Ajdin Rakić
Početkom tridesetih godina zahvaljujući profesorima sa katedre za klasične jezike i književnost na Hardvardskom univerzitetu koji su boravili u Crnoj Gori, Milman Parry i Albert Lord otkrili su svijetu još jednog Homera, Avda Međedovića guslara iz Obrova kod Bjelog Polja.
Avdo je rođen otprilike 1870 godine u Obrovama kod Bjelog Polja. Još kao dijete slušao je mnoge guslare od kojih je istovremeno učio pjesme. Pored dobrog guđenja Međedović je posjedovao izvanredan glas kako navodi i sam Sijerić “ Glas mu je bariton, slaže ga sa guslama, koje su takođe u baritonu, tako da se dobija jedno zvučno saglasje strune i grla, koje nije u duru nego u molu, i biće, valjda, da je sva naša epska poezija u molu…”
Avdo Međedović
Ćamil Sijarić u svom tekstu “Avdo Međedović navodi isto tako”… Avdo Međedović je bio krupan čovjek, temeljit, kako se to kaže snopit, ni tanak ni visok kao što su, uporedim – mnogi Crnogorci, od kojih je starinom i poticao. Bio je ramena razvedenih i jakih, prsa širokih – stvorenih upravo za pjevača. Neka kažem i ovo: lijepom figurom glave i svim drugim, odavao je sliku čovjeka u koga se ima radšta gledati… Bio je lošeg imovnog stanja: malo kućice na Obrovu kraj Bijelog Polja, malo zemljice i na njoj petoro djece. Držao je jedno vrijeme dućan u Bijelom Polju, ali je više pjevao uz gusle nego prodavao, pa mu dućan propao a gusle ostale – da uz njih ljude razgovara: “Bez gusala nema razgovora”… Ja đak, odozgo sa sanduka, nisam mogao da vidim i znam jesu li mu gusle bile javorove, ni koje su boje, ali crne nisu bile – nisu na tavanu držane nego na koljenu. Bile su veće od običnih, ali ne i lijepe jer nikakvih ukrasa na njima nije bilo. – “Hajde, Serdare, kreni ih” – zatražili bi, i za njih seljake to bilo kao da će početi molitva, koju ne vodi imam, nego guslar, i nije molitva za dušu na onom svijetu… na kojem se u vatri gori nego na ovom, na kojem se u gusle gudi. Nije počinjao pjesmu kao što mnogi počinju: “Gdje sjedimo, da se veselimo, e da bi nas i Bog veselio, i dobru nam sreću dijelio” – nego često išao pravo u pjesmu – “Čala-banda zaturi se kavga, tu brat brata poznat ne mogaše, a kamoli bližnjeg bratučeda…”
Međedovićev ep “Ženidba Smajilagić Mehe” sadrži 12310 stihova. Druga po dužini je pjesma Osman-beg Dalibegović i Pavićević Luka, koju su Amerikanci zabilježili takođe od Avda Međedovića.
Na pitanja koja mu je postavio Nikola Vujanović, saradnik Milmana Pariya i Alberta Lorda, odgovorio je da ima šezdeset i koju godinu. Da ne umije čitati i pisati. Da ima malo zemljice, da ljeti radi a zimi sjedi – “Volio bih umrijeti od rada nego sjedeti besposlen..”
Kada su u pitanju epske pjesme I sam Avdo Međedović, dr. Novak Kilibarda ne krije svoje oduševljenje pa kaže:
“Ja pročitam taj ep, na neki način duboko sam impresioniran. Ja sam već bio doktor nauka i iz te oblasti sam doktorirao usmeno. I ja se začudim. Kakva veličina, čovječe, književna. To je enormno djelo. Znate koliko je dugo to djelo? Koliko “Odiseja” Homerova. Pazite, preko dvanaest hiljada stihova i ja prosto ne vjerujem svojim očima, je li to moguće da je, zaista, jedan novi Homer na našim prostorima,..”
“Koliko puta smo ga mi našli kod prozora, tu kafu pije i najrađe bi, ako hoće novu pjesmu da ispjeva, želio da ostane sam. Prvo bi razmišljao i ispušio. On je pušio duvan koliko četvorica, a poslje bi pjeva”, prisjeća se Avdov sin Redzo Međedović.
Avdo Međedović nije samo pjevao gotove pjesme, nego ih je dopjevavao, etički i estetički korigovao, pa je, prema tome, bio i pjevač i pjesnik.
Dok je Međedović pjevao i akšamlučio zajedno sa svojim Bjelo Poljcima, niko nije ni slutio da će se njihov omiljeni pjevač i guslar par godina kasnije uporedjivati sa Homerom.
Homer je pjevao nekadašnjoj Ilijadi o junacima i gradu Iliosu, a Međedović o Smailagić Mehu, Sultanu Bajazitu, Marku Kraljeviću…
Iz razgovora sa Međedovićem kojeg je 1932. godine obavio posrednik Milmana Parry Nikola Vujnović saznajemo nešto više o životu ovog velikog čovjeka.
NIKOLA: E, deder ti, stari, kaži meni sad kako ti je ime?
AVDO: Avdo Međedović.
NIKOLA: Koliko si star?
AVDO: Šes’et godina, malo više. Ne znam koliko.
NIKOLA: Znaš li pisati?
AVDO: Ne znam.
NIKOLA: Znaš li čitati?
AVDO: Ne znam.
NIKOLA: Zašto nijesi učio ti?
AVDO: Tako, glupos’ bijo, i ne posl’o me otac, tako, ni u mejtef, ni u čkolu, ni nigdje.
NIKOLA: Dobro, nije te poslo otac, ma mogo si da naučiš od, makar od petn’es’, dvadeset godina, trideset, kad ti je bilo.
AVDO: Nije imalo sad, onda, kad sam ja mogo učiti, bez samo ova turska knjiga, a to je bilo teško naučit’ tako, od, od toliko godina poslje. O tome kako je Avdo došao do pjesme Ženidba Hadzi Smailagić Meha, dijalog je tekao na slijedeći način:
NIKOLA: Kad si sluš’o onu, kad ti je čit’o onu hadzi-Smajilagića?
AVDO: Ima tri godine.
NIKOLA: Tri godine?
AVDO: Jes’.
NIKOLA: Koliko puta?
AVDO: Pe’-šes’, sedam puta. Držao sam dućan, pa dućan kraj dućana, tu u kasapnici, a ona beše kod njega. (Kod Hifza Dzafića-opas. S.V.). A ja pridji ovako, kad prodji meso: “Hivzo, molim te tu mi pesmu čita’!” Pa udri, pa tera, pa tera, pa tera, a ja studira’. V’oma mi je mila bila, i dobra je pesma, izgleda.
Ovo su najvažniji dijelovi iz razgovora Avda Međedovića, objavljenog u Vol. IV.
Avdo je umro u dubokoj starosti 1953. godine u Bijelom Polju. (nema, na žalost preciznih podataka kada se rodio. Vjerovatno je to oko 1870., jer Avdo 1935 godine govori da mu je “Šes’et godina i više”). Sahranjen je takođe u Bjelom Polju.
Pjesma “Ženidba Smajilagić Mehe” pisana je punih pet dana i pet noći.
Repertoar pjesama Avda Međedovića:
1.Sultan Selim uzima Bagdat
2. Kosovska bitka
3. Sultan Bajazit
4. Boj na Temisvaru
5. Hajdar Alajbeg vodi svatove u Stambol
6. Ðerdjelez Alija i Vuk Jajčanin
7. Ðerdjelez Alija i Sibinjanin Janko
8. Bolovanje Ðerdjeleza
9. Boj na Osjeku
10. Osmanbega Šestokrilovića šćer
11. Pogibija lickoga bega na Kunaru (6804 stiha)
12. Serdar Mujo osvećuje bega Ličkoga (6810 stihova)
13. Dolazak Čuprilića u Travnik (6812)
14. Pavičević Luka izbavlja djecu Delibegovića iz Kajsara (12441)
15. Paša Atlagić ženi sina iz Bihaća
16. Beg Mustajbeg u robiji Janoku
17. Omer Hrnjičić izbavlja oca i amidzu iz Maltije
18. Luka iz Kotara ukro djogata Orlanović Muja
19. Bolovanje cara Dušana u Prizrenu (12463)
20. Sultan Ahmetovu šćer zazavtijo crni Arap
21. Mirza iz Asara iste glavu Ðerdjelezovu u cara (12379)
22. Sjajni Sulejman prosi djevojku
23. Zarobljenje Glamočkog Rama i trides’ drugova u Francusku
24. Robija Tala Oraskoga osam godina u Ozimu (12428)
25. Robija Mujove Ajkune u Oblić
26. Nakić Husein zaručijo curu
27. Mujo i Halil ufatili Kostres harambašu (12427)
28. Pinjo iz Beča napada na sultana Sulejmana
29. Ženidba Maksima Crnojevića
30. Mirza Vukašin i Momčilo vojvoda
31. Hrnjica i Halil i sedam begovije’ bajraktara
32. Robovanje Alagića Alije i Begzadić Rizvana u Zadru
33. Kara Omeraga u zindanu u Lengeru (12465)
34. Ograšić serdar podiže Bosnu
35. Ženidba hadzi Smailagic Meha (12310)
36. Bosnić Mehmed izbavlja Fatimu Hadzikapetanovu iz Arsaga
37. Ženidba Vlahinjić Alije Zlatom Alajbega iz Klisa (12375)
38. Robija Fatime Rama Glamočkoga u Sinje
39. Zadrani ukrali bega Ličkoga ispred kule
40. Filip Madzarin ugrabijo Begzadu
41. Zenidba Mujova Halila
42. Zulum Murtata vezira u Budimu
43. Brdljičkog ajana Fatima zarobljena
44. Mujo Hrnjica okreče vojsku na Timok
45. Mejdan Janković Stojana i Mujova Halila na Zečevu
46. Bojičić Alija prosi Begzadu begovu
47. Mujov Halil i Cirko od Ðirita dijele mejdan
48. Marko Kraljević i Musa Kesedzija
49. Smrt kralja Vukašina na Marici
50. Sultan Sulejman izbavlja šćeri iz Kandije
51. Ženidba zmaj ognjenog Vuka iz Budima
52. Robovanje Đerzeleza
53. Robovanje carske sultanije
54. Sultan Selimove dvije šćeri zarobljene u Kandiji (12447)
55. Ženidba Lalića Ahmeta iz Udbine
56. Udaranje Muja Hrnjice
57. Zajimbegova zendiba u Budimu
58. Novo buljukbastvo Bojičić Alije
