Akademik Pavle Mijović

„Bojimo se da istaknemo ono što nas je nekad proslavljalo, naročito etičke i etničke vrline, koje su nam svi narodi priznavali kao „znak raspoznavanja“. Grozimo se pri pomenu naše „Nacionalne kulture“… Savjetuje nam se da sa pozornice sadašnjih zbivanja povučemo sve one činove po kojima smo ono što jesmo: osjetljivi za svojevrsnu poetsku i likovnu osmišljenost života, izvornost čiste narodne riječi i mudrosti (i prije Njegoša a osobito s njim i poslije njega), vitalnu sposobnost da se razvijamo unedogled samo ako čvrsto stojimo na tlu sa kojega smo ponikli i ako se nadahnjujemo onim plemenitim i uzornim što se sa tog tla vjekovima taložilo u narodnoj tradiciji.

Mali, najmanji u Evropi, ne možemo sve što i drugi u njoj… Ali, iako mali, možemo i sebi i drugima pokazati ono u čemu smo veliki… Da bismo to mogli, potrebno je da smo svjesni – samih sebe. Ne bismo li već jednom prestali da bježimo – od samih sebe.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


14 + five =