Vanja Parača – Pjesme posvećene svome đedu

Poštovani pośetioci, već ste se upoznali sa poezijom mlade talentovane Vanje Parače. Inspiracija koja je ovog puta pokrenula Vanju da piše je nažalost gubitak drage osobe, svoga đeda Lazara Čelebića, kome je posvetila naredne pjesme.


BESMRTNA PTICA

Sad si ptica,
koju sam jutros zavoljela
više od Neba
i riječi koja svrhu oživljava.

Sad si glas,
koji svaku suzu briše
i kaže mi da heroje
moja zvijezda piše.

Sad si osjet,
koji svaku misao prati,
motiv hrabrosti
koja nikad tebi
nije mogla da fali.

Sad si besmrtni realista,
a ja sam sanjar kojeg ti vodiš
kroz sudare svjetova
i ožiljke sudbine.

Moja želja gasi filozofiju
jer te ne budim za smrtnike
i prazne riječi o vremenu
dok si u meni živ.

Smrt je ciklus koji ne postoji,
samo je,
za jedan vijek bliži srcu
za jedan tren dalji suzi.

Zbog tebe ću svijet
držati na dlanu,
i sjetiti se ljubavi
što vazduhu daruje mir,
visoko, više od želje.

Ti si moj razlog
jer nemam više strah od pada.
Mi smo najjači zagrljaj vremena,
jači od tuge
koja misli da je pobijedila.
Srcem ti kažem,
ljubav iznad ljubavi
može da osjeti samo pravi Đed,
i Tu ćeš u tome biti vječno
a kroz tebe postojaću Ja.


LJUBAV U TIŠINI

Kuda da krenem sad
da budem daleko od sebe
i posmatram svijet kroz staklo
koje se topi kroz mraz?

Izgubiću se u magli
koja zaboravlja put,
bez osjeta koji ostaje mrtav
i njegov lažni sunčan dan.

Ko sad voli preko žice
i preko sudnjeg neba?
Zato mi je trebala izmišljena stvarnost
da mogu ime da joj dam.

Vidiš li tek sad
kolika je ljubav u tišini?
Kad voliš s jedne strane
i kad samo beskraj
može da svane.


PREKO NEMOGUĆEG

Znao si da ću ti uvijek pokloniti ptice
jednu u ruci, drugu na srcu,
da traju zauvijek, bez straha.

Znao si da ću te naći
u svakom danu pomalo,
i kroz Sunce bih nečujno prošla,
samo da te zagrlim, za kraj.

Znao si da ljudi ne žive dovijeka,
al’ za mene je promjena samo san,
ćutim istinu dok ti pišem
kako nikad nećeš biti sam.

Znao si da je zabluda kratkog daha,
baš kao i život u kom se voli, jer
ako ne zasvijetle obije strane,
mašta se brzo ugasi.

Volim te preko nemogućeg
jer želja je ravna čudu,
i čekaću te sve dok dišem
i živjeću kroz tvoje priče.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


14 − 7 =