Ajdin Rakić – Svadbeni običaji Muslimana Podgorice i Tuzi

 

Ajdin Rakić

Svadbeni običaji Muslimana Podgorice i Tuzi

 

 

 

 

 

 

 

 

Ajdin Rakić


*Već duže se bavim proučavanjem starih običaja podgoričkih i
tuških muslimana. Pored djela običaja i tradicije koju moja porodica njeguje i čuva, razgovarao sam sa puno starih Podgoričana i Tuzana bilježeći njihova kazivanja. Posebno želim da istaknem imena onih sa kojima sam imao  priliku da često razgovaram na ovu temu: Fahrija Mučić (1902-2012), Mera Lekić (1924), Šerifa Rakić (1925-2005), Ljutvija Hadziahmetović (1939).

 

VJERIDBA

Proces vjeridbe odvijao se duže vremena. Momci nisu imali priliku da sami biraju djevojku, tako da se budući vjerenici uglavnom nisu ni poznavali. Djevojke su se pokrivale od svoje dvanaeste godine i rijetko su izlazile.  Prilikom izlaska pokrivale bi se peštom, zaštićene od muških pogleda.

Prvi čin vjeridbe je “rič” (ćkavćyam:riječ, obećanje). Kada se nekoj porodici svidi djevojka, odmah se šalje prosac. Prosac je obično ugledni građanin koji je blizak sa porodicom kod koje ide da ‘’iska’’ (traži) djevojku. Nakon što biva poslužen i počašćen obraća se domaćinu obično sljedećim riječima: ‘’Doša sam da vi iskam šćer za npr. Ahmeta Jusuf-agina”, a zatim nabraja sve pozitivne strane porodice koja ga je poslala. Neke porodice bi pričekale par dana da se bolje informišu o momku i njegovoj porodici, dok bi neke odmah dale rič. Najčešće bi se čekalo nedelju dana dok nebi stigla vijest ‘’đevojka vi se dala’’ ili ‘’nema te rašta dohodit’’. Da prosac i porodica koja ga šalje ne bi bili uvrijeđeni, izmišljali bi se razlozi odbijanja prosca, npr. ‘’đevojka je mlada’’ i sl.

Na rič se daruje riza-vezena krpa koju bi kasnije nevjesta nosila na šal-pasu i prsten. Podgoričani i Tuzani bi rijetko udavali svoje kćerke po selima. Uglavnom su ih udavali u Podgorici, Tuzima, Skadru i Sarajevu. Vjerovatno zbog sličnosti običaja, jezika i kulture. Takođe, u tim gradovima je živio veliki broj iseljenika iz Podgorice, dakle Podgoričana.

Đevojke su vjerene veoma mlade. Bilo je primjera da su se vjerile čak i u kolijevci. Zabilježio sam slučaj B.K koja je bila vjerena čak prije rođenja. Na tuškim livadama u Pothumu, u vrijeme kosidbe sijena, dvije najuglednije porodice (bajraktari) su se medjusobno dogovorile oko vjeridbe i dale rič ukoliko njihova brzo očekivana novorođenčad budu suprotnog pola. U jednoj porodici se rodila djevojčica, a u drugoj sin. Data riječ se ispoštovala i nakon što su djeca postala punoljetna i stasala za brak uslijedila je svadba. Ubrzo mladi bračni par se razveo. Imali su kćer koja se kasnije udala u Albaniji.

Ašikovanja su bila rijetkost. U urbanijim djelovima dešavalo se da momak i đevojka razgovaraju neposredno. Najčešće prilika za to je bila na bunaru. Zabilježio sam priču Redža Čulića koji se kao veoma mlad momak zaljubio u Šerku, kćerku Cufa Lekića. Kad god bi Šerka punila vodu na bunaru u Slameničkoj ulici, Redžo bi joj pjevao ¸¸Šerka Cufa Lekića, ti si za Redža Čulića.’’ Šerka nije obraćala pažnju na Redžove pjesme i udvaranja.

Zabilježio sam takođe priču Gondže Hadžikadrić i Balje Mušinović. Obje su bile udate za turske oficire. O Balji je ispjevana pjesma. Njena ljepota se mjerila zlatom. U znak njene ljepote sagradjen je bunar u Slameničkoj ulici. Sa turskom vojskom su se i oni povukli i o njima se ništa nije znalo. Gondža je bila udata za Riza begom. Jednom je svojoj porodici napisala pismo koje su Hadžikadrići dugo čuvali.

Mješoviti brakovi su bilo rijetkost. Pamti se da je Ferida-Milica Osmanagić prva muslimanka koja se, 1905. godine, milom ili silom udala za nemuslimana, što je u ovdašnjim pričama upamćeno kao otmica djevojke.

 

PRSTEN

Nekoliko dana nakon date riči slijedi ¸¸prsten’’. Pod prestenom se podrazumjeva svečanost, potvrđivanje date riječi i početak vjeridbe. Prsten se sastoji od dimija, košulje, papuča, bombona i dva prstena ukoliko jedan nije dat na rič. Prsten mladoj donose obično ujak, stric i brat mladoženje. Pokupi se najbliža rodbina i komšije, uglavnom žene i prate presten. Kod đevojke ih dočekaju najtoplije. Ispod fildžana ostavljaju pare, a bomboni se djele svim neudatim đevojkama u komšiluku i šire.

Vjeridba traje i do godinu dana. Zatim se ugovara datum svadbe. Vjenčanje se održava po šerijatskim propisima. Ugovara se dar koji slijeduje mladu. Svadba se odgađa za četvrtak.

Dan prije svadbe se šalje sinija đevojki, a đevojka šalje djevojačko ruho (prćija,čeiz,sprema).

 

DJEVOJAČKA KNA

Noć u oči četvrtka održava se djevojačka kna i momačko veče. Djevojke te večeri kanom boje dlanove ruku. Djevojačka strane tu noć ide kod momka po sarajliju-baklavu. Tu se zadržavaju kratko. Nakon toga ustajući pjevaju ¸¸Dajte nama što je naše¸¸ (misli se na sarajliju) “sjutra ćemo što je vaše¸¸ (misli se na đevojku). Veselje se nastavlja kod djevojke do kasno u noć. Majke bi savjetovale svoje kćeri da budu poslušne u novom domu, da čuvaju obraz roditelja. ¸¸Bliži ti je most od Cimne no kućni prag¸¸ bila je uglavnom poruka svim djevojkama koje su se udavale. Buduća nevjesta obukuje nošnju i dvori.

 

SVADBA

 Ujutro počinju pripreme oko nevjeste. Nekoliko žena je sređuju, prave joj kosu i tješe nevjestu koja je za to vrijeme veoma tužna. Oblačenje nevjeste počinje pjesmom;

¸¸Zlatni topi u grad udariše

Našoj Fati duvak postaviše

Naša Fato jel ti žao baba

Naša Fato jel ti žao majku¸¸

Nevjesta oblači dimije, jelk i košulju. Na glavi ima iljanlake (kapu sa dukatima) i šamiju. Na nogama papuče ili kundure (cipele).

I kod momka se održavaju pripreme. U svatove se ubrajaju svi oni koji odlaze po mladu, među kojima su obavezno bajraktar, đeveri, vođa puta, prstendžija, muštulukdžija, bašendžija i endžibule. Dok bajraktar vijori bajrak, svatovi pjevaju;

¸Razvi bajrak bajraktare

Od junačke kuće stare¸¸

Kada se svatovi približe kući u kojoj je nevjesta, muštulukdžija se izdvoji iz reda i obavještava nevjestinu stranu da su svatovi blizu kuće. Nevjesta svatove posmatra kroz prsten sa prozora. Žene ulaze u kuću, a muškarci sjede odvojeni. Nevjesta ne izlazi odmah pred endžije koje je nestrpljivo čekaju. Tu se mogu čuti razni komentari ¸¸Ahmed je lip ka gorska vila”, ¸¸ima za koga da pođe“ i djevojačka strana je hvalila đevojku kako je vrijedna, lijepa, od dobre kuće.

Nevjesta izlazi iz sobe, a žene pjevaju

¸¸Naša Fata bijela vila,

mankaju joj još dva krila,

da poleti kao vila¸¸

Zatim bi nastavile;

¸¸Oj ti Fato na rastanku

Želimo ti sreću svaku

Želimo ti svega dosta

A najviše zadovoljstva“

Kad ugledaju nevjestu svi prisutni izgovore ¸¸mašallah“. Bašendžija ustaje i vrši se prstenovanje. U jednoj se čaši naspe šerbet i prsten se prethodno stavlja u čašu i prstendžija uz pomoć bašendžije traži odgovarajući prst na ruci i treći put ga stavlja. Bašendžija se obraća svima ¸¸Aj da Bog da nam srećna bila pa nam sa nafakom i hajrom u dom ulegla“, svi izgovaraju ¸¸Amin ja Rabbi“. Bašendžija vadi bombone i vrti ih tri puta oko glave nevjestine i zatim ih baca u vis na prisutne. Nastaje pjesma;

¸¸Oj Bože vi srećna bila

Ova naša sestra mila

Sestra naša snaha Vaša

Pa se Bože pohvalila¸¸

Glavni svat traži da se nevjesta izvede jer već nastupa podne. Običaj je da nevjesta izađe iz kuće prije podna. Nevjestu iz kuće izvode braća ili najbliži rođaci ukoliko nema braće. Bezbratnice su imale prsten na kažiprstu.

¸¸Što se ono jecaj čuje ko li to jeca

Udaje se bezbratnica ona to jeca

Zapjevale sestre mile sestru udaju

Nismo sestro bezbratnice braće imamo

Imaš braću od stričeva da te izvedu

Ustaj sestro sakrij suze braća dolaze

Da te mladu pred svatove tvoje izvedu

A oj braćo diko naša lijepa li je sestra vaša“

Nevjesta sa crvenim duvakom napušta roditeljsku kuću. Sitno korača. Na kapiji je preuzimaju đeveri. Nakon što se svatovi približe momačkoj kući bivaju dočekani uz pjesmu;

 

¸¸Lijepo li je lijepo li je poljem pogledati

Žutu dunju žutu dunju među listovima

Mladu Fatu mladu Fato među đeverima.“

Zatim:

„Dobre došli dobre došli kićeni svatovi,

Jeste li se, jeste li se svati umorili

Putujući putujući momku za đevojku“

Na vrata je momak koji dočekuje nevjestu zajedno sa svekrvom. Posipa pšenicu i sitan novac. Nevjesta dotiče kućni prag tri puta. Pod desnom rukom stavlja joj se Kuran a pod lijevom hljeb. U rukama nosi bokal vode i tako prelazi prag. Kad nevjesta sjedne na stolicu, skutadžija (muško dijete) sjeda joj u krilo. Ona mu daje poklon. Svadbeno veselje se nastavlja do pred akšam. Mlada se daruje. U oči petka nevjesta ulazi u đerdek.