Dragaš Nemanja
Portret dugometražne genijalnosti Živka Nikolića

 

 

Dragas Nemanja - 1 - 2016Nemanja Dragaš je rođen 6. jula 1992. godine u Beogradu. Osnovnu i srednju školu završio je u Pljevljima. Objavio je dvije zbirke poezije: „Fantazija u plavom“ 2008. i „Mikrofonija zrelosti“ 2010. Njegove pjesme objavljivane su u zbornicima i časopisima, kao što su književni zbornik „Novi mostovi“ , književni magazin za Balkan, Diogen pro kultura magazin i Književne novine. Član je Saveza književnika u otadžbini i rasejanju.

Učestvovao je na brojnim konkursima. Jedan je od pobjednika internacionalnog književnog festivala „Think- Tank- Town“ 2011.
Učestvovao ja dva puta na KUM-festu u Crnoj Gori. Jedan je od autora književnog zbornika mladih sa prostora bivše Jugoslavije, „RUKOPISI 34“. Njegova pjesma „Voda“ pohvaljena je od strane KK „Rujno“ iz Užica za najbolju pjesmu u 2011. godini. Na multimedijalnom festivalu u Pljevljima, osvojio je 3. mjesto u oblasti poezije. Bavi se i fotografijom
i slikarstvom. Dobitnik je prve nagrade za fotografiju na temu „Mladi i selo“ 2011, i za likovni rad na temu „Planeta Zemlja“.
Student je Akademije umetnosti u Beogradu.

 

Portret dugometražne genijalnosti Živka Nikolića

 

„Čovjek riješi da nacrta svijet. Tokom godina ispunjava prostor ucrtavajući pokrajine, kraljevstva, planine, zalive, brodove, ostrva, ribe, kuće, instrumente, zvijezde, konje i ljude. Pred smrt on otkriva da taj strpljivi lavirint linija, ocrtava njegov sopstveni lik.“

Horhe Luis Borhes

 

Danas je najviše znanje čovjeka i o čovjeku, utemeljeno na površnim impresijama. Međutim, koliko je važno za čovjeka poznavanje sebe i drugih, zavisi od onoga što očekuje. U vijeku svemogućih misli i pretenzija čovjeka na plodove tuđeg stabla, ostaje istina da oni koji igraju u sjenci, prave najbolje poteze.Nesumnjivo, svaki narod u vremenu kad-tad iznedri bistre umove i kreativnošću nagrađene ličnosti. U crnogorskoj kinematografiji, u to vrijeme-jugoslovenskoj, pečat je ostavio čovjek izuzetnog talenta i osjećaja za puls svijeta, Živko Nikolić. Deceniju i malo više nakon njegove smrti, kako to obično i biva u opusu velikih ljudi, vraćaju se sjećanja u svijest i djela govore snagom svog stvaraoca. U ovom slučaju, snagom jednog nesuđenog glumca, darovitog filmskog i televizijskog reditelja i scenariste.

Rođen je u selu Ozrinići u blizini Nikšića. Bio je majstor dokumentarnih i dugometražnih filmova, koji je volio svoj narod, svoju zemlju i njene predjele. Obrađivao je kompleksne a po pitanju recepcije, shvatljive i teme svojstvene životu čovjeka. Običnog čovjeka, seljaka u svom jasnom mikrokosmosu ispunjenih dana i noći. Znao je da procjeni karaktere i odabere prave glumce za svoje uloge. Utopističke doživljaje života i smisao svega što njime nazivamo , prikazivao je kroz duše jednostavnih ljudi. Kao učenik umjetničke škole, a kasnije student Akademije za pozorište , film, radio i televiziju u Beogradu, stekao je vještinu i stvaralačku zrelost. Fascinirale su ga pojave, ljudi, ideje i ljudske tvorevine. Pretapao je genijalnost u priče iz ruralnih crnogorskih krajeva. Kao reditelj, svoju inspiraciju je crpio iz drugih umjetnosti. Simbolika priča ideja, tehnička vještina, eufonija izraza i vizuelna percepcija, dovodile su njegove filmove do utisaka iskonske realnosti. Dostojanstveno i hrabro, gradio je svoj put. Rušio je barijere koje su mu postavljale političke i društvene ideologije.

Na festivalu jugoslovenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma 2001, dobio je Povelju za životno djelo. Dobitnik je i drugih brojnih nagrada, među kojima su „13. juli”, Republike Crne Gore, Zlatne medalje 1976. i 1981. i Srebrne medalje “Beograd”, 1972. i 1974. godine, „Srebrnog zmaja“ u Krakovu 1975. godine, Srebrne nagrade u Moskvi 1984. godine.
Jedan dio života proveo je u Americi, ali ga je život ponovo vratio na tlo s kojeg je potekao.

Njegovu seriju „ Đekna još nije umrla a ka’ će ne znamo“ iz 1988, godine i dalje nose u vremenu i ako je suditi po utiscima, prepričavanjima i citatima, čovjek 21.v. je ostao vjeran duhu svoje tradicije i dana koji u ovih 12 epizoda, evociraju sjećanja na prošli vijek i neprikosnovenu glumu koja podražava stvarnost i potire prolaznost.

U 60. godini života, Živko Nikolić napušta svijet ljudi i svijet filma. Od filmova „ Čudo neviđeno“, „ Beštije“, „Jovana Lukina“, „Aerodrom Rijeka“, „Lepota poroka“, „Smrt gospodina Goluže“ i mnogih drugih, ostale su filmske trake i neopisivo bogatstvo jednog stvaralačkog opusa kao bogatstvo naroda.

 

Fotografija preuzeta sa sajta www.cetinje-mojgrad.org

 

 

 

 

Tagovi: , ,

 
 

Advertisement

Advertisement

Kalendar

October 2017
M T W T F S S
« Sep    
 1
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
3031