Ajdin Rakić – Vojskovođa novskih korjena

 

 

Ajdin Rakic

Ajdin Rakić

 

Te noći, kapija novske tvrđave stajala je širom otvorena, a stari dizdar već bijaše utonuo u dubok san. Dežurni nizami čuvali su ulaz u kulu,  dok je prelijepa dizdareva kći Neslišah, pod izgovorom da udahne čisti morski zrak, tajno čekala voljenog, kome se prije nekoliko dana zaklela na vječnu ljubav. Odjednom, u tom trenutku nezaštićenu tvrđavu su napali gusari, za kratko vrijeme je opljačkali i zarobili dizdarevu kći. U tvrđavi je bilo malo ljudi, a gusarski brod se brzo gubio na morskoj pučini.  Ovaj upad gusara u novsku tvrđavu tumačio se mnogo više od jednog običnog napada. Dizdar sav skrhan bolom ubrzo biva smjenjen i napušta Herceg Novi. 

Gusarski brod koji je napao tvrđavu, sa proslavljanim gusarom na čelu, nakon dugog gusarenja stigao je u Mesinu. I dok su ljudi okupljeni na pristanu čekali svoje očeve i braću, mlada djevojčica sa jadranskog mora, uplašenog pogleda, stajala je uz glavnog gusara. Za djevojčicu kojoj nije ni znao ime,  “Lei è la mia, lei è la mia …” vikao je na glas, da ga čuju svi.  Svima je bilo jasno da je ona plijen i da će je zbog njene ljepote i oženiti. U maloj katoličkoj crkvici nedaleko od glavnog pristana u Mesini, Neslišah je dobila krštenicu sa novim imenom Lukrecija, gdje je uz blagoslov lokalnog fratara, postala žena najpoznatijeg gusara na mediteranskom moru. 

Nakon godinu dana u Cicala familiji začuo se plač muškog djeteta. Lukrecija je rodila sina kome je dala ime Scipione. Za krštenje, čekala je muža da se vrati sa dugog gusarskog puta, vjerujući da će  njegovo prisustvo prilikom tog čina donjeti sreću i da će dječak ličiti na oca. Dječak je rastao i sa ocem redovno plovio. Svima je jasno bilo da će Scipione nadmašiti oca, pa se o njemu čulo i u Carigradu. A, Scipione je napadao i napado. Mora su bila njegova sve dok ga moćni turski vojnici nisu uspjeli uhvatiti i zarobiti. I njega i njegovog oca. Scipione je sa ocem odveden u Carigrad, a vjest o njihovom ropstvu je obradovala mnoge. „Dünya bizim” vikali su turski vojnici. Scipioneu je odmah ponuđeno da pređe na islam i da se školuje na dvoru. On je to uradio, a njegov otac je odbio da to uradi. Novo ime Scipioneu je proučio dvorski hodža, odmah nakon njegovog dolaska na dvor. 

U svijetu je nekoliko godina kasnije odjeknulo novo ime vrhovnog pomorskog kapetana osmanke flote Jusufa Sinana Paša, sina mesinskog gusara i Lukrecije, odnosno Neslišah, ćerke bivšeg dizdara hercegnovske tvrđave. Prilikom jedne velike bitke na moru, Jusuf Sinan Paša odlučio je da posjeti svoju majku. Njegova vojna flota došla je do Mesine, a stanovnici te luke su bili vidno uplašeni. Niko nije ni slutio da je veliki kapetan osmanske flote, zapravo Scipione, sin slavnog gusara iz Mesine. Njegova majka se obradovala njegovom dolasku iako je mislila da je već odavno mrtav. Jusuf Sinan Paša je pozvao majku da sa njime pođe u Carigrad i da se vrati svojoj vjeri. Ona je odbila njegov poziv i ostala sa svojom djecom u Mesini. Vidjevši da je ne može ubjediti Jusuf Sinan Paša se rastao sa majkom i vratio se u Carigrad. Deset godina jr bio kapetan glavne osmanske flote, a nakon toga 1596. godine je imenovan za velikog vezira. Na toj funkciji je bio skoro dva mjeseca. Umro je 1606. godine u turskom gradu Dijarbakiru. 

Rođen kao katoličko dijete Scipione je umro kao Jusuf Sinan Paša veliki muslimanski vojskovođa, osmanski vezir i kapetan osmanske flote. Njegova majka, prelijepa Neslišah sa

bedema hercegnovske tvrđave, dizdareva kći, ostala je do kraja svog života u Mesini i umrla kao Lukrecija.

(Tekst objavljen u časopisu KOMUNA, br. 20, oktobar 2016.) 

 

 

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


thirteen + eighteen =