Crnogorska redakcija stsl jezika
Dukljanski period razvoja književnog jezika Crne Gore obuhvata razdoblje od sredine 9.vijeka odnosno od formiranja Dukljana kao predaka današnjih Crnogoraca pa sve do pada Duklje/Zete pod Rašku vlast (1183- 1189).
Pretpostavlja se da se u Duklji glagoljska pismenost mogla razviti pod uticajem snažnog centra Slovenske pismenosti u Ohridu. Čini se vjerovatnom iako se zagovara stav da je Slovenska književnost Dukljanskog perioda pisana latiničnim pismom.
U Dukljanskom periodu na teritoriji Skadarskog jezera razvija se književna djelatnost. Centar te djelatnosti bio je manastir Prečista Krajinska đe je nastalo i reprezentativno književno djelo život Zetskog kneza Vladimira anonimnog dukljanina iz Krajine.
A drugo značajno djelo tog perioda je hronika kraljevstvo Slovena popa dukljanina poznato pod nazivom regnum sclavorum. I možemo reći da nijedno od ova dva djela nije sačuvano u originalu već u latinskom prepisu iz 17-og vijeka.
U 15-om vijeku u pravoslavnim crkvama na obalama Skadarskog jezera veliki broj sveštenika radio je na prepisivanju i iluminacijama crkvenih knjiga. Dolazi do pojave štamparije koju je utemeljio Đurađ Crnojević, rad štamparije je započeo na Cetinju. U njoj je štampano pet inkunabula a to su:
Oktoih prvoglasnik
Oktoih petoglasnik
Psaltir s posljedovanjem
Trebnik
Četvorojevanđelje
Samo četiri Slovenska naroda imaju inkunabule na svome jeziku odnosno na starocrkvenoslovenskome jeziku sopstvene redakcije. Pored Čeha, Hrvata i Ukrajinaca tu su i Crnogorci i to dovoljno govori o visokom stepenu razvijenosti kulture u Crnoj Gori u tom periodu.
U Zetskom periodu razvija se Zetska odnosno Crnogorska redakcija stsl jezika. Najznačajniji predstavnik Crnogorske/Zetske ćirilske redakcije je djelo Miroslavljevo jevanđelje nastalo u Kotoru 80-tih godina 12-og vijeka.
Pisano je od strane dva pisara zećanin Varsameleon koji je napisao većinu djela i rašanin Gligorije koji je napisao posljednje četiri stranice. Iz Zetske redakcije razviće se i Bosanska i Srpska redakcija a djelo Mirosvaljevo jevanđelje po svom značaju stoji ravnopravno sa ljetopisom popa dukljanina odnosno predstavlja njegov ekvivalent.
U Zetskom periodu ćirilicom je prepisano i Divoševo jevanđelje zatim cvjetni triod kao i Mostarsko jevanđelje. A takođe ćiriličke su i Vranjinske i Balšićke povelje kao naprimjer povelja Stefana Vladislava iz 1242.godine kao i povelja kraljice Jelena s’kraja 13-og vijeka.
Pod redakcijom se podrazumijeva spontano prilagođavanje starocrkvenoslovenskih tekstova unošenjem jezičkih obilježja kraja iz kojeg dolaze prepisivači. Crnogorska/Zetska redakcija definiše se kao tip starocrkvenoslovenskog jezika izvorno prilagođen jeziku prepisivača iz srednjovjekovne Zete. Ta redakcija nastala je u dvorskoj kancelariji Stefana Nemanje u Kotoru i obilježila je Zetski period Crnogorske pismenosti i književnosti.
Dva značajna pisca perioda razvoja Crnogorske književnosti i jezika javljaju se u epohi baroka a to su Andrija Zmajević iz Boke Kotorske i Danilo Petrović Njegoš sa Cetinja. Obojica su pisali Crnogorskim narodnim jezikom.
Karakteristike Crnogorske/Zetske redakcije stsl jezika koji se markantno razlikuju od Srpske redakcije i drugih stsl redakcija su jest i jat slova koja se pravopisno izražavaju sa (ije) (ja) (je) i đe se god nađu ovi znaci dokaz je da tekst pripada Crnogorskoj redakciji zahvaljujući čemu i imamo ijekavsku jotaciju u našem jeziku.
INKUNABULE
Inkunabule (od lat riječi incunabula – kolijevka) su prvoštampane knjige koje se odnose na najstariji period štampanja knjiga do 1500.godine.
Ishodište knjiga počinje sa razvojem pismenosti i jezika kao i književnosti, umjetnosti i nauke. Praktički počinje od natpisa na kamenu drvetu glinenim pločama bronzi i kosti.
Inkunabulama na Slovenskom jeziku mogu se pohvaliti Česi Hrvati Ukrajinci i Crnogorci.
Za vrijeme Crnogorskog gospodara Ivana Crnojevića na dvoru je postojao skriptorij koji je poslužio kao uzor za radionicu za štampanje knjiga za Đurđa Crnojevića. O tome slikovito govori predgovor i pogovor Oktoiha prvoglasnika. Izdavač Crnogorskih inkunabula je Đurđe Crnojević a glavni štampar je bio Makarije Crnogorac.
Izdanja Crnogorske štamparije Crnojevića jedinstvena su po upotrebi staroslovenske ćirilice a povezuje ih isti pisac koji koristi izraze narodnog jezika.
Jedna bitna karakteristika Crnogorskih inkunabula je i to što unutar njih dolazi i zastavica sa grbom Crnojevića kao znak i štamparije i izdavača.
Izvor/literatura korišćena
Knjiga “Razvoj pismenosti u Crnoj Gori” autor – Božidar Šekularac
Knjiga “Crnogorski jezik u prošlosti i sadašnjosti” Autor – Adnan Čirgić
Tekst autora Stjepana Damjanovića
Be the first to comment