Pjesme iz Crne Gore iz knjige
150 BISERA
pripremio Maksim Vujačić
Crna Goro, puna li si hlada,
Srce moje, još punije jada!
Majke nemam da joj jade kažem,
Ni sestrice da joj se požalim,
Jedno drago, i to kod ovaca!
***
Pjevaj Maro, c’jeli dan do podne,
Da te vide braća Crnogorci!
Oni će te u kolo uvesti
Da ti, Maro, skočiš crnogorski!
***
Samo Zeta vile rađa.
Vile mreže raširile,
Te u njima love momke,
Love momke i đevojke!
POD ONOM LOVĆEN
PLANINOM
Pod onom gorom zelenom
I onom Lovćen planinom
Malo se selo viđelo
U selu kolo igralo,
U kolu moja đevojka;
Spustila biser niz prsi
A ruse kose niz pleći.
– Po čem je, bolan poznaješ?
– Po njenu stasu visoku,
po njenu grlu bijelu,
po mome zlatnom prstenu;
Moje je pjesme pjevala,
I moje igre igrala.
– Dođi mi, dođi, dragane,
Pod onu ružu rumenu,
Dovedi đoga sa sobom,
Sitan sam biser prosula,
Dođi ga, dragi kupiti,
Aja ću tebe ljubiti!
BJELASICOM
PASLA STADA
Bjelasicom pasla stada
Čuvala ih bjela Rada
Njoj dolazi momče mlado
Pa joj veli: “Zdravo Rado!”
Ona njemu veli na to:
“Zdravo momče nepoznato”.
“Otkud Rado, otkud zlato,
Otkud sam ti nepoznato,
Još kada smo bili mali
Tvoji su me zetom zvali.
Tvoji su me zvali zete
Dođe vrjeme i uzeh te!”
ОЈ , PLANINO
Oj, planino, moj’ planino.
Moj, prostrana Sinjaj’vino,
U tebi su preko zime
Ravna brda i doline,
Sve od leda i snijega
Niđe krša ni brijega;
L’jepo li je u proljeće
Planinama brat’ cvijeće,
A još ljepše usred ljeta,
Planinama kad se šeta,
I neđelje ići svake
U zelene borovnjake.
GLEDAO SAM
BJELE BRAVE
Gledao sam b’jele brave
Niz Komove kako jave,
Gledao sam cure dvije,
To mi b’ješe najmilije.
Gledao sam s Koma plava
Kako vjetar zamotava;
Gledao sam sa svih strana
Kulevića Radovana;
Gledao sam grad Berane,
Toj varoši nema ravne;
Gledao sam Kolašina,
Mala varoš , ali fina!
***
Gledao sam b’jele brave
Niz Durmitor kako jave,
I za njima čobanice
Kako vezu maramice
Slušao sam potok Vuč’i
Kako teče, kako huči!…
КОМ PLANINA
Kom planina puna brava,
Među njima čoban spava;
On ne spava, nego dr’jema,
Jer tvrdoga sanka nema!
I ako ga san prevari
Na um su mu bjeli bravi.
OJ, VRSUTO,
GORO VELJA
Oj, Vrsuto, goro velja
U tebi je mnogo vrela,
Sitna trava do koljena,
Šuma ti je sva zelena.
Ovce čuva čobanica
Ta spičanska ljepotica..
VILA BANA SA
PLANINE ZVALA
Vila bana sa planine zvala:
– Jesi l’, bane šćeri poudao?
– Nijesam ih mnogo ni imao;
Tri imao, sve tri poudao.
Dao Maru bugarskome kralju,
Dao Stoju Beogradu stojnu,
Vasiliju u zemlju Rusiju!
Iz Bugarske poručuje Mara
Da joj dođe u pohode majka,
Da dovede prenejaka Rajka,
Da ponese dragoga kamena.
Pođe majka i povede Rajka.
Kad su bili poljem bugarskijem,
Sretoše ih bugar-čobanice,
Urekoše prenejaka Rajka,
On umrije, žalosna mu majka!
Ne kopa ga đe se drugi kopa,
Već u baštu, pod žutu naranču.
Svako mu je jutro dolazila:
– Sine Rajko, je l’ ti zemlja teška?
– Mila majko, nije zemlja teška,
Već je teška đevojačka kletva:
Kad zakune, do neba se čuje,
Kad zaplače, do mora poteče!
ОЈ , ĐEVOJKO
MILIJANA
Oj, đevojko Milijana,
Goni ovce planinama!
Dragi ti je pod ranama
Ispod one vite jele,
Prekrstio ruke bjele,
Zaklopio crne oči,
A niz čelo krv mu toči.
Da je bliže Milijana,
Ne bi bilo, teških rana.
Oko tvoje, crno, malo,
Dosta mi je jada dalo!
Da se ženim, rano mi je,
Da t’ ostavim, žao mi je!
***
Čobanine, lijepa đevojko,
Jesi l’ tvoje ovce napojila?
Dvjesta jesam, a trista nijesam,
Još toliko iza brda javim!
CVIJET MOMČE
PLANINAMA BRALO
Cvijet momče planinama bralo,
Cvijet bralo, Vukosavu zvalo:
– Vukosava, jesi li zaspala,
Jesi l’ meni mjesto ostavila?
– Jesam mjesto, teke ti je t’jesno:
Pola skuta i pola jastuka,
Na jastuku moja desna ruka!
– Vukosava, mene boli glava!
– Nek’ te boli, ne preboljela te!
Jesam li te mlada svjetovala:
Ne pij vode sa svakog bunara,
I ne Ijubi udovice mlade!
Bunarska je voda grozničava,
Udovica svaka jektičava
No pij vino i ljubi đevojku:
Od vina je lice rumenije,
U đevojke srce veselije!
SADIH JELU
NA PLANINU
Sadih jelu na planinu,
A uz jelu žutu dunju,
žutu dunju i nerandžu.
Navrnuh joj žumber vodu,
Stavih stražu — mladu momu,
Pa otidoh niz planinu,
Ne obidoh za godinu,
Za godinu, ni za dvije.
Često meni glasi dode:
Da se jela osušila,
Žuta dunja uvenula,
Žuta dunja i nerandža;
Žubmer voda presušila,
Mlada moma preminula
Sedlaj konja, ‘ajd’ da viđu!
Kad izađoh na planinu,
Ne mogah se primaknuti:
Od visine vite jele,
Od mirisa žute dunje,
Žute dunje i nerandže,
Od šumora žumber vode,
Od ljepote mlade mome!
ОЈ , GOLUBE, MOJ GOLUBE
Oj, golube, siv golube,
Goro zelena, ružo rumena!
Ne padaj mi na maline,
Goro zelena, ružo rumena!
Maline su još zelene,
Goro zelena, ružo rumena!
Kad maline zrele budu,
Goro zelena, ružo rumena!
I same će opadati,
Goro zelena, ružo rumena!
Kao suze nevjestine
Goro zelena, ružo rumena!
Prvu večer u đerdeku,
Goro zelena, ružo rumena!
ОЈ, BOJANA
Oj, Bojana, što si kod ovaca,
Što kod tebe ludo janje spava?
– Nije janje, nego momče mlado.
– Ustaj, Jovo, prolaze đevojke!
– Nek prolaze, moja proći neće!..
PROĐOH KROZ GORU
Prođoh kroz goru
Ne znam kroz koju
Pođoh na vodu
Ne znam na koju
Sretoh đevojku
Ne znam čija je
Pitam: “Čija si?”
Ne šće da kaže
Ja sam đevojka
Neznana momka
Ti si đevojka
Ruža rumena
A ja sam momak
Ružin pupoljak.
GRANA OD BORA
Grana od bora
Pala kraj mora
Ej, čuj Marice,
Mlada krčmarice
Donesi vina
Ne mogu ti ja
Don’jeti vina,
Svud je rosa
A ja sam ti bosa
Zebu mi noge.
Skini nanule
Obuj papuče.
Hej, ako meni
Dragi bog pomogne
Kupiću ti cipele.
Ne kupuj mi ti,
Ne trebaju mi,
Hej, imam oca,
Na moru trgovca,
Kupiće mi on.
JA PROŠETAH ZELENIJEM LUGOM
Ja prošetah zelenijem lugom
Sa đevojkom, nevjernijem drugom,
I sa mojim pelivan đoginom.
Svezah đoga za jelu zelenu,
A đevojku za bijelu ruku;
Malo trenuh, pa se opet krenuh,
Аl mi nema đoga ni đevojke:
Đogata mi rastrgnuli vuci,
A đevojku odveli hajduci!
BEJTURANE, JADO
Bejturane, jado, beru l’ te đevojke?
Ada mene, jado, ne beru đevojke,
Od mene bi, jado, gora mirisala,
I u gori, jado, kamen stanoviti.
Na kamenu sjedi Jovo, momče mlado,
Suze roni, jado, i godine broji: –
Evo na jad, jado, deveta godina
Otkad prosim, jado, jedinu u majke,
Majka daje, jado, a babo ne daje,
Babo veli, jado, dok rodi pšenica,
I u brdu, jado, vinova lozica!
ОЈ , LIVADO,
ROSNA TRAVO
– Oj, livado, rosna travo
Koj po tebi čuva stado?
– Čuva jedna đevojčica
Od sedamn’est godinica,
Ovce čuva, pjesmu pjeva:
– 0, moj dragi, što te nema?
Što ne dođe ovih dana
Kad ja čuvah ovce sama?
Što ne dođe kad si rek’o?
Bože zore ne saček’o!
ZELENI SE ZORO
ZELENA LIVADA
Zeleni se Zoro zelena livada
Zeleni se Zoro moja zelena livada
Na livadi Zoro moja
Bunar voda hladna.
Nemoj piti Zoro vode sa bunara
Tu su vodu Zoro moja vile otrovale
Otrovaće Zoro i mene i tebe
Otrovaće Zoro moja i tebe i mene.
SITAN KAMEN
DO KAMENA
Sitan kamen do kamena,
Đetelina do koljena,
Gajtan-trava do ramena.
Gajtan-trava progovara:
Berite me, ne dajte me,
Ne dajte me nevjestama,
Nevjeste me ružno nose;
Već me dajte đevojkama,
Đevojke me l’јеро nose:
Svakog dana u njedrima.
BLAGO TEBE
KARANFILE
Blago tebe, cvijet karanfile,
Što ti cvjetaš dragoj pod pendžere
Te ti gledaš što draga rabota,
Đe se svlači i đe se oblači!
0, da mi se buhom prometnuti,
Da je pecnem, da je mene drago!
MLAD SE MOMAK
RUŽOM BACA
Mlad se momak ružom baca
Dragoj u njedarca.
Đevojka ga mrko pogledala:
-Danu, momče,
Ne šali se sa mnom,
Jer sam noćas
Grdne snove snila
Da sam s tobom
Na izvoru bila,
I pred tobom
Svoje lice mila!
IMAO SAM
JEDNO MILO
Imao sam jedno milo
Što je sa mnom ljubavilo,
Što je sa mnom ljubavilo,
A sada se naljutilo.
POD RUŽOM
RUMENOM
Pod ružom, pod rumenom,
Zaspala đevojka,
Pod ružom, pod rumenom,
Budila je majka,
Pod ružom, pod rumenom:
– Ustani đevojko!
Pod ružom, pod rumenom,
Došli su svatovi!
U JABLANA
VISOKOGA
U jablana visokoga
Dosta lišća zelenoga,
Pod njim ovce plandovale,
A đevojke ‘ladovale.
– B’jele ovce preprodajte,
A đevojke razudajte,
Samo jednu ostavite,
Koja j’ tanka i visoka,
Koja j’ b’jela i rumena,
Ona mi je srcu draga.
ОЈ , MOJA RUŽO
RUMENA
Oj, moja ružo rumena
I moja goro zelena,
Što si se rano razvila
Pod moje b’jele dvorove?
Nemam te kome ubrati.
Moje je zlato daleko:
Рrеко tri gore zelene
I dvije vode studene;
Tamo mi zlato boluje,
Tamo mu nosim ponude.
OJ, ĐEVOJKO,
ĐE Sl RUŽE BRALA
Oj, đevojko, đe si ruže brala?
Mlado momče, ja u tvojoj bašti!
Oj, đevojko, da sam te vidio!
Mlado momče, šta bi učinio?
Oj, đevojko, bih te poljubio!
Mlado momče, pa što bi mi bilo?
KRESNI OKOM
Kresni okom, garava đevojko,
Kresni okom da palim cigaru!
Ostade mi šešir na astalu
I pod šešir dvije čaše male,
Čaše male ali otrovane,
Trujem žene što mrze na mene.
RASPUČ PUCE
Lele mene i tebe, đevojko,
Raspuč’ puce, jer mi srce puče!
-Crkni, pukni, raspuknut’ ga neću!
Doklen dođe momak do đevojke,
Puče puce, đevojka procvile.
PORANILA JAGODA
NA VODU
Poranila Jagoda na vodu,
Za Jagodom Radoje na konju,
Za Radojem Jagodina majka.
Govorila Jagodina majka:
-Stan’ pričekaj Radoje na konju!
Tamo mi je Jagoda na vodu,
Luda mi je, prepanućeš mi je!
Аl’ govori Radoje na konju:
-‘Ajd ne luduj, Jagodina majko!
Sinoć mi je na ruci spavala,
Po dolami puca prebrajala,
Sedamdeset i sedam putaca,
Toliko je bilo poljubaca!
STAN’ POLAKO
Stan’ polako, ne ljubi me tako,
Ne čini mi lice u modrice,
Da me kore moje drugarice!
MILICA JEDNA
U MAJKE
Milica jedna u majke,
što odrano rani na vodu.
Džarmidžan, navigan,
bez ašikovanja,
Milica jedna u majke.
Što nosi kratku rašicu,
zagazila vodu Ribnicu,
zagazila hladnu Ribnicu.
Podigla je kratku rašicu,
Zagazila hladnu Ribnicu.
SJELA HAJRA
KRAJ BUNARA
Sjela Hajra kraj bunara,
Šije jorgan od behara.
Jedan šije, drugi para,
Treći s’ Hajrom razgovara.
Hajro, dušo, Hajro, cvijeće,
Nema momka što te neće.
МОЈ JARANE NE
SLUŠAJ DUŠMANE
Moj jarane, ne slušaj dušmane,
Jer sam tebe mlada svjetovala:
-Ne pij vode, ne ljub’ udovice!
Bunar voda svaka grozničava,
Udovica svaka bolnoglava,
No pij vino, a ljubi đevojke!
Od vina je lice rumenije,
Od đevojke — srce veselije!
EVO IMA TRI GODINE
Evo ima tri godine dana
Kako sam se s dragim upoznala.
Nije znala ni zelena trava
Kada sam se s dragim upoznala,
A sad znade i u gori cv’jeće
Da me dragi više ljubit’ neće.
Uzmi livor i ubi me, diko,
Zašto si me varala toliko?
ZAREČE SE MOMAK
I ĐEVOJKA
Zareče se momak i đevojka
Da spavaju, da se ne diraju.
Momče daje svojega đogata,
A đevojka đerdan ispod vrata,
Do ponoći mirom mirovaše,
Od ponoći zakuka đevojka:
-Lele mene, obrn’ se, ka mene!
Mrtva li te okrenula majka!
Ja ne žalim đerdan ispod vrata,
A kamo li tvojega đogata!
SNIJEG PADE NA
BEHAR NA VOĆE
Snijeg pade na behar, na voće,
Neka bira koja koga hoće,
Koja neće, nek se ne nameće!
Od maneta nema sedameta,
Ni ragbeta od oženjenoga!
MOĆEVČIĆU MALI
CARIGRADE
Moćevčiću mali Carigrade
Dok bijaše dobar li bijaše
Kroz tebe se proći ne mogaše
Od momaka i od đevojaka
I ljepote Ćirkovića Magde.
Ja je gledam, a majka je ne da.
Podaj majko ukrašću se sama,
Ostaviću otvorena vrata
I avlijska obadva kanata.
Imam brata, zatvoriće vrata,
Imam seju, utješiće majku.
A KADA MI
DRAGA DUŠO
A kada mi draga dušo
Na um padne na tebe
A ja odoh u mehanu
Da se malo napijem.
Popih čašu, popih drugu
Treća mi je razgovor
Sve zbog tebe draga dušo
Jer sam u te zagledan.
POMRAČINA CIJELO
SELO SPAVA
Pomračina cjelo selo spava,
Hej, a sat kula dvanaest kucava.
Tuđe momče po javani šeće,
Hej, tumarajuć traži dragoj vrata.
Ko to kuca alkom na vratima,
Hej, alka mu se o glavu slomila.
Majku mi je zaboljela glava
Hej, pa od glave ne može da spava.
STARA VAROŠ
Stara Varoš , da te bog ubije!
Nekad si mi, Varoš, mila bila,
U tebi sam dragoga ljubila;
A sad si mi, Varoš, omrznula,
Jer u tebi niđe nikog nemam…
ОН, KAKVA JE
ŠEHER PODGORICA
Oh, kakva je šeher Podgorica,
Da je ljepše do Stambola nema!
U njoj ima svakih ljepotica,
A najviše mladih udovica:
Ah, kakva je Čelebića Zlata,
Da je ljepše ni u harem nema;
Dojke rastu, jeleci pucaju,
Fesić igra, noge poskakuju,
Usta svrbe, traže da se ljube!
ŠETAJUĆI PORED
LJUBOVIĆA
Šetajući pored Ljubovića
Zaljubi se cura u mladića.
Zaljubi se nije mala šala,
Ona mu je ljubav obećala
I srce mu iz njedara dala.
Stara Varoš pored Ljubovića,
Ti si majka veselih mladića.
Stara Varoš i tvoji sokaci
Tu sam svojoj đevovala majci.
Podgorice, grade od davnina,
U tebi je živjeti milina.
KRAJ CETINJA
SELO MALO
Kraj Cetinja selo malo
Donji Kraj se vazda zvalo.
Selo malo i premalo,
Ali mi je srcu drago.
Malo kuća i dolina,
Ispod krša korovina
Naokolo pitomina.
Svud grmovi od drenjina
Još ognjišta tamo dime,
lako je to Cetinje.
A neka ih nek’ se dime,
Kao spomen od starine.
ZORA ZORI, DAN SE BJELI
Zora zori, dan se bjeli, a ja moram odlazit’.
Nije meni baš zbog toga što ja moram odlazit’,
Već je meni zbog ljubezne što je moram
ostavit’.
Ne plačite, crne oči, opet će vam dragi doći!
AMERIKO ZEMLJO
KLETA
Ameriko, zemljo kleta,
Po tvom polju dragi šeta;
Ameriko, rosno cv’jeće,
U tebi mi dragi šeće.
Molim brata, molim kuma,
Da mi dadu trista kruna,
Da ja odem u Čikago,
Te da vidim moje drago
Kako radi i propada
I za mnome radi jada.
JOŠ NE SVIĆE
RUJNA ZORA
Još ne sviće rujna zora,
Još nе trepti list sa gora.
Ne čuje se glas slavuja,
Zoru da najavi.
Ne čuje se ni zefira,
niti svirke od pastira,
tišina je-svuda vlada,
sve živo počiva.
Neka cvjeta rosno cvijeće,
Nek’ se kiti njim proljeće,
ja ga neću više brati,
jer nije za mene.
Ja ga neću više brati,
jer ga nemam kome dati.
Kojoj sam ga dosad dav’o,
Zemlja je pokriva.
JEDNO JUTRO
U SVITANJE ZORE
Jedno jutro u svitanje zore
čuh đe gore među sobom
vode razgovore.
Jedna veli: “Na jad sam ti jade
mojim hladom već odavno
niko se ne krade.”
A druga joj na to odgovara:
“Teško gori punoj hlada,
bez bijela stada,
A još teže bez momaka
i bez đevojaka.”
ZAPJEVALA SOJKA
PTICA
Zapjevala sojka ptica,
misli zora je.
Na prozoru od đevojke,
misli doma je.
Ustaj Kato, ustaj zlato,
spremaj darove.
Ja sam mlada i sirota,
nemam darova.
Kad si mlada i sirota,
što se udaješ?
Udala me stara majka,
nisam ni znala.
OJ VESELA VESELICE
Oj, vesela, veselice,
Vesele ti oči imaš,
Koga god si pogledala,
Svakome si ranu dala,
I mene si pogledala,
I mene si ranu dala.
-Šta bi dala, b’jela vilo,
da me nisi prije znala?
– Ja bih dala b’jel’ boščaluk.
U boščaluk vezen jagluk,
Na jagluku ime moje,
Ime moje, ime tvoje,
Da se s nama ne razdvoje.
A ŠTA RADIŠ MARO
-A šta radiš, Maro,
A šta radiš, Maro moja?
-Vezem jagluk, Jovo,
Vezem jagluk, mlad Jovane!
-Za koga ćeš, Maro,
Za koga ćeš, Маrо moja?
-Za tebe ću, Jovo,
Za tebe ću, mlad Jovane!
Ml ZNADEMO KO SE
LJUBI
Oj đevojko, dođ’ doljeno,
Sjedni momku uz koljeno!
Mi nijesmo loši ljudi,
Mi znademo ko se ljubi,
Ko se ljubi, kad se ljubi:
Stare bake posred čela,
Nevjestice u obraze,
Đevojčice u očice.
OJ, ĐEVOJKO UBILA
TE TAMA
Oj, đevojko, ubila te tama,
Kako možeš prenoćiti sama?
Što ne zoveš mene sirotana
Da ti čistim gospodsko od’jelo,
Da te svlačim i da te oblačim?
SVU NOĆ Ml SANAK
NE DOĐE
Коl’ка je noćca noćašnja,
Svu noć mi sanak ne dođe,
Slušajuć’ pjesme po polju
Đe tanko poju đevojke.
Svaka svog dragog spominje,
A mene moja najbolje:
-Što li mi nema dragana?
Il’ mu je konjic zastao,
lli mu majka ne daje?
SJEVER RUŽU NIZ
POLJE TJERAŠE
Sjever ružu niz polje nijaše,
Na Jovove dvore nanosaše,
Na Jovovu šikajli odaju,
Đe mi drago nа dušeku spava.
Š njom mi spava, š njom se razgovara:
-Je l’ ti meka moja desna ruka?
Mekša mi je tvoja desna ruka
od četiri duhovli jastuka.
KAFU Ml DRAGA
ISPECI
Kafu mi, draga, ispeci,
Baš ko da je,
Draga dušo, za tebe.
Aj, ja ću doći,
Oko pola noći,
Da sjednem kraj tebe.
Dušek mi, draga, razmjesti,
Baš k’o da je,
Draga dušo, za tebe,
Aj, ja ću doći,
Oko pola noći,
Da legnem kraj tebe.
Ne dolazi, dragi, ne treba,
Jer ti drugu dragu
Sada miluješ.
Aj, ti si rek’o
Da si bolju dragu
Stek’o od mene.
SUNCE ŽARKO
NE SIJAŠ JEDNAKO
Sunce žarko, ne sijaš jednako,
Moj me dragi ne ljubi jednako.
Il’ me ljubi il’ me se okani,
Il’ me mladu ti u grob sa’rani!
Nasred sela, kraj bresta zelena:
-Drugu neću, za tobom umr’jeću!
A danas si vjeru prevmuo.
Bolesna te prevrćala majka
Od Mitrova do Petrova danka,
I opet ti duša ne ispala
Dok na mome krilu ne zaspala!
ZORA RUDI
Zora rudi, majka ćerku budi:
-Šćeri mila, što si noćas snila?
– Majko mila, dobro sam ti snila:
sve prstenje i drago kamenje,
Zlatnu burmu na lijevoj ruci,
Mene-mladu, mladoženju-Radu,
Kalopera – ručnoga đevera,
I kićene po putu svatove!
AVAJLIJA, FISTANLIJA
Avajlija, fistanlija.
Je l’ ti azur anterija?
-Azur mi je anterija,
no joj nema mušterija.
Ava ide po oboru,
Poznajem je po govoru;
Ava ide po ulici,
Poznajem joj kondurice.
-Ču li, Avo, ču li dušo,
šta ti velju, moj dilberu!
Ava haje i ne haje,
Kao da me ne poznaje.
Na zulufe boju meće,
A na kosu karanfile.
L’JEPE Ll SU
PELJEŠKE ĐEVOJKE
L’jepe li su pelješke đevojke!
Kada dojdu nа vodu studenu,
Šetaju se kaj da su Kotorke,
Tanka boka – one su u svemu.
Visoke su k’o da su Prčanke,
Nose zlato k’o da su Dobrojke,
A lijepe k’o da su Novjanke.
ĐEVOJKA JE MOMKU
PRSTEN POVRAĆALA
Đevojka je momku prsten povraćala:
-Na ti prsten, momče, moj te rod ne hoće!
Moj te rod ne hoće, ni otac, ni majka,
Ni otac, ni majka, ni brat, ni sestrica,
Da se ja nazivam tvoja vjerenica.
Već te molim, momče, draga dušo moja,
Nemoj mene, mladu, na glas iznositi,
Jerbo sam ja, mlada, u svemu nesretna:
Ja bosiok sijem, a pelen mi niče!
MAJKA ME DALA
STAROME
Majka me dala starome,
Kad stari legne kod mene,
Cio se svijet prevrne;
Kad me zagrli rukama,
Ka’ ciganskijem mašama;
Kad me poljubi ustima,
Ka’ da me bode ostima;
Kad me dotakne bradinom,
Baš k’o no granom čestinom;
Kad me zadahne dušinom,
Ka’ sa ciganskom mješinom.
RAZBOLJE SE
ZORNA ZORKA
Razbolje se zorna Zorka,
sa Cetinja Crnogorka.
Njoj dolazi mio tata, pa je pita:
Kćeri Zorko, što te boli crnogorko?
Kad me pitaš, mili tata,
je li rana od prebola
ili rana od bolova…
Svaka rana pokraj srca,
A srčana na sred srca.
SEJDEFU MAJKA
BUĐAŠE
Sejdefu majka buđaše,
Ustani šćeri moja Sejdefo.
Zar misliš majko,
da ja spim,
ja ti se mlada s’ dušom dijelim.
Zovi mi majko komšije,
i prvo moje gledanje.
Što smo se nekad gledali
u šajku lađu na more.
PUČE PUŠKA
LEDENICA
Puče puška ledenica
Sa čardaka Đečevića,
Te pogodi dilber-Anđu,
Dilber-Anđu, Kovačicu.
Pogodi je u desnicu
Đe šijaše košuljicu
Svom jaranu Kalištanu
Dotrčale dvje đevojke,
Pa pitaju dilber-Anđu:
-Koj’ te ubi, Kovačice?
-Ja ne žalim b’jele ruke,
već ja žalim belenzuke,
Belenzuke od jarana,
Od jarana Kalištana!
PJEVAJ MARO
Tanko poju za gorom đevojke,
Tanko poju, daleko se čuju.
-Pjevaj, Maro, moje jagnje malo,
Pjevaj, Maro, dokle si đevojka,
Pomanje ćeš kad kod mene dođeš!
Na um će ti padat’ đevovanje:
-Car li bijah dok đevojka bijah,
a sad jadna ni саr ni đevojka!
Đevovanje – to je carovanje,
Nevovanje – to je jadovanje,
Pa ćeš, jadna, često popjevati!
POLJEM SE VIJE
Poljem se vije, oj Zor delija;
po ravnom polju, na vranom konju.
Gleda ga Hajka sa hančardaka.
Oj Zor delijo, i perje tvoje,
tvoje me perje na čardak penje.
Oj Zor đevojko, i kose tvoje,
tvoje me kose niz polje nose.
SNIJEG PADE NA
BEHAR NA VOĆE
Snijeg pade na behar na voće,
neka ljubi onog koga hoće.
Koja neće, nek’se ne nameće,
Od nameta nema selameta.
Da sam srećan – k’o što sam nesrećan,
pa da dođeš meni u odaje;
da te stavim među štiftetima,
baš k’o paša meču bimbašama.
PREVEDI ME
TAMO I OVAMO
Prevedi me tamo i ovamo,
Tamo mi je selo omiljeno
I u selu lijepa đevojka.
Uz’o bih je, аl’ je ne da majka,
Ukr’o bih je, al’ je čuva straža,
Mala straža — sedam đevojaka.
Bog če dati, straža će zaspati,
Preskočiću i oca i majku,
Uhvatiću moju vjerenicu,
Odvešću je u zelenu bašču,
Ubraću joj rumenu ružicu,
Nek’ miriše, pa neka uzdiše!
RASLA MI RUŽA
Rasla mi ruža kraj b’jela dvora,
Kraj b’jela dvora dragoga Jova.
Vjerna ga ljuba s prozora gleda,
S prozora gleda, pa mu besjedi:
-Kuda, moj Jovo, konja osedlaš,
da l’ se na duge pute opremaš?
-Ne idem, draga, da se oženim,
Već idem, draga, da se zaželim!
ОЈ ĐEVOJKO,
DUŠO MOJA
-Oj, đevojko, dušo moja,
Đeno sinoć s tobom stoja’,
Tu ostade sablja moja,
Sablja moja i marama,
U marami ogledalo,
‘Ajde, dušo da tražimo,
Ako bog da te nаđеmо,
Bratski da ga pod’jelimo:
Mene, dušo, sablja moja,
Tebe, dušo, ogledalo.
Ogledi se, do jeseni,
Od jeseni, ‘ajde k meni!
UZO BIH TE,
DA NIJESI MALA
-Oj, Ljubice, moja odabrana,
Uz’o bih te, da nijesi mala!
-Uzmi, dragi, bit’ ću i velika,
Dogodine tebi do pojasa.
A do druge tebi do ramena.
A do treće oboje jednako,
Do četvrte rodiću ti sina,
A do pete i sina i ćerku!
MOJ DRAGANE,
ZLATNO SLOVO
-Moj dragane, zlatno slovo,
Ja sam čula nešto novo,
Da si mi se regrutov’o.
-Istina je, drugarice,
Tri godine mornarice,
Nemoj, draga zaplakati
Kad ćemo se rastajati.
-Nemoj, dragi, nemoj tako
Ni mom srcu nije lako!
Od ljubavi koj’ ne vene
Nek upita jadnu mene,
A ko ne zna ljubav što je,
Nek upita srce moje!
ŠTONO GOVORE
Što u dvore, što l’ pred dvore, štono govore?
Ono otac ženi sina, pa se veseli.
Svak se tome veseljaše, otac najviše.
Što u dvore, što l’ pred dvore, štono govore?
Svak se tome veseljaše, majka najviše.
Ono majka ženi sina, pa se veseli.
Što u dvore, što l’ pred dvore, štono govore?
Ono sestra brata ženi, pa se veseli.
Svak se tome veseljaše, sestra najviše.
ČIJA B’JEŠE
LIVADA
Čija b’ješe livada,
Čija b’ješe trava,
Čija b’ješe đevojčica,
Rumena i plava?
Pregaziću livadu,
Pregaziću travu,
Poljubiću đevojku,
Rumenu i plavu!
Pokosiću livadu,
Pokosiću travu,
Zaručiću đevojku,
Rumenu i plavu!
ENO PRSTEN
NA MOJOJ ĐEVOJCI
Vatajte se, cure, naokolo,
Da vidimo do koje će lolo!
Moje janje u kolu najmanje,
Najfinije, pa mi najmilije!
Pogledajte oko kola, momci,
Eno prsten na mojoj đevojci!
VRELA VODA
NA VALOVE
Vrela voda na valove.
Kad je vrela, kuđ’ se đela?
Popili je morni konji,
Morni konji i svatovi!
Kad su morni, đе su bili?
‘Odili su za đevojku!
Jel’kolika ta đevojka?
Jest velika ka’ jelika:
Barjaktaru, do barjaka,
Starom svatu do koljena,
Mladoženji do ramena!
KAD PIJEMO ZAŠTO
NE PJEVAMO
Kad pijemo, zašto ne pjevamo?
Nije ovo pivo pokradeno,
Već domaćin za novce kupio,
Sve za novce i bijele ovce!…
PIJTE VINO
Pijte vino, svati naši, nije voda to,
Već je vino rumenika koje premeće,
Premetnuće starog svata, sve je mene
strah!
Drž’ se, drž’ se, stari svate, neka ti je čast,
Među braćom i družinom vazda pošten glas!
