agent između Crne Gore i svih zemalja engleskog govornog područja u svijetu, vjerujemo da možemo uspješno djelovati i donijeti korist objema našim domovinama (Crnoj Gori i Americi). U razgovorima između izdavača Crnogorskog ogledala i nekih istaknutih američkih ličnosti sugerirano je da mi slobodni Crnogorci pokušamo da stupimo u kontakt sa svim našim odanim zemljacima u Evropi i insistiramo da oni udruže svoje snage i pridruže nam se u našem plemenitom pokušaju za budućnost naše zemlje i za spasenje njenog naroda. Naša asocijacija to ima za cilj i uložićemo veliki trud u budućnosti da organizujemo sve naše vjerne patriote u Americi. Što se tiče Crnogoraca u drugim zemljama vjerujemo da će nam se oni svi pridružiti jer ih je lakše zainteresovati nego američke Crnogorce. Američka sporost i indiferentnost predstavlja zajedničko prokletstvo za sve nas i ovaj autor vjeruje da razlog leži u monotonom životu, modernom konformizmu koji čine život i stvari manje interesantne nego što jesu. Značaj postojanja naše asocijacije se može posmatrati kroz našu borbu protiv neprijatelja slobode i života. Mi ne možemo prestati da volimo našu zemlju jer poznajemo njenu istoriju i po svom slobodnom i velikom duhu ona predstavlja jednu od najvećih svjetskih sila. Mi osjećamo taj duh i obdareni smo sa njim. Ako se neki Amerikanac ne može diviti duhu naše zemlje to je zbog toga što ignoriše njenu istoriju i slavne tradicije. Mi isto tako možemo reći ako neki Crnogorac ne može da voli Ameriku kao što voli svoju Crnu Goru to je zbog toga što ignoriše američku istoriju i stvaranje američke nezavisnosti. Postoje istorijske veze između ove dvije zemlje jer su se obje, i Amerika i Crne Gora borile za pravdu i slobodu. Znajući ove stvari mi nismo ništa manje inspirisani djelima Džordža Vašingtona nego djelima Danila I Petrovića. Prema našem skromnom mišljenju naša asocijacija je od velike važnosti za Ameriku. Ako velikodušni američki narod zaista želi da nam pomogne u promovisanju naše djelatnosti možemo im garantovati da su Crnogorci u našoj asocijaciji baš ona vrsta ljudi koji trebaju Americi. Mi smo tu da to dokažemo!

ŠTA TREBA DA URADIMO?:
Ako evropske diplomate misle da je Crna Gora gotova, ako neki Crnogorci ili čak većina njih misle da borba za slobodu i nezavisnost Crne Gore ne može bit uspješna, mi, slobodni i odani sinovi Crne Gore koji smo osnovali crnogorsku asocijaciju koja izražava čiste i velikodušne aspiracije crnogorske nacije zajedno sa tendencijama razvijenim u našoj novoj domovini Americi, mi nikada nećemo izgubiti nadu u našu slavnu budućnost i trudićemo se da donesemo slobodu i dobrobit našoj maloj i kamenitoj zemlji. Moramo se boriti sa svim našim snagama i pokazati svijetu da smo dostojni nasljeđa Crne Gore, da smo mi pravi čuvari njenih slavnih tradicija. Kao takve svijet će nas više poštovati i jednog dana ćemo postići svoj cilj.

Treba okončati vlast Srbije nad drugima

Želimo da Crna Gora bude Crnogoraca; da bude slobodna i politički nezavisna. U ovom vremenu sve što možemo i moramo da uradimo je da uložimo sav mogući trud u održavanju našeg izdanja Crnogorskog ogledala i da učlanimo što više ljudi u našu asocijaciju da bismo je učinjeli jačom i značajnijom među Amerikancima. Tako ćemo imati veći uticaj nad glavnim gradom SAD. Jednog dana ćemo uspjeti da vidimo Ameriku i Englesku kako šalju svoje komisije, sa predstavnicima naše asocijacije u Crnu Goru kako bi iz Crne Gore odstranili srbijance i njihove žandare i pružili crnogorskom narodu priliku da se izjasni da li će biti slobodan ili će ostati pod vladavinom inferiornijih u skandaloznom ropstvu kao što je to danas. Radićemo dok ne vidimo da se ovo ostvaruje i onda ćemo biti dostojni crnogorskih tradicija i poštovani od strane kulturnog i slobodoljubivog svijeta. Vođa ili vladar NOVE CRNE GORE će biti onaj koji svojim znanjem i činjenjem dokaže da je zaslužan tog slavnog i uzvišenog poziva. (Primjedba: Crnogorska Asocijacija će sarađivati zajednički i povjerljivo sa međunarodnim komitetom za crnogorsku nezavisnost ako komitet podrži našu djelatnost i nastavi borbu za slobodu i nezavisnost Crne Gore, 15. avgust 1931. godine, San Francisko, Kalifornija).
Šta se podrazumijeva pod obnovom crnogorskog kraljevstva? Neki ljudi bi željeli to da znaju kao i to ko će biti vladar. Pod obnovom mi podrazumijevamo da Crna Gora povrati njen pređašnji ponos i nezavisnost kada će biti sposobna da dokaže svoje vrijednosti, u mirnoj državi, odgovorna za svoje postupke i gdje će postati ravnopravan partner onim nacijama koje teže da eliminišu sva socijalna zla i učine svijet bezbjednijim za slobodu, pravdu i istinu, kao što će kraljevstvo čovjekovo biti dio kraljevstva božjeg - kao što je to zamišljeno u beskonačnom univerzumu. Crna Gora će tada prestati da bude, kao što je to sada prisiljena, dio francuskog satelita poznatog kao Jugoslavija i samo sa slobodnim i nezavisnim nacijama ona može sarađivati i uvesti pravu civilizaciju na Balkan. Da bi se to uradilo treba okončati vladavinu Srbije nad drugim državama i narodima na Balkanu. Što se tiče našeg vladara: crnogorski lojalisti, zajedno sa svojim sadašnjim prijateljima i svim Crnogorcima koji nisu izdali nacionalnu nezavisnost Crne Gore, će predložiti jednoga. On će biti član crnogorske kraljevske porodice, ali onaj koji nikad nije i neće priznati vladavinu Srbije nad Crnom Gorom i onaj koji nije i nikad neće prihvatiti novac kao pomoć beogradske vlade, bilo preko njegovih prijatelja, tutora ili rođaka; drugim riječima onaj koji je moralno podoban i odan Crnoj Gori (12. septembar, 1931. godine, San Francisko, Kalifornija).
Crnogorci nemaju nikakve nade u Ligu naroda. To međunarodno tijelo nije uradilo ništa posljednjih nekoliko godina od kad je osnovano na ispravljanju grešaka počinjenih versajskim sporazumom i ostalim paktovima kojim su neki narodi bez svoje krivice lišeni ne samo svojih drevnih prava i sloboda, nego i njihovog samog postojanja kao civilizovanih djelova čovječanstva. Šta više Liga naroda je postala moralni monstrum ako diplomatija uopšte ima morala i sve što nije zanimljivo ukusu Francuza ne razmatra se u tom odsjeku njihovog ministarstva spoljnih poslova. U komunikaciji sa nama neki naši prijatelji nam predlažu da Liga naroda oformi komisiju koja će se pobrinuti za crnogorski plebiscit ako ga Crnogorci budu željeli nakon povlačenja srpskih trupa iz Crne Gore. Same činjenice da je Jugoslavija francuski satelit, a Liga naroda odsjek francuskog ministarstva inostranih poslova su dovoljne da objasne naše nepriznavanje te institucije. Kako god, nakon što Crna Gora postane crnogorska i svi lopovi izgube svoje privilegije, a srbijanci budu izbačeni iz igre, željeno stanje stvari i bezbjednosti će odmah stupiti na snagu i Crnogorci će opet biti srećni, čak i bez glasačkih listića; ali ako bude neophodno možemo ih koristiti. Pravi odani Crnogorci su svi kao članovi jedne porodice i vjeruju jedan drugome na riječ - na to su se oslanjali vjekovima (10. novembar 1931. godine, San Francisko, Kalifornija).
Opasna tendencija pokazuje svoje postojanje među nekim Crnogorcima i osjećaj nepravde učinjene prema Crnoj Gori bi ih mogla odvesti u crveni haos protiv kojeg se sada borimo kao protiv požara koji prijeti da uništi čitavu šumu. Odbijanje većine američkih Crnogoraca da podrže naš javni organ, prvi ikad objavljen u ovom obliku i na engleskom jeziku, koji zastupa nezavisnost Crne Gore sa pravim znanjem i tačnim informacijama, pokazuje da su oni dovedeni u zabludu ili prisiljeni na žalosnu poziciju. U oba slučaja njima nedostaju ta drevna patriotska pokretačka snaga i herojska vrlina koje su ih krasile vjekovima. Prosječni Crnogorac smatra da nepravda učinjena prema njemu treba prvo da bude ispravljena, a potom da se traže usluge od njega. On tada sebe smatra gospodarem, ali u suštini bez ulaženja u srž problema. Mnogi su nam rekli ovako: "Oh kakve koristi od toga, sve je pošlo do đavola". Mogu se samo zamisliti naši problemi u naporima da ih natjeramo da vjeruju. Postoji samo jedna nada u vazduhu, crnogorska Zastava Slobode ponovo postavljena na Lovćenu će ih okupiti zajedno i oni će činiti čuda kao što su to radili ranije.

Najveća teškoća je u glavama Crnogoraca

PISMO MAKEDONCIMA:
Pamtim još kada sam bio šesnaestogodišnjak, kada su neki Makedonci dolazili u Crnu Goru - siromašnu zemlju, ali svetu za njih. Oni su čuli za crnogorske vrijednosti i velikodušnost i bilo im je drago da dijele sa nama teško stečen hljeb na našem kamenu. Kako bilo oni bi povremeno dolazili i Crnogorci bi ih zapošljavali da sijeku šumu i prave drvenu građu za naše kuće. Ponekad bi ova građa stojala u gomilama duže vrijeme jer je nijesmo mogli koristiti. Neko sa zapada bi se možda nasmijao tom poslu i zapitao: "Zašto ih zapošljavati kada proizvodnja to ne zahtijeva" - ali kako Crnogorac može da pogleda u oči Makedoncu kada u njima vidi glad i fizičku potrebu. Zar mi nismo braća od davnina i zar ne možemo da vidimo šta nam treba kada pogledamo jedni drugima u oči? Naravno da jesmo i čak i danas poslije dvadeset godina sjećanje na to je veoma svježe u mom srcu i često mi suze krenu razmišljajući: O siromašno, ali prosto i božansko makedonsko pleme kako vam je sladak bio teško stečeni crnogorski hljeb, neka vam zauvijek bude srećan i blagosloven.

AMERIČKO - CRNOGORSKA JOVANKA ORLEANKA:
"Ko bi ona mogla da bude?" Vjerujemo da je ovo pitanje postavilo na stotine nasih čitalaca. I nema sumnje da su naši čitaoci željni da čuju o crnogorskoj Jovanki Orleanki i njenom mjestu boravka. Prije nego što ukažemo na mogućnost pojave moderne Jovanke Orleanke, osjećamo se obaveznima da obrazložimo koji su nas to uopšte razlozi naveli da vjerujemo da će se ona pojaviti na našem društvenom horizontu i da će povesti svoje ljude do pobjede. Prije nego što to obrazložimo, biće mudro sa naše strane, da napravimo istorijsku paralelu - koja je u odnosu na današnje okolnosti i prilike, upoređujući ih sa onima iz mračne prošlosti, kada se plemenito čedo Francuske pojavilo niotkuda i povelo svoju posramljenu i izmučenu naciju u pobjedu. Ko bi bolje mogao da oda počast francuskoj Jovanki Orleanki nego što je to učinio poznati američki pisac Mark Tven? Zadovoljstvo nam je da reprodukujemo dio toga: "Ako uzmemo u obzir to, da je njen vijek bio najbrutalniji, najporočniji i najiskvareniji u istoriji još od najmračnijih doba, ostaćemo u nevjerici pred čudom koje je moglo izroditi takav plod na jednom takvom podneblju. Kontrast između nje i njene zemlje je kontrast između dana i noći, ona je bila iskrena u doba kada je laž bila uobičajeni čovjekov izraz; poštena kada je poštenje bilo izgubljena vrlina; držala je obećanje u vrijeme kada se to ni od koga nije očekivalo; svoj veliki um stavila je u službu velikih misli i velikih ideja, onda kada su veliki umovi gubili vrijeme na slatke uobrazilje i slavoljublje; ona je bila skromna, odmjerena i posvećena u doba kada je biti nametljiv i prost bila univerzalna osobina; puna sažaljenja kada je nemilosrdna okrutnost bila pravilo ponašanja; postojana kada je stabilnost bila nepoznata, i čestita u ono doba koje je zaboravilo šta čast bješe; bila je stijena uvjerenja u vrijeme kada čovek nije ni u šta vjerovao i kada je sve služilo za sprdnju: nepopustljivo dosljedna u ono doba koje je bilo izvještačeno do srži; sačuvala je svoje dostojanstvo u cjelosti u doba ulagivanja i servilnosti; bila je nepokolebljive hrabrosti kada su nada i hrabrost izumirali u srcu njenog naroda; besprijekorno čista kako duhovno, tako i tjelesno, kada je društvo u svojim najvišim institucijama bilo zagađeno - bila je sve to u vrijeme kada je kriminal bio opšte prihvaćeni posao lordova i prinčeva, i kada su najistaknutije ličnosti hrišćanstva uspjele da cio taj već ozloglašeni period zapadne istorije predstrave prizorima iz svojih svirepih života, crnih od nezamislivih prevara, pokolja i zvjerstava".
Vijek u kome sada živimo ne može u potpunosti biti opisan kao vijek u kome je nastala Jovanka Orleanka; mnogo vremena je prošlo od tada - ali za svo to vrijeme malo se toga promijenilo u mislima onih koji su svoj um posvetili prirodnim naukama, umjetnosti, poeziji, visokoj etici i filozofiji, i malo je toga učinjeno, čak i od strane onih koji su pozvani da to čine, da se promijeni mišljenje prosječnih ljudi. U skladu sa tim, moramo da ukažemo na ideologiju koju narod posjeduje, a koja uključuje i etiku i pedagogiju, pa samim tim moramo dati jednu kratku i ne baš iscrpnu njenu definiciju. Ideologija ili ono što se može okarakterisati kao vjera (ne religija) naroda, nije nauka u bilo kom smislu, već nešto što se ukorijenilo u ljudskoj svijesti tokom iskustava stečenih u pukoj borbi za opstanak. Crnogorcima ideologija ne može biti objašnjena kao nešto što je obuzelo njihov um i tako ih zaustavila u razvoju i učinila ih neosjetljivim i gluvim, barem za kontakt sa preporođenim ličnostima. Crnogorac je sam svoj državnik, kako doktor Džordan reče i za prosječnog Amerikanca, i teško da ga iko može ubijediti da heroj može biti i onaj koji nikada nije bio na bojnom polju. Ali biti vođa Crnogoraca zahtijeva vojne sposobnsti i vještine, ili možda bolje rečeno, veliko iskustvo sa fronta i ličnost (karakter). Ako čovjek posjeduje obje karakteristike, i po njima je poznat, može da se okuša. Ali sada, pošto ostatak svijeta zahtijeva da vođa nacije bude ne ratni heroj, već demokrata i industrijalac, i da pri tome zna ponešto o drugim nacijama, naročito o onim najmoćnijim - kao što su Amerika i Engleska - i da takođe zna koje su najoptimalnije veze koje Crna Gora treba da uspostavi sa engleskim govornim područjem, najveća teškoća leži u glavama Crnogoraca.

Crna Gora mora biti slobodna ili zatrta

Prosječnom Crnogorcu barem, čini se nemogućim da neko može biti u isto vrijeme i ratni heroj i mudar čovek koji će znati kako da se dodvori drugim nacijama i da pri tome pravedno reguliše odnose među ljudima za koje radi. Međutim, dok god iskazuje i malo poštovanja prema modernom heroju, heroju rizika i izvanredne inteligencije, prosječni Crnogorac dobija vrlo malo saosjećanja od učenog svijeta i postaje svakim danom sve slabiji. Ugnjetavan od strane onih koji su vjekovima robovali, Crnogorac, kao slobodan čovjek ili još bolje kao slobodno rođen čovjek, našao se kao i njegova zemlja u sred pakla, koji bi mogao da da dovoljno materijala nekom savremenom Danteu da napiše još jedan Inferno. Ukoliko ne uvidi značaj savremenih heroja, koje je, sem par njih, dala njegova sopstvena zemlja i ukoliko ne bude voljan da promijeni mišljenje, tek će doživjeti patnje i možda čak na kraju doživeti istrebljenje svoje vrste. Naš vijek nije u cjelosti tako loš, ali isto ono što je Mark Tven rekao o onima koji su živjeli i vladali u doba Jovanke Orleanke, isto to se može reći, i bez imalo pretjerivanja, za srpske političke gospodare koji danas vladaju (po milosti Francuske) zemljama južnih Slovena ili balkanskih Slovena po toj logici. Šta će Crna Gora postati? Crna Gora mora biti ili slobodna ili zatrta. Kako Crna Gora može da povrati svoju autonomiju i slobodu nije pitanje na koje se može naći i logičan i zadovoljavajući odgovor. Crnogorci bi svi u glas trebalo da javno obznane cijeloj Evropi: "Želimo slobodu naše domovine i da istjeramo srbijansku korupciju i tiraniju iz naše domovine". Ako Evropa želi da izbjegne krvavi rat koji mora doći ako se stvari ne promijene, dopustite joj da interveniše i dozvolite Crnoj Gori da ima svoju slobodu i sopstvenu vladu. Crnogorski narod je propatio više od srbijanskog nasilja nego u velikom ratu. Neko može upitati zar nisu Crnogorci Srbi? Da, Crnogorci jesi porijeklom Srbi, ali nisu Srbijanci. Ali zašto bismo uzimali uopšte u obzir tako površno tumačenje nacionalnosti. Postojalo je vrijeme kada smo svi bili homogeni po pitanu nacionalnosti, a sada smo različiti. Različitost je zakon prirode ili prirodna regulacija u naučnom smislu i što se više razlikujemo jedni od drugih (iako bi mi svi mogli biti lojalni članovi neke nove ili bolje civilizacije) sposobniji smo da uradimo velike stvari. Svaki Crnogorac je imao toliko ljubavi za Srbijance dok je Crne Gora bila nezavisna. Zašto? Zato što je postojalo nešto iza čega su svi Srbi stajali. Sada kada je to nešto nestalo trebalo bi da postoji nešto drugo što bi ujedinilo sve Srbe i Slovene sa balkanskog poluostrva da stanu iza toga. Ali toga nema. Sloveni ne balkanskom poluostrvu su uspjeli da se zatvore iza granica svojih sopstvenih država, ali nisu uspjeli da stvore novi poredak i pobude novu civilizaciju na Balkanu - što Balkanu očajnički treba. Nisu zbog toga što ne postoje ljudi na vlasti koji bi mogli obaviti posao. Današnja Jugoslavija je ništa drugo osim francuski vazal i slijepi čuvar stranih interesa u istočnoj Evropi. Moćni političari iz Beograda znaju da je ovo istina ali jadni srpskohrvatski narod to ne zna. Samo zato što žive pod košmarom francuske korupcije, koja u Srbiji ima slobodan prolaz, oni ne mogu da doprinesu napretku balkanskih naroda. Ta korupcija kao i srbijanska okrutnost i mimikrija nas tjeraju da se bunimo i borimo za promjene na Balkanu. Mi vidimo u Crnoj Gori štit ispod kojeg ćemo se boriti protiv korupcije i nepravde na Balkanu. Ipak mi ne želimo da budemo neshvaćeni u našoj poziciji prema Francuskoj. Postoji Francuska za koju bi smo poginuli u svakom trenu, a to je francuska Viktora Igoa i Jovanke Orleanke. Francuska koja drži kontrolu nad Srbijom nije samo neprijatelj balkanskih Slovena već takođe i neprijatelj civilizacije. Takva Francuska je uskratila slobodu Crnoj Gori i to je zločin protiv čovječnosti. Crna Gora kao slobodna država bi bila sposobna da doprinese civilizaciji dva puta više nego što bi to mogla Srbija. Zašto? Zato što postoji nešto u karakteristikama i etičkoj kulturi Crnogoraca što niti jedan drugi narod nema; to bi se moglo uspješno iskoristiti u interesu čovječanstva. U tom smislu razlika između Srbijanaca i Crnogoraca je kao razlika između dana i noći. Zbog ovog svog mišljenja izdavač Crnogorskog ogledala je bio vrijeđan u kolumnama srpskih i jugoslovenskih novina u Americi od strane njihovih poniznih i poslušnih izdavača. Samo mrtvi Crnogorci mogu ostati indiferentni prema ovakvom stanju gdje je izvanredan narod osuđen na izumiranje ili na poniznost onima koji moralno nisu zaslužili da vladaju čak ni samo sa sobom. Srbija je imala priliku da pokaže Crnogorcima i Hrvatima značaj njene inteligencije; ali umjesto da čini dobro tim narodima ona širi korupciju i žestoko ih ugnjetava; da ne govorimo o jadnim Makedoncima koji pate za svojom slobodom i autonomijom. Želja za diktatorom među Srbima iz viših klasa je veoma jaka i to ne zbog njihove ljubavi prema njemu već zbog njihovog moralnog senzibiliteta i osjećaja da spasu svoju naciju od uništenja.

Patriotski primjer Mileve Gvozdenović

Zar nismo u pravu kada razmišljamo o crnogorskoj Jovanki Orleanki u trenutku kada je naša nacija pala u ropstvo najgorem neprijatelju slobode i pravde. Moramo se zapitati gdje je ona? Nadamo se da nismo daleko od nje.
Negdje u Visokoj Sijeri nalazi se crnogorska djevojka koja ide od jednog Crnogorca do drugog i traži od njih da pomognu naše izdanje zato što je po njenom mišljenju ono mač sa kojim naša zemlja može biti oslobođena. Ne tako davno poslala nam je ček na 37,50 dolara i napisala: Sada ću otkriti ko je pravi Crnogorac, ako odbiju da podrže naše izdanje smatraću ih izgubljenima za Crnu Goru zavijek.
Kada imamo na umu da je gospođica Gvozdenović unuka našeg najvećeg vojvode Marka Miljanova Drekalovića i kada znamo iz istorije da je njena strina Anđelija nekada davno predvodila crnogorske ratnike protiv Turaka u bici kod Fundine, ko nas može kriviti što izjavljujemo da smo veoma ponosni na ovu kći naše herojske domovine i što je smatramo američko-crnogorskom Jovankom Orleankom. Neka oni Crnogorci koji su indiferentni prema našem nacionalnom pitanju kao i oni koji nas nesvjesno okrivljuju za naš poduhvat budu vođeni herojskim i patriotskim primjerima Mileve S. Gvozdenović i neka ih gospod vrati na pravi put.


ZNAK:
U smrtnom strahu zlotvori se/ tresu, plod im sazrijeva. Vrtovi/ su svukuda obilno rodili, da/ sinovi jedu za koje sijahu, krvavi im oče/ u mraku rođeni u mraku umrli/ Vijenac je Rade pjesnik posvetio/ potomku jednom soja faraona/ Stari bard se u tom grdno prevario/ Jer vladika nije antropolog bio/ A umrije onda kad nauka dođe./ Soj ciganski vlada - jer zlo sad caruje - đavo/ je za kratko gospodar postao/ grijesi su zemlje njega začarali./ Jedan narod koji od boga je poslat/ iako je sada umuknuo glasom/ Sprema se da igra ulogu mu datu/ Zato zlotvor pita - glasom koji drhti/ Nekoga onamo: u Crnu Goru ako se pokrene/ Oli dat mi ruku?/ A na to je odgovor ovaj dobio:/ neka ti uzvrate zajam Crnogorci!

BIVŠI PRINC U OGLEDALU - NEDOSLJEDNI SIN VELIKOG MONARHA OTKRIVEN OD STRANE CRNOGORSKIH PATRIOTA - PETAR NEKAD PRINC A SADA PODANIK SRPSKOG KRALJA:
Kako smo pročitali u nekim engleskim novinama nedavno je u London stigao bivši princ Crne Gore Petar u društvu njegove supruge. Ove novine pišu o njemu kao o kraljevskom prognaniku koji luta od mjesta do mjesta. Ove vijesti koje su donijele engleske novine nemaju nikakvo utemeljenje u činjenicama i predstavljaju negaciju istine. Zbog toga mi lojalni sinovi prava, časti, slobode i slave naše porobljene domovine Crne Gore nalazimo neophodnim da kažemo istinu o našem bivšem princu, a sada podaniku kralja Srbije. Ova nas istina veoma pogađa, ali svijet treba da zna za nju. Petar je 1923. godine postao podanik Srbije i njenog kralja koji ga je promovisao (!) u generala i obezbijedio mu mjesečnu platu od 150 funti sterlinga. Od tada je Petar posjetio Beograd nekoliko puta i tražio od Aleksandra povećanje njegove plate i to mu je konačno odobreno marta prošle godine. Sada Petar prima DVIJE STOTINE funti sterlinga mjesečno koje može primati ili u Beogradu ili u bilo kojoj drugoj evropskoj prijestonici. Njegov diplomatski pasoš mu je izdat od strane ministarstva spoljnih poslova u Beogradu kao podaniku Srbije. Kako onda Petar može biti smatran u izgnanstvu kao što to tvrde londonske novine? On ima redovnu mjesečnu platu, on ima srpskog kralja za gospodara i uživa zaštitu srpske države. On se odrekao svoje Majke Domovine - koju je izdao i prodao za pare. Njegovo ime je zauvijek prekriženo kao člana crnogorske dinastije.

JUGOSLOVENSKI MAJMUN: U jednom od skorašnjih članaka pariski Le Matin je na naslovnoj strani objavio veliku karikaturu evropskih političara. Dok su engleski i francuski Mc Donald i Briand prikazani kao lavovi, Italijan kao tigar, Rus kao medvjed i Njemac kao orao, jugoslovenski ministar spoljnih poslova gospodin Voja Marinković je predstavljen kao majmun. Šta podrazumijeva jugoslovenski majmun u ovom značenju? On znači isto ono što je i karikaturista pomislio, isto ono što svi pametni Francuzi znaju. Neko ko oponaša druge i ko je nesposoban da stvori nešto svoje za opšti interes i dobrobit čovječanstva je uvijek prikazan u obliku majmuna. Izreka "monkey see monkey do" (majmun gleda majmun radi) se u Americi pripisuje nekome ko ponekad radi neke stvari koje vidi od drugih dok sam nema ni sposobnost ni ponosa da sam stvori nešto vrijedno. Šta je svijet dobio, po pitanju napretka i progresa čovječanstva od Srbije od kada je skoro tri put uvećana do svojeg sadašnjeg oblika nazvanog Jugoslavija. Svijet koji razmišlja i osjeća je neprestano užasnut brutalnim djelima srpske (kako oni to zovu jugoslovenske) vlade i njenih agenata počinjenih protiv onih koji su superiorniji u kulturi i ljudskim vrlinama. Srpska oligarhija upražnjava nasilje naširoko, pokuzuje prezir prema pravdi, ignoriše prava i tradicije drugih manjih nacija i prijeti demokratiji kad god ova pokuša da obavi svoju dužnost. Zašto to oni ovako rade? Sami političari bez filozofije ne mogu odgovoriti na ovo pitanje i zato vam ovdje dajemo filozofsko objašnjenje. Ovi Srbi koji su sada na vlasti su bili turski robovi 400 godina i posredno su učeni da svoje zle namjere ispoljavaju prema hrvatskom, crnogorskom, makedonskom pa čak i srpskom narodu.
Knjiga iz 1930. na crnogorskom jeziku

I kako pokvarena i nečasna osoba ne može da vodi i štiti časnu, tako ni Srbi ne mogu svijetu da daju, barem ne u sadašnjosti nikakve vrijedne stvari, niti da budu poštovani od civilizacije kad su njihovi stvaralačke snage oštećene ako ne i uništene od strane Turaka i njihov osjećaj časti pretvoren u tendencije ka nasilju i uvredama praćeno komičnim, ali apsolutnim ignorisanjem. Karikatura kako ju je objavio Le Matin je u određenom smislu opravdana i kako se tiče jugoslovenskog političkog predstavnika u njima, ko god on bio je potpuno očigledna i logična. Krajnje je vrijeme da Francuska prepozna svoju veliku grešku koju je napravila kada je dala Srbiji prestiž i moć nad tim narodima koji su mogli postati ravnopravni partneri, ali samo kada bi bili slobodni i politički nezavisni zajedno sa narodima od kojih zavisi napredak i dobrobit u svijetu.

KONFUCIJE, PLATON, ARISTOTEL, HRIST, BUDA, ŠEKSPIR, DANTE, VOLTER, KOPERNIK, NJUTN, GETE, DARVIN, LINKOLN, EMERSON I NAŠ NJEGOŠ:
Među četrnaestoricu može stati/ i bez bojazni od ičije mudrosti/ držati u rukama "Luču"/ i "Gorski vijenac". (Among the fourteen he can stand/ And fear none of wisdomČs fine./ Holding the "Torch" in his hand./ And the "Wreath of the mountain"), Naiad, San Francisko, Kalifornija, 15. jun, 1931. godine, broj 11.

Mnogi ljudi su nas pitali u različitim prilikama kako to mi očekujemo da Crna Gora povrati svoju slobodu i nezavisnost kad je ona objedinjena u Jugoslaviju i kada sa njom vlada silom i nasiljem koje sprovodi grupa političara bez morala zajedno sa satrapom Živkovićem i njihovim pokornim kraljem-diktatorom Sandrom Karađorđevićem? Crna Gora je, kao što je dobro poznato, lišena svih njenih prirodnih i istorijskih prava i Crnogorci u njihovoj porobljenoj domovini ne mogu čak ni da pišu na svoju adresu, kad pišu rođacima u inostranstvu, slavno i časno ime njihove domovine - Crne Gore! Šta raditi onda? Mnogo je teže bilo Džordžu Vašingtonu i njegovim ljudima da izbore slobodu i nezavisnost za ovu veliku zemlju, nego što je to nama crnogorskim lojalistima danas da izborimo isto za našu majku domovinu. Predlažemo crnogorskim lojalistima da udruže snage sa nekom velikom silom (kao na primjer Engleskom - pošto je teško vjerovati da će Amerika fizički intervenisati u sadašnjim okolnostima) da bi istjerali srpske žandare iz Crne Gore, ako oni ne budu htjeli da napuste našu zemlju bez krvoprolića. Britanska vlada je upozorena od strane lorda Sidenhema da je čast Engleske potpuno u obavezi da pomogne Crnoj Gori da povrati svoju nezavisnost. Mi vjerujemo u Englesku i u mudro opredjeljenje Sjedinjenih Američkih Država.
Ove dvije države će sarađivati i vratiti ponovo slobodu i nezavisnost crnogorskoj naciji (San Francisko, Kalifornija 15. jun, 1931. godine, broj 11)

KNJIGE I NOVINE:
Parole di fede al popolo Montenegrino (Riječi vjere crnogors-kom narodu, napisao dr Krsto Niković. Original je objavljen na crnogorskom i hiljade kopija su poslate u skoro sve evropske zemlje. Mi smo primili italijanski prevod iz 1930. godine koji nam je poslao autor. Značajno je mišljenje o ovom radu, kada po autorovim riječima pakao koji je opisao Dante u svom Infernu je manji u poređenju sa onim u koji je Crna Gora dovedena od strane zvanične Srbije i njene nemoralne militarističke klike (San Francisko, Kalifornija 20. mart, 1931).

SPECIJALNA NOTA:
Uljudno molimo sve naše stare prijatelje i naše rodoljube koji su poslali svoje priloge Crnogorskom ogledalu u vrijeme kada je Ogledalo zastalo da nam odmah jave koliko je ko priložio, prema čemu ćemo ih smatrati kao pretplatnike Crnogorskog ogledala za cijelo vrijeme u koliko suma koju su poslali poklapa vrijeme jedne pretplate. Želimo da nas dalje izvijeste da li žele da se njihovi prilozi objave putem javnosti ili privatno. Dok ubuduće to ćemo sve činiti privatno (San Francisko, 13. oktobar, 1931. broj 3)

SLUČAJ CRNE GORE TREBA IZNIJETI PRED "JAVNI SUD":
Svijet treba da čuje o vrijednosti jedne male nacije koja je toliko zadužila čovječanstvo, a nakon svega bila je nagrađena ropstvom koje je strano njenim ponosnim sinovima i kćerima jer su uvijek bili slobodni i nezavisni sve do vremena francusko-srpske aneksije nad njihovom slavnom nezavisnom zemljom. Vjerujemo da će svjetske nacije saslušati Crnu Goru i da neće oklijevati da je podrže u njenim ispravnim zahtjevima na koje ima pravo zahvaljujući ranijem dostojanstvu i nezavisnosti. Crnogorci su božji narod. Ako je svijet to zaboravio to je zbog toga jer je previše zauzet igranjem sa novcem i njihova hrišćanska osjećanja izgleda da nestaju. Pružajući tako priliku crvenim monstrumima koji sad već vladaju jednom šestinom zemaljske kugle i prijete da zavladaju svim ostalim. Kako tragično! Ali svijet, ako treba da postoji, mora doći na svoje i povratiti svoje zaboravljene vrline. Jedna od tih izgubljenih vrlina je vezanost crnogorske nacije. Crna Gora je izdana i u toj izdaji je Svevišnji kušao vrline koje je dao čovjeku. Ljudi će naučiti iz njihove tragedije i čovječanstvo će prepoznati zasluge herojske Crne Gore. Obnova malog kraljevstva je neophodna za čovječanstvo. Ono je bilo i biće u budućnosti primjer božjeg kraljevstva na zemlji koje tek treba da dođe i da bude ostvareno (San Francisko, septembar, 1931. broj 2).

Mnogi žele povratak nezavisnosti

NACIONALNA DEZINTEGRACIJA SA IZVANREDNIM REZULTATIMA:
Nijesmo baš sigurni da se istorija ponavlja, ali uprkos tome smo sigurni da se sličnost u stvarima pojavljuje poslije dužih vremenskih intervala i po svom obliku i zahtjevima odgovara onima iz prošlosti. U stvari, sadašnje stanje crnogorskog naroda odgovara onome stanju iz vremena kada se Danilo I, naš božanski knjaz pojavio na kršu crnogorskom.
Konsolidacija i lojalnost crnogorskog naroda su bile bačene u prašinu pod uticajem tursko cincarskih i ciganskih elemenata koji su apsorbovali Srbiju i bavile se srpskim osobenostima. Nažalost veliki broj Crnogoraca je podlegao ovim uticajima jer su naivno vjerovali da je to srpsko nasljeđe u drugom obliku. Mnogima od njih su raspršene iluzije i žele da se vrate crnogorskoj nezavisnosti. Mi ih se nećemo odreći, oni su ipak naša braća, a mogli bi i na duži period da daju Srbiji dobru lekciju. Možda je dezintegracija crnogorske nacije bila nužno zlo? Mi ćemo izgraditi snažniju naciju u budućnosti i u našim naporima se više nećemo oslanjati na poluazijatske snage kao što je to naš pokojni kralj Nikola radio već ćemo imati prijatelje među onima, kao što Emerson ređe, koji imaju veću konstitucionalnu energiju nego bilo koji drugi narod u Evropi i ako je to moguće pomiješat ćemo se sa njima. U budućnosti neće biti bezvrijednih elemenata u crnogorskoj naciji jer je naša mala božanska vrsta predodređena sama po sebi na čistotu i na to da još jednom dostigne nebesku slavu. Kao što je Danilo I, direktni potomak svoga brata vladike Rada, imao problem tako taj problem možemo danas vidjeti na licu njegovog kraljevskog visočanstva princa Mila od Crne Gore koji se nalazi u Londonu. Kao što je vladika Danilo, prije istrebljenja domaćih Turaka imao samo nekoliko Crnogoraca na koje se mogao pouzdati i naciju otrovanu uticajima zle vrste neko može primijetiti da u sadašnjem stanju crnogorskog naroda i princa Mila jedinog dosljednog člana naše dinastije koji treba da zove prave Crnogorce glasno da ga pomognu ima mnogo sličnosti. Ali bog je pravedan i milosrdan. On će ponovo pomoći i zaštititi Crnu Goru.
Da li poznajemo naše prijatelje (jun, 1927, San Francisko).
Prvi javni pokušaj da se informiše američka javnost o situaciji u Crnoj Gori dogodio se 20. marta 1921. sa objavljivanjem članka na izdavačkoj strani u New York tribune koji je napisao komandir Luiđi Kriskuolo. Ovaj članak je inspirisan depešom iz Evrope u kojoj se tvrdi da Crnogorci vode sveti rat protiv Srbije, što je bilo demantovano u javnoj štampi od strane gospodina Slavka Grujića, ministra Srbije (Francuske) u Vašingtonu. Članak pod nazivom Crnogorska nesreća je bio praćen izdavanjem još jednog afirmativnog članka u "Tribjunu" 28. marta koji je napisao časni Vilijem Frederik Diks bivši generalni konzul Crne Gore u Njujorku. Kampanja za crnogorsku nezavisnost je kasnije bila vođena od strane gospodina Kriskuola i njegovih američkih prijatelja i on je bio izabrani delegat Ženevskog komiteta za crnogorsku nezavisnost u Sjedinjenim Državama. Mnogi članci su predati u štampu u ovoj kampanji, pamfleti su izdavani i distribuirani i sav ovaj rad je pao na lični trošak komandira Kriskuola. U januaru 1922. godine u novom broju Foruma se pojavio članak pod nazivom "Crna Gora izdana od saveznika" koji je napisao gospodin Kriskuolo i to je bio prvi članak te vrste objavljen u američkim magazinima. U aprilu 1922. to je bilo ispraćeno sa još jednim člankom o Crnoj Gori koji je napisao gospodin Ronald Tri koji je bio specijalni američki izaslanik u Crnoj Gori 1919. godine.
Mi imamo u našem posjedu hronološku istoriju kampanje u Sjedinjenim Državama za crnogorsku nezavisnost koju je vodio komandir Kriskuolo iz koje možemo vidjeti plan njihovog rada. To je ogromna žrtva i mi iskreno vjerujemo da je glavni razlog za to bila slavna prošlost naše herojske zemlje i žrtva koju su naši prađedovi prinosili i krvi i životima za PRAVO i SLOBODU - razlog zbog kojeg su svi plemeniti i dobronamjerni ljudi na ovom svijetu obavezni da žrtvuju i brane ove dvije najsvetije stvari čovječanstva. Crnogorci danas ne bi trebali samo da cijene posao koji je tako velikodušno rađen za njihovu zemlju od strane drugih koji nijesu rođeni Crnogorci već moraju da udruže sve svoje snage za oslobođenje njihove porobljene zemlje a kada sloboda dođe u Crnu Goru, da vrate dug prema plemenitim prijateljima koji su nas tako mnogo zadužili. Pošto je gospodin Kriskuolo sa svojim kolegama pokazao veliku aktivnost, funkcionišući kao delegat Crne Gore, a sve u korist naše zemlje bio je izložen oštrim kritikama od strane neprijatelja naše slobode, među kojima se moglo naći i Crnogoraca koji su bili obrazovani u Srbiji, koji su izdali našu malu slobodnu zemlju pod uticajem srpskih političara. Nadalje, gospodin Kriskuolo je bio optužen da je plaćen od strane Italije da sprovodi svoj posao protiv Jugoslavije (kakva ironija) koristeći crnogorsku nezavisnost za svoje skrivene namjere. Mi se nećemo osvrtati na ovo sada, mogli bismo napisati jedan članak u nekom budućem broju našeg izdanja koji će razmatrati italijansku ekspanziju na Balkan i njene odnose sa Crnom Gorom. Ali osvrnućemo se na optužbe koristeći sa velikim zadovoljstvom riječi našeg prijatelja gospodina Kriskuola tako što ćemo objaviti dio njegovog pisma upućenog uredniku New York Timesa koje je bilo objavljeno u Timesu 22. decembra 1923. godine.

Agenti Velike Srbije će jednom nestati

A sada o tome ko finansira moj rad ovdje. Smiješna je pomisao koliko užasa su moje riječi na Vol stritu unijele u redove srbofila. Oni sanjare o misterioznom fondu, o nekom rudniku zlata bez dna koji me snabdijeva neograničenim milionima sa kojima ja širim ovu "podmuklu" propagandu o Crnoj Gori među lakovjernim Amerikancima. Nevolja je u tome što neki ljudi nikad ne rade nešto bez nadoknade. Idealizam je tako mrtav u Evropi da je neshvatljivo bilo kome odavde da razumije kako normalna osoba može pomoći nekom ko je u nevolji osim ako ne prima neku materijalnu nadoknadu. Vudro Vilson je bio pogrešno shvaćen zato što je stojao iza određenih ideala, iako je napravio svoje greške. Idealizam je naravno stran većini balkanskih naroda koji su bili porobljeni i mučeni vjekovima, prvo od strane Turaka, poslije od strane Austrijanaca. Odatle ja mogu dobro da razumijem kako gospodin R.K. ne može da se uzdigne do visina idealizma koji samo američko okruženje i američko obrazovanje mogu da stvore. Ali da se vratimo finansiranju. Možda će biti šteta da kažem i ukazivat će na nedostatak skromnosti, ali ja ću reći ko me ne finansira, a i to može da posluži. Sigurno me ne finansira italijanska vlada koja je zamolila ministra inostranih poslova Crne Gore da napusti Italiju jer su on i njegovi saradnici ugrožavali dobre odnose između Italije i Jugoslavije. Sigurno nisam finansiran od strane mojih italo-američkih prijatelja koji se boje da bi mogli padnuti u nemilost italijanske vlade. Neki od njih polako umiru u bijesu i strahu da bi Crna Gora mogla postati slobodna bez njihove pomoći. Nalazimo da je ovo pismo zanimljivo i logično važno za naše čitaoce. Sama činjenica da je ime našeg delegata dovoljno da otkrije njegovu nacionalnost kao i da postoje prijateljski odnosi između italijanskog i crnogorskog naroda jer je naša princeza Jelena kraljica Italije, dovoljni su da bilo koji dobri Italijan koji voli našu zemlju bude osumnjičen da je plaćen od strane italijanske vlade da radi u njenu korist. Ali razum će prevladati i politički agenti Velike Srbije će jednog dana nestati pred svjetlom istine koja će doći na njihovu teritoriju sa američkog tla i oni će zajedno sa njihovim korumpiranim gospodarima pasti u zaborav.
Pozdravljamo svakog prijatelja naše napaćene zemlje i u obavezi smo da ga poštujemo kroz njegova djela i da čuvamo dokaze o njihovom radu. Da bi ih predočili autorima istorije nove Crne Gore i njihova imena upisali zlatnim slovima. Ne predstavlja nam nikakvu razliku koliko oštro će se oni odnositi prema jugoslovenskom carstvu, mi nikad nećemo priznati to carstvo dok god je naša zemlja potčinjena Srbiji i dok god naša zemlja ne bude imala slobodan izbor da određuje svoju budućnost.
Crna Gora je stajala kao David spram turskog Golijata pet stotina godina. Duh Crne Gore nije mrtav i nikad neće biti. Crna Gora će se uzdići i nadvladati svog monstruoznog neprijatelja koji više nije ni Turska ni Austrija ni Njemačka već smo pronašli najgoreg neprijatelja Crne Gore u Velikoj Srbiji. Status Crne Gore je od međunarodnog značaja, a sadašnja politika Srbije predstavlja međunarodnu opasnost.

OBAVJEŠTENJE:
Ovaj prvi broj našeg magazina šaljemo svim literarnim izdanjima čije adrese znamo u Sjedinjenim Državama i Evropi. Primjerci su poslati kao znak dobre volje u razmjeni sa drugim publikacijama po načinu jedan primjerak za drugi. Jedan od razloga zbog kojih šaljemo jedan primjerak za drugi je naša znatiželja šta će druge publikacije napisati po pitanju našeg poduhvata. U skladu sa tim očekujemo njihovu iskrenu kritiku i tražimo od njih da nam je pošalju. Ako iz bilo kojeg razloga nam ne mogu poslati željene primjerke mi ponovo tražimo da nas obavijeste i mi ćemo preuzeti na sebe poštanske troškove. Nekome će ovo zvučati malo čudno, ali za nas je to ustvari potreba jer želimo da imamo prednost njihove kritike. Naši prijatelji, bili oni izdavači ili nešto drugo, će nam učinjeti veliku uslugu ako odgovore na naše zahtjeve i bićemo im zahvalni na tome.
Takođe šaljemo naš prvi broj raznim klubovima i institucijama nadajući se podršci. U budućnosti će zavisiti od naše finansijske sposobnosti da li ćemo moći slati naš magazin svim onima koji su primili prvi broj ili samo onima koji će nas finansijski pomoći i koji će slati svoje pretplate. Prihvatamo donacije našem fondu, bez obzira na iznos, i zauzvrat smo voljni da im uzvratimo bilo tako što ćemo objavljivati njihove stvari koje ne bi bili u suprotnosti sa našim namjerama ili na bilo koji željeni mogući način. Onima koji žele da se reklamiraju pružićemo pravu reklamnu vrijednost za njihov novac. Što više kako naše izdanje bude ulazilo u sve literarne i socijalne krugove u svijetu, reklamiranje u našem magazinu će biti profitabilno i privući će pažnju svuda. To nije pitanje kvantiteta već kvaliteta -stvar koju moramo ustanoviti. Nadamo se da će naš magazin rasti i oni koji doprinesu njegovom razvoju će u isto vrijeme doprinijeti razvoju čovječanstva. Žrtvovanje za Crnu Goru je žrtvovanje za pravdu i slobodu.

Crna Gora je okupirana, ali nije mrtva

Čitava istorija Crne Gore je čudesna priča o borbi i žrtvovanjima za pravdu i slobodu. Crna Gora nije samo ime jedne male države već je i simbol ljudskog roda i ponos čovječanstva. Crnogorsko ogledalo je ogledalo u kojem svaka dostojanstvena osoba i vrijedna stvar može biti viđena i prepoznata od čitavog svijeta.

SADAŠNJA SITUACIJA:
Crna Gora nikada nije napala Srbiju ni njenog kralja. Ona nije okupirala samu sebe uz kampanju punu intriga. Ona je u stvari bila dostojanstveno tiha pod stalnim proganjanjem srpskih propagandista. Možemo ovo navesti kao zanimljivost i ujedno da otkrijemo balkanske propagandističke metode - pozvaćemo se na "deklaraciju" poznatu kao Krfski dogovor, potpisanu od strane dugogodišnjeg srpskog premijera N.Pašića i doktora Trumbića iz Jugoslovenskog komiteta, u kojem je Crna Gora stavljena na raspolaganje dinastiji Karađorđevića bez ikakvog pozivanja na želje njenog naroda ili crnogorske dinastije! Na drugoj strani stav Crne Gore prema kompletnom pitanju Jugoslavije ne samo da je jasan već preporučuje samog sebe inteligenciji svih naroda koji nemaju predrasude. Ona ne pokazuje raspoloženje za nikakvu kampanju, agresiju ili napad prema njenim bratskim susjedima. Ona zauzima stav da raspoloženje dinastija i nacionalne stvari su problem za koji narodi moraju sami naći rješenje, stav koji je ponavljan mnogo puta od strane naših najmudrijih državnika. Crna Gora je uvijek imala želju za ujedinjenjem sa svim Slovenima (mi imamo želju za savezom svih naroda engleskog govornog područja i Crne Gore - stav uredništva), ali ne za savezom samo sa Srbijom u čijoj je odbrani crnogorska domovina izgubila svoju slobodu. Oslobođenje ugnjetavanih naroda, pravo naroda da upravljaju sami sa sobom bez nametanja spolja su svete stvari i velike sile moraju da zaštite i nadgledaju ova prava i puna sloboda i nezavisnost na raferendumu za crnogorski narod bi trebalo da budu njihova buduća nacionalna sudbina. Ali u međuvremenu neka prestanu svi napadi i neka svaka država stane ispred zajedničkog neprijatelja. Što se tiče činjenice da Crna Gora nema nikakvih mogućnosti da se izrazi i na žalost nema čak ni diplomatskog agenta to obavezuje nas koji znamo njenu slavnu prošlost, istoriju koja nije umrljana krvlju i isprljana nikakvom izdajom, da se organizujemo kao njeni aktivni prijatelji odlučni na sve što nas čeka da bismo se uvjerili da ćemo imati poštena pravila igre.

CRNA GORA ĆE TRIJUMFOVATI:
Crna Gora jeste okupirana, ali ona nije mrtva i njena tragedija daje novi sjaj njenom imenu. Ne odati počast herojskoj borbi njenog naroda bilo bi kao ignorisati balkansku Spartu i rijeke krvi koje su prolili njeni sinovi u vjekovima odbrane njene slobode. Bila bi zločinačka nepravda omalovažiti uzvišene zakletve takvih heroja i svaki politički pokret koji pokuša to da uradi zaslužuje prokletstvo: zbog toga što je ova herojska borba sveta stvar i kao takva mora biti poštovana od svih onih koji vole nešto što je plemenito i veliko. Crna Gora je ogledalo slovenskih vrlina, kolijevka herojstva, a ipak tamo postoje ljudi koji pokušavaju da umanje važnost njene istorijske uloge. Oni gaze cvijeće njene slavne prošlosti, a kada nemaju nikakvog drugog izgovora bacaju sumnju na njene vladare da bi posijali nesklad i nepovjerenje. Da li je u redu liječiti njene rane tako što određeni političari na kontinentu čak i ne pominju njeno ime kada govore o malim okupiranim državama koje su pale kao žrtve velikog svjetskog rata? Kada govorimo o određenim srpskim političarima povezanim sa ovom propagandom moramo napraviti pažljivu razliku između vlade i samog srpskog naroda. Crna Gora nikad neće dozvoliti da bude ugašena ili usisana od strane nekoga drugog niti će takođe dozvoliti da postane minorna država u ujedinjenoj federaciji jugoslovenskih država koje zastupaju jedinstvo rasnog porijekla. Crna Gora će veoma rado biti saveznik sa Srbima sa kojima ima zajedničko porijeklo, ali nikad neće dozvoliti da funkcioniše u zavisničkoj poziciji. Samo na osnovama uzajamnog povjerenja i bratske pomoći možemo uzdizati strukturu srećne budućnosti. Mi se nadamo da ćemo vidjeti kraj sistemu tajnih pregovora "tajne diplomatije" koja je donijela toliko zla. Ali tajna diplomatija suprostavljanih balkansih političara je proces toliko izvan svih normi da malo ljudi u ovoj državi može da shvati njegovu suštinu.

NAŠE KRALJEVSTVO:
Naše Kraljevstvo na Balkanu se sastoji od zemlje gora crnih (Crna Gora), Malesije, (zemlje između Zete i rijeke Drim), krševitog dijela Hercegovine i Bokokotorskog zaliva. Narodi koji žive na ovim teritorijama su potpuno isti etički i etnički i to su fizički najjači i najzdraviji narodi na svijetu. To je naše Kraljevstvo koje nam pripada po pravu i istoriji.

SAD treba da budu zaštitnik Crne Gore

RAZJAŠNJENJE VEZA IZMEĐU NAŠEG KRALJEVSTVA I NAŠIH SUSJEDA:
Crna Gora nikada neće započeti rat protiv bilo kojeg njenog susjeda pod uslovom da njeni susjedi uvijek poštuju i prepoznaju njena nacionalna prava i slobode. Crna Gora, kao slobodna zemlja, će uvijek biti spremna da uđe kao ravnopravni član u slobodnu Federalističku konfederaciju sastavljenu od svih slovenskih i drugih naroda na Balkanu - ne u cilju narušavanja evropskog mira već da bi se pomoglo Evropi da ustanovi dugotrajan mir među nacijama i da bi se promovisala njena nova civilizacija. Što se tiče oblika vladavine, Crna Gora treba da ima jedino takav oblik vladavine koji će biti voljen i podržavan od njenog naroda i koji će biti slobodni agent i predstavnik interesa njenog naroda. Da li će to biti monarhija ili republika to mora biti ostavljeno slobodnim predstavnicima Crne Gore da donesu odluku koja će biti precizno usklađena sa svim narodima u Kraljevstvu. SAD treba da budu zaštitnik Crne Gore u njenim industrijskim i diplomatskim odnosima sa svijetom. Crna Gora ne traži ništa više od njenog bogom danog prava na postojanje i darovane joj slobode od strane čovječanstva i civilizacije.

JUGOSLAVIJI:
Sijaše tuda Švabe i Turci/ Urlaše tuda bijesni vuci:/
Pa im se zatim u glavu stavi/ Da se prozovu jugoslavi/ Histeričan kralj im okolo skače/ I strašnu sijenku vidi u kutu/ Crna mu duša od nje plače/ Možda zna i osjeća sudbinu krutu./ Mrtve upiru oči kroz prozore./ Pogledom strašnim kao da zbore:/ Otac ti je dušu svoju izgubio/ Kad je s crnom rukom kralja zdrobio/ I dođe na presto - onim načinom./ Još uz to osuđen si krvlju majčinom!/ Od čega se djeca svjetlosti stide/ S tijem se ljudske ponose gnjide/ O ti pukovi, na ropstvo navikli/ Takvi su, jer su - iz blata nikli/

UREDNIK PODLEGAO BOLESTI:
Ovo izdanje je imalo izaći mnogo ranije za ovaj mjesec da Urednik nije bio podlegao teškoj bolesti od koje i još pati. Držali smo se na nogama uprkos malaksalosti i iznemoglosti tek da ne bi otišli u bolnicu đe bi morali ostati za koje vrijeme. Uzeće koje vrijeme dok nam se nadoknadi fizički gubitak i dok se povratimo u normalnom stanju. Najveća je muka u tome što nema nikoga ko bi nas zamijenio ili ko bi nam pomogao u poslu koji iziskuje toliku ozbiljnost i obazrivost u svakom pravcu. Kad smo zdravi i onda su teške brige na nama da budemo tačni na vrijeme, ali kad se zdravlje poruši onda je najveća briga povratak u prvom zdrastvenom stanju i osjećati se prirodno.

IZBORI POD DIKTATUROM:
Tu skoro u Jugoslaviji su se obavili izbori kakvih se niđe obavljalo nije, ista je diktatura sprovela i izašli su onako kako je ona htjela. Dopisnici velikih engleskih novina koji su bili na licu mjesta kad je vladina stranka, na čelu sa generalom Živkovićem, dirigovala sa izborima i hapsila svakog ko bi se usudio da istakne za kandidata nekoga od narodnih stranaka ili ko bi se protivio odredbi diktature, nazivaju taj izbor diktature MANJA KOMEDIJA - a koja ima za cilj da diktaturu predstavi pred vanjskim svijetom kao da ima povjerenje i potporu od naroda! Ali s tijem nije sve rečeno: na osnovu takve predstave (kad bi to svijet vjerovao) oni su računali da bi više zainteresovali strane finansijere i od ovih dobili zajmove.
Jadna li je zemlja u kojoj se tako nešto odigrava; a i narodu se ima puno prigovoriti: kad bi on bio solidan i bolje vaspitan i kad bi među njim vladala uzajamnost, on takve "komedije" koja ga puno košta, ne bi smio nikada dozvoliti, a i da ne govorimo što o njemu kulturni svijet misli. Jugoslavenima je vazda falila jedna stvar, a to je SLOBODA. Nje najmanje danas imaju, a niti je ozbiljno i muški traže - navikli na ropstvo, pa se nije lako usuditi za slobodom. Međutim neka generacija moraće to učiniti: koja će, ali malo biti blagodarna današnjim Jugoslovenima. Za nas Crnogorce, koji smo sinovi Slobode, nije pitanje promjena vlade ili diktature u Jugoslaviji, imati više ili manje privilegije itd, ili hoće li se povratiti parlamentarno "pravo" (kad se mogu psovati i puškarati u skupštini): naš je cilj i opravdani zahtjev Sloboda, Čojstvo i Nezavisnost u našoj Crnoj Gori, đe iznad nas nikoga nema do jednoga Boga i đe smo gospodari svoje sudbine. Tim smo životom vjekovima živjeli, i tijem životom oćemo opet da živimo.

Sa vama vladaju vaši neprijatelji

NAUČITE ENGLESKI JEZIK: PORUKA SLOVENSKIM NARODIMA:
Ovaj jezik se priča svuda u svijetu i on je najvažniji od svih jezika. Zemlje i carstva u kojima se govori engleski kao što su Velika Britanija sa njenim kolonijama i Sjedinjene Američke Države doprinose više napretku čovječanstva i promovisanju civilizacije nego sve ostale zemlje zajedno. Dovoljna je činjenica da drugi narodi pogotovo oni rođeni izvan, a koji se naseljavaju na teritoriji gdje je engleski zvanični jezik treba da učine napor da nauče ovaj veliki i korisni jezik - to će biti za njihovo sopstveno dobro i usavršavanje. Ovim redovima se obraćam slovenskim narodima, koji imaju prirodan dar da nauče i govore engleski na lako razumljiv način jer slovenski vokali su tečni i prilagođeni za govor možda čak i više nego kod svih ostalih naroda. Riječ slav u svom korijenu nosi objašnjenje lakoće govora:
Sloven potiče od slovo, što u ruskom znači riječ. Crnogorci posjeduju dar bržeg učenja od svoje slovenske braće, naravno oni koji to koriste. Poslije njih dolaze Dalmatinci posebno oni iz južne Dalmacije. Ako neko sumnja u moje procjene spreman sam da mu izađem u susret sa činjenicama. Zašto želim da Sloveni uče engleski jezik i koriste ga kao svoj? Zato što u tome vidim njihov sopstveni spas u budućnosti tako što će doći u bliski kontakt sa engleskim govornim svijetom i što će usvojiti njihove metode, Sloveni će pomoći svijetu da bolje razumije i zajedno sa narodima koji govore engleski mogu donijeti savršenu harmoniju svijeta - gdje će "civilizacija" biti civilizacija i obratno, gdje će uzajamna pomoć biti vrhovni moralni zakon za sve. Naučite engleski! O dobri i pošteni Sloveni. Vi ste bili klevetani i loše predstavljani od strane vaših neprijatelja koji govore engleski i profitiraju zbog vašeg neznanja, naučite da izrazite sebe u svim područjima. I pokažite svijetu da ste vi pravi tip izabrani da ostanete među podobnima i da je budućnost vaša. Vama danas u vašim sopstvenim zemljama vladaju vaši neprijatelji, možete li to da shvatite? Samo zato što znaju sve vaše greške oni govore vaš jezik i znaju kako da vas zadržavaju da bi održali sebe ispred vas i iskorištavali vas. Probudite se naučite engleski jezik! Nikad nećete moći biti dobar građanin zemlje engleskog govornog područja ako ne znate engleski; a kada naučite ovo onda možete da učite o tradicijama te zemlje i prilagodite sebe trenutnim okolnostima. Ako vam se okolnosti ne sviđaju vi ih sigurno nećete moći izmijeniti bez dobrog znanja engleskog jezika, a čak i tada će vam trebati saradnja vaših drugova sa kojima dijelite istu životnu sudbinu, sami ne možete ništa. Zapamtite da je trenutna sovjetska manija u Rusiji ništa drugo već reakcija na ruske promašaje i uprkos njihovom pokušaju da izmijene okolnosti u svijetu novi poredak se rađa u utrobi napaćene Rusije i ona će ponovo biti bijela. Preko u Evropi najmoćniji i najinteligentiniji je engleski narod. Zašto ne naučiti njihov jezik bez njega ne možete biti s njima u harmoniji. Koliko je vašeg talenta i energije uzalud bačeno i iskorišteno od strane drugih protiv vas? Ako vas engleski narod može razumjeti oni vam mogu i pomoći da ugledate sunce. Prvo naučite engleski jezik. Idite u večernje škole, držite rječnik engleskog na stolu i čitajte knjige na engleskom o svemu. Mogu vam mnogo reći iz mog ličnog iskustva, stotinu puta sam imao uspone i padove, ali uvijek je jedna zvijezda stojala iznad mene i dok gledam u tu zvijezdu polovina mojih jada je mnogo lakša za podnijeti i ja sam dvostruko jači da se izborim sa drugom polovinom. Bez vjere nema ni spasenja. Imajte vjere i volje da naučite engleski jezik. Onda ćete imati veliku privilegiju i biće vam lakše da živite ovaj dosta težak život. Bez vjere i znanja engleskog jezika budite sigurni da nećete postići mnogo barem u zemlji engleskog govornog područja. Zato, učite engleski.

UREDNIKOVA KRATKA OPSERVACIJA:
Prije skoro 40 godina Crnogorac iz Amerike je napisao pismo Kralju Nikoli i u njemu na kraju zaključio: "Nije me briga da ikada više budem vaš podanik". Kralj je onda izdiktirao svom ministru vojvodi Iliji Plamencu sljedeći odgovor:
"Ti si sada u Americi. Ne postoje dvije zemlje koje su sličnije u principima i ljubavi za slobodom kao što su Amerika i Crna Gora. Zato ako si lojalan toj državi to je ista lojalnost koju duguješ i Crnoj Gori. Budi dobar gdje god da si i poštuj zakone države u kojoj živiš".



(Kraj)

Sierra Mountains, California

R.S.N.P. Naiad,

San Fransisco, Calif. June 3, 1927



Dragi Gosp. Petanovicu Naiad,

Tek sam jutros procitala prvo izdanje >Crnogorskog ogledala< i u trenutku sam se ispunila sa toliko lijepih osjecanja koja su me inspirisala da Vam odmah napisem pismo. Citajuci casopis shvatila sam da se nasa herojska, Slavna Crna Gora ponovo uzdize iz mrtve tisine.

Mnogi su mislili da je nasa zemlja mrtva i da su svi nasi veliki heroji nestali i zauvijek zaboravljeni. Ljudi kao sto je bio Vojvoda M.M. Drekalovic i mnogi drugi nasi junaci. Kao Crnogorka i unuka Vojvode Marka uvijek sam bila ponosna kao i danas sto sam na moje crnogorsko ime. Zbog toga sam imala mnogo poteskoca u raznim situacijama sa mnogim nasim nesrecnim zemljacima. Oduvijek sam imala zelju da neko uzme penkalu u ruke i na engleskom pocne pisati o nasoj zemlji i njenim herojima. Ja vjerujem da ce Vas rad doprinijeti Americkoj civilizaciji i da ce nezaboravna junacka djela nasih predaka biti izuzetno zanimljiva Amerikancima. Od sada moj dragi brat i ja cemo Vas pomagati svim nasim snagama i u medjuvreemenu Vam saljem moj prvi novcani prilog od 377 USD.

Saljem najljepse pozdrave Vama i svoj mojoj braci Crnogorcima.

Iskreno i sa postovanjem,

Vasa Amelija (Milena) Gvozdenovic.

 

Nikola Petanovic 1923 San Francisco

Mojim Neprijateljima

S prestola mudrosti

Bio sam jednom u velikom zanosu, osjećao sam se snažan, krepostan i odlučan.
Bio sam uobražen da svakoj preponi na put stati mogu; da svojstvo sa kojim sam raspolagao mogu pokrenuti čitave mase u pokretu; da od njih mogu pretvoriti jednu nesavladivu cjelinu, sa kojom nije lako poslovati. Mislio sam da iz ovih masa mogu izvesti jedan svijet se nebi dvojbilo u ispravnost i potrebu njegovog dolaska. Mislio sam de će sve zainteresovane snage prionuti uz moje nazore, da će usvojiti moje shvatanje u najnovijim pogledima na svijet i društo što u njemu prebiva.
Mislio sam jednu ogromnu hemijsku smjestu tako prigotoviti kako i njoj nebi bilo eksplozivnih snaga, koje bi remetile harmoniju toga tijela, već te ekplozivne snage osposobiti u poticanju života njegova.
Prema novim nazorima, prema novim obzorima, koji danomice, kod naprednog i naučnog svijeta, stupaju u proces.
Mislio sam na jednu stvaralačku snagu čiji sam izliv u sebe otkrio, prem da, možete znati, nisam se zamišljao bog niti tiranin, ni ikakav diktator oupšte: ja sam se smatrao kao pozvan jedno veliko i plemenito djelo. Ja sam mislio da u strukturi moje tvorevine podignem volju njenu na najvećem mogućem stupnju njenog izlaza; da se svaki atom svojevoljno titra i obavlja svoj poso prema potrebi cijele federacije, koja sačinjaje moju, zamišljenu univerzu. U mome novom svijetu mislio sam uspostaviti posmatračice, u svakojoj po jedan dalekovid-s pojedinim dalekovidom(durbinom) da mogu najedanput upozoriti sve prisutne na uzajamnu simetriju svih njegovih građana-što bi im došlo sve stvarno kad bi se našli tu sa čuvstvom ljubavi i podviga, u posmatranju i sudjelovanju u to.
Za ostvarenje čuvstva( jer vrlo malo broj današnjih ljudi posjeduje to čuvstvo) ja sam pronašao jedan izvor sa kojega su tajno pili, ali se nisu opijali tako veliki i ugledni ljudi kao Karpenter, Kropotkin, Ferefo, Moris, Burke i drui; i da se ne upotrebljuju metodi antične Sparte-svakome slobodan izbor: SPROVADJAJUĆI PRAVO BEZ POVREDE PRAVA DRUGOG.
Pokazao sam moje lice u pravoj boji prirodnog dara.
Otkrio sam prsi i odobrio naučenjaku da izvuče srce moje, da ga opipa, i ponovo smjesti u mjesto njegovo.
Podigao sam ruku u vis, i dao znak istini da sam nnjen glasnik.
Vi ste došli predame, u očima vašim litao sam zapisnik dvojbe, i potonji zaključak inkvizicije; primjetili ste: „čudnovat tip“.
Vi ste izjavili da sam čovjek bez pokrivača -pa da je vaša dužnost da me pokrijete.
Ja sam odbio, jer sam na vama opazio odjelo koje su izatkale ruke te ga ne rukuju; koje su isprale suze- koje su privlakom cinički ponekad na vaše lice izlivaju; odjelo, koje pokriva mišice vaše koji su po sve vješto oteti onima koji proizvode i preređuju uslove njine: da su jedri i puni snage,-koja trune u ljenosti i neznanstvu upotrebe.
Odbio sam vašu ponudu, odbio sam vaše upute; pozvao sam i vas da dođete u mome svijetu-da zajedno podignemo hram ljubavi, bratstva i pravde.
Vi ste odbili, i nijeste me ostavili na mir: Nasilno ste me uvukli u vaš krug, zalijeveli ste me pićem koje ubija moje čuvstvo: ubijali ste moje podvige, sa vašim podvizima koje sam davno preživio; gušili ste moju ljubav sa mržnjom naspram drugih i gnjavili moju volju sa vašim licemjerstvom i despotskim postupkom naspram mene...

Htjedoh pobjeći, a vi ste zavitlali konopac zamnom i dovukli me natrag. Htjedoh protestvovati, a vi ste zapušili moja usta i zabranli da normalno govorim. Htjedoh opet da ponovom moje planove stvaralačkih snaga dok između vas istrča plaćati mesonja koji nosi metalni broj-prijeteži i da ću znat ko je.

Uzdahnuo sam bolno, počeh jaditi, ali se usprotivih jadikovanju, i osamih se u mudrost, koja vam sasma malo koristi;
JER VI STE LJUDI, I TAKO LJUTI, ŠTO LJUDI NIJESTE