Antropologija
Arheologija
Arhitektura
Crnom Gorom
Dijaspora
Film / Pozorište
Humor, satira i karikatura
Istorija
Književnost
Likovna umjetnost
Muzika
Religija
Strip


 | Naslovna | O projektu | Saradnički program | Knjiga utisaka | Kontakt |




Akademik Branko Radojičić:
ISTINA O CRNOGORSKIM SEOBAMA



Glas akademika Branko Radojičića decenijama je jasno artikulisan glas intelektualnog otpora intencijama da se pseudoistoriografijom i mitomanskim postavkama negira Crna Gora i njeno postojanje. Prosvjetno-naučnom djelatnošću bavi se cijelih pet decenija. Svo to vrijeme insistirao je na potrebi da se crnogorske naučne institucije okrenu zapostavljanim pitanjima nacionalne nauke i kulture. Za Pobjedin dodataka "Kultura i Društvo" govori o posljedicama koje su po Crnu Goru imale vanjske i unutrašnje migracije i poziciji koju Nikšić istorijski ima u društvenom i privrednom biću Crne Gore.

* Profesore Radojičiću, u vašim knjigama i radovima bavili ste se i pitanjima pitanjima migracija koje su za posljedicu imale naseljavanje područja današnje Crne Gore. Što bi mogao biti naučno fundiran odgovor na to pitanje ?

-Nesporni su naučni dokazi da su preci Crnogoraca, kao posebna plemenska skupina Slovena, došli sa prostora Polablja i Pomorja, nizijskih krajeva oko Baltika (H. Skaleva je unijela na karte 12. 000 slovenskih toponima na tom prostoru, a R. Rotković je utvrdio postojanje 830 toponima koje su preci Crnogoraca prenijeli iz stare postojbine na prostor današnje Crne Gore). Doseljenike iz ravničarskih i civilizacijski razvijenih krajeva privlačilo je Crnogorsko primorje, gdje su postojali rimski gradovi u raspadanju vlasti, i središnja udolina (Zetska ravnica, Bjelopavlići i Nikšićko polje). Državna teritorija koju su naselili Sklavi Dukljani, kao ih nazvaše Vizantijci, po središnjem rimskom gradu Duklji, postepeno se širila prema najvišim planinama, prirodnoj granici prema ostalim skupinama slovenskih plemena. Poznati vizantolog G. Ostrogorski kaže da je Duklja - Zeta prva od slovenskih država uspjela da se osamostali od Vizantije. Ta moćna država će postati kraljevina 1077. godine. U njoj će jedno vrijeme biti i Raška, kao i druge okolne slovenske države. U državi Nemanjića, oko 170 godina, Zeta će imati autonomnost, imaće svoje kraljeve. Doći će do jačanja veza između Srba i Crnogoraca. Osamostaljenjem Zete u doba Balšića ponovo će jačati njena veza sa ostalim djelovima Mediterana. Za vrijeme vladavine Balše II Crnogorci vode teške borbe protiv Turaka u primorskoj ravnici današnje Albanije. U tim borbama Balša II je poginuo 1385. godine kod Berata. Crnogorci su zaustavili prodor Turaka, ali su i prekinute veze sa Srbijom preko Drima i oni ne učestvuju u bici na Kosovu (1389). Povlačenje Srba poslije te bitke ide prema sjeveru i to ne samo sa Kosova, već i iz doline Ibra, Lima i Tare. Srbija će kao država postojati još dugo, a Srbi će se u velikim talasima seliti prema sjeveru i u Vojvodinu, koju će Turci zauzeti tek između 1520. i 1560. godine.
Priče o doseljavanju predaka crnogorskih plemena (rodonačelnilci) sa Kosova, kasnije su izmišljene, u skladu sa osvajačkom politikom, ali te priče nemaju naučnu osnovu. Poznati naučnici J. Cvijić i J. Erdeljanović isticali su da sva veća plemena crnogorska vode porijeklo od doseljenika u 6. i 7. vijeku. Dakle, više od 1400 godina postojanja Duklje-Zete-Crne Gore. prirodno i društveno-geografski odvojene od Srbije, a otvorene prema Mediteranu, pojačaće etičke i etničke razlike između Crnogoraca i Srba.

*U kojim pravcima su se najčešće selili Crnogorci ?

- Crnogorci su se mnogo iseljavali, osobito kada su se pred najvećim osvajačima morali povlačiti u planine. Prve seobe su išle iz središnjih djelova u Crnogorsko primorje, kada je ono pripadalo Mletačkoj Republici ili Austro-Ugarskoj. Kao primjer navedimo da se poslije Morejskog rata (1684-1699) u Boki duplirao broj stanovnika, doseljenicima iz unutrašnjosti Crne Gore. Brojni se sele u Istru, zapadnu Hrvatsku, Bosnu, a od Karađorđevog ustanka (1804) najviše u Srbiju. Brojni su selili u Ameriku, Skadar, Carigrad i druge krajeve svijeta. Poslije drugog svjetskog rata iz Crne Gore se u Vojvodinu preselilo 38.000 stanovnika.

*Koje su karakteristike unutrašnjih seoba Crnogoraca?

- U vrijeme napada jačih osvajača Crnogorci se povlače u planine. Najljepši primjer za to je podlovćenska Crna Gora, koju sve zemlje u Evropi, osim Turske, smatraju slobodnom već od polovine 16. vijeka. Kao karakteristične treba pomenuti seobe Vasojevića, Nikšića i Drobnjaka, a slično je i sa ostalim plemenima. Vasojevići su do prodora Turaka naseljavali istočne djelove Zetske ravnice, između Bratonožića i Kuča, a kasnije se postepeno povlače u Lijevu Rijeku i Gornje Polimlje. Iz središnje Crne Gore jake seobe u Potarje i Polimlje i u dolinu Ibra počele su još poslije pustošenja tih krajeva od strane Vizantije, 1149-1150. godine. Kasnije će se pojačavati doseljavanje plemena iz Zete - Nikšića i drugih u Potarje, Polimlje i dolinu Ibra, a osobito poslije iseljavanja Srba iz tih krajeva poslije bitke na Kosovu i velike seobe Srba pod Arsenijem Čarnojevićem Trećim (1690).
Seoba Nikšića u Župu nikšićku i Nikšićko polje, krajem 14. i u 15. vijeku uslovljava povlačenje ranijih stanovnika u planinske krajeve - Ugrenovića, Drobnjaka i Riđana. Drobnjaci se sele u dolinu Komarnice, da bi polovinom 19. vijeka stalno naselili Jezera drobnjačka. Kasnije će se i Nikšići odseliti u razne pravce, a Nikšićko polje i okolne krajeve će, poslije Veljeg rata (1876-1878) naseliti doseljenici iz Katunskog krša, čiji potomci danas čine 90 odsto stanovništva grada i kraja.
Oslobođenje Podgorice, Spuža, Bara i Ulcinja usloviće nove seobe iz agrarno prenaseljenih krajeva, kao i kasnije poslije oslobođenja dolina Tare, Lima i Ibra. Unutrašnje migracije stanovništva u periodu poslije Drugog svjetskog rata u Crnoj Gori imaju karakter seoba iz sela u gradove. Prema podacima sa popisa iz 2003. u Crnoj Gori 62 odsto stanovništva živi u gradovima. Dosta je izražena i migracija iz planinskih područja prema središnjem regionu i crnogorskom primorju.

* Kako gledate na ekcesne dimenzije nekih pojava koje su posljednjih godina karakteristične za društveni život Nikšića ?

- Pokretači nacionalističkih ratova, poslije 1990. godine, planirali su da Nikšić, kao granični grad prema Hercegovni i južnoj Hrvatskoj, posluži kao odskočna daska za uspostavljanje novih granica Srbije. Takvoj ulozi Nikšić se nije na vrijeme odupro. Došlo je do pogibije mnogih mladih Nikšićana, koje su, uz propagandu, razvile veliku mržnju. Nikšić je pretvoren u mjesto ratnih pokliča i svega što prljavi ratovi donose. Iz takvog stanja Nikšić će se početi izvlačiti tek poslije 1997. godine. Ostale su teške posljedice na cjelokupni život grada i kraja, osobito vidne u privredi, kulturi, načinu života, a takvo stanje podstiče javljanje i dalje raznih nacionalističkih manifestacija. Nikšić se, u prošlosti, prvi od gradova Crne Gore oslobodio plemenštine, međunacionalne i međuvjerske mržnje, treba očekivati da će i sadašnje negativne sociološke i druge pojave ubrzano nestajati.

Grad od izuzetnog značaja

* U Vašim radovima daosta pažnje je posvećeno Nikšiću i nikšićkom kraju. Kakvu je ulogu taj grad imao za crnogorsku privredu i kulturu ?

-Nikšić je u Kraljevini Crnoj Gori bio poznat kao nosilac progresa, kulture, prosvjete, trgovine. Doprinosile su tome jake veze sa Bokom kotorskom i Dubrovnikom. Između dva svjetska rata Nikšić je, kao i cijela Crna Gora, ekonomski nazadovao. Otpor vlasti u Kraljevini Jugoslaviji ispoljavao se u Nikšiću preko kulturnih manifestacija i demonstracija.
Poslijeratni industrijski razvoj Nikšića bio je zasnovan na bogatstvu hidroenergije, rude boksita, šuma, a i na strateškom značaju Nikšića, zbog čega je došlo do gradnje Željezare. Nagla urbanizacija donijela je i mnoge sociološke i osobito kulturne probleme.

Kulturni razvoj Nikšića će biti ubrzan

* Kakvu dalju ulogu može imati Nikšić u društvenom razvoju Crne Gore ?

-Dalji kulturni razvoj Nikšića, uz izvjesno već pokrenutu privredu, grada u kojemu su brojne kvalitetne osnovne i srednje škole, Filozofski fakultet, mediteranske i javne ustanove, takođe će biti ubrzan. Prioritetno je potrebno sačuvati od daljeg uništavanja kulturne spomenike, otvoriti srednju muzičku školu, obnoviti lokalnu televiziju, pokrenuti razvoj Centra za kulturu, tradicionalno kvalitetna kulturno-umjetnička društva, pozorište, što će sve, uz razvijeni sport, povratiti Nikšiću ulogu važnog kulturnog centra Crne Gore. Oslonac takvog razvoja moraju biti mladi rukovodeći ljudi u privredi, politici, kulturi i svim oblastima života, kao i svi građani.


Vlatko Simunović