
Duodrama„Crvena“, u produkciji festivala „Grad teatar“ Budva, a u režiji mladog crnogorskog reditelja Danila Marunovića odigrana je u četvrtak, 7. februara 2019. godine, u punoj sali barskog Doma kulture čime je ujedno započet februarski program Zimske scene„Barskog ljetopisa“.

Gotovo punih 90 minuta publika je uživala u glumačkim bravurama Branislava Lečića koji je na scenu donio lik Marka Rotka, slavnog američkog slikara apstraktnog ekspresionizma koji se u svom njujorškom ateljeu, krajem pedesetih godina prošlog vijeka, bori sa strahom od beznačajnosti i o tome vodi strasne, sokratske debate sa svojim pomoćnikom Kenom, koga igra talentovani Marko Grabež.
Po tekstu američkog pisca i scenariste Džona Logana, ovaj komad na Brodveju je postavljen 2010. godine i nagrađen je pozorišnim ekvivalentom Oskaru, nagradom TONI, a takve predstave sada već čini se po tradiciji, na crnogorsku scenu donosi reditelj Danilo Marunović. Međutim, za Marunovića, u izboru teksta kojim će se baviti, bez obzira na to kakve reference isti posjeduje, presudna je konekcija sa savremenim trenutkom.

„Ovaj komad je obračun sa jeftinim populizmom, on je snažno zastupanje velike umjetnosti, one koja se pita, koja ima potenciju da mijenja stvarnost i inauguriše velike umjetnike, one koja pravi svojevrsne umjetničke bogove. Mark Rotko je zasigurno ključna figura borbe za koncept takve umjetnosti“, istakao je reditelj.
Režija Danila Marunovića je svedena i precizna, a Rotko je predstavljen kao samouvjereni, egoistični propovjednik neupitnih istina, često se pozivajući na misli velikih umjetnika. Citirajući Goju, glavni protagonista u jednom trenutku kaže: „Imamo umjetnost, da ne bismo stradali od istine.“ Ipak, čini se da je zadatak savremene umjetnosti upravo suprotan pa ova predstava surovo upire prstom u realnost, što je Marunović imao za cilj.
„Zadatak savremenog modernog teatra je da ima snažan angažman i da apsolutno bude u klinču sa stvarnošću, jer ako to nije tako, onda se radi o teatru koji meni nije zanimljiv, a vjerujem ni publici. Pozorište je uvijek bilo jedna vrsta rimskog foruma, na kojem se debatuju značajna pitanja i koje je ideološki na pravoj strani. Dobro pozorište je zapravo na pravoj ideološkoj strani civilizacije, i upravo to je ono što teatru obezbjeđuje relevantnost svih ovih hiljada godina”, dodao je Marunović.
