Zahvaljujemo se gospođi Nevenki Mihovilić Komatina koja nam je omogućila da na Montenegrini objavimo njene književne kritike na djela nekoliko crnogorskih autora.
Nevenka Mihovilić Komatina
ALEKSANDAR BEČANOVIĆ, PRELUDIJI I FUGE
Kratka bilješka o Nevenki Mihovilić Komatina
Profesor hrvatskog jezika. Bavi se književnom kritikom. Vodi Dramsku grupu Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ iz Zagreba. Živi i radi u Zagrebu.
Govoriti o poeziji Aleksandra Bečanovića koji je kao što smo čuli uvažen pjesnik, pripovjedač i književni kritičar, nositelj prestižnih nagrada, rado viđen sudionik književnih smotri i susreta, nije jednostavno ni lako. Riječ je o pozamašnoj knjizi u kojoj su objavljene izabrane i nove pjesme. Kako nisam čitala ni jednu prije obavljenu zbirku, već samo neke pjesme, nije mi bilo važno koje su pjesme nove, a koje stare. Iščitala sam ih pomno po cjelinama: Preludiji, Prihvat, Interpolacije, Personae, Religiozni soneti, Američka trilogija, …Fuge.
Čitanje sam počela po učiteljskom običaju s olovkom u ruci, kako bih zabilježila što više dojmova i zapažanja, no već nakon treće pjesme morala sam odustati od bilježenja jer su pjesme tako snažne i pune da bi se o njima mogla napisati podeblja knjiga. Za ovu poeziju doista vam treba koncentracije i vremena. Ona vas tjera na razmišljanje, na odgonetavanje smisla i udubljivanje u složenu metaforiku i simboliku.
Uvodni ciklus nosi naslov Preludiji i ove su pjesme za mene bile pravi uvod u raskošan pjesnički svijet Aleksandra Bečanovića. Pjesme su tako nabijene slikom, pokretom i zvukom, jedino mi pomalo nedostaju boje, da podsjećaju na dobre crno – bijele spotove. Teško je u njima izdvojiti neki manje bitan motiv, sintagmu, običan stih jer tu sve pršti od riječi, simbola, efekata i čudnih konstrukcija, kao da se njima poigrao nadahnuti filmski montažer.
Pogled je gospodar svih potčinjenih, nadzornik konstrukcija, prijedlog što vodi ka obračunu u suton pokraj kaktusa i crvenog neba.
Kad to pročita, čitatelj doista doživljava neku skladište, neke kancelarije, diktate, daktilografe, ekstenzije i zamišlja tu pjesnika – potencijalnog avanturistu, dijeli s njim kafkijansku tjeskobu i nedoumicu, atmosferu primjerenu nadrealističkoj sekvenci. Pjesnik je tu prisutan, ali više kao svjedok, istražitelj, promatrač.
I u ostalim pjesmama bujice riječi, izlomljen stih, ritam isprekidanog daha, grozničav unutrašnji monolog, opservacije, slike, simboli, metafore, neočekivane poante. Pjesnik doista bilježi puls života kao da snima kamerom, katkada široko, katkad iskosa, a onda prodire u srž problema kao da zumira neki objekt u središtu okvira… Stalno se tu nešto promišlja važe, analizira.
Snažno me se dojmila pjesma Ostanak i opstanak,… sivilo, podrumi i vlaga, sve zapleteno, a kraj se ne naslućuje. Zaplet uzbuđuje koliko je suprotstavljen uobičajenom. Tek forma može uznemiriti stvarnost.
Nadovezuju se opservacije na neku, valjda našu sadašnjosti. Kler se ne sluša, brak je nužnost, supružnici roba, tvorevina rasprsnuće. Prisutna je spoznaja da u filmu života nešto nedostaje. Ništa ne može biti dobro jer ništa nije apsolutno zlo. Davnašnje fraze nisu više fraze. Treba ih opet mukotrpno sastaviti. Ovi su stihovi gnomski zgusnuti i podsjećaju me na gusto tkanje isprepleteno s bezbroj čvorića i niti, istovremeno grubo i oporo, lako i podatno, poput sukna od kojeg je šiveno ruho naših predaka.
Nisu svi ciklusi tako tjeskobni i mračni. Ima u njima pjesama koje vam izmame osmijeh i dugo se pamte kao na pr. Svadbeno putovanje, Man’s favorite sport, Neka Bog blagosilja Ameriku…
Meni se ipak najviše svidjela refleksivnost Religioznih soneta i blaga smirenost Fuga . Stihovi nisu sputani rimom, na ritam utječe ujednačenost forme, pjesničke su slike blage i stišane. Tek pokoje pjesničko pitanje, inverzija ili elipsa.
… Jer kome se može
pripisati tuga koja je usvojena, ako se
dnevnik nije vodio sa pažnjom mističara.
Odvojeni zidovi i primicanje sudbine.
Zatvara se krug.Knjiga se prihvata
i čitanje se čini vječnim. Kiša pada na
lišće. U njega više ne mogu stati koraci.
(Zatvara se krug…)
Pjesme je mnogo ljepše čitati nego iščitavati i o njima govoriti. Nisam požalila što sam ovoj zbirci posvetila protekli vikend i vjerojatno ću s nestrpljenjem čekati novu Aleksandrovu zbirku. Stoga OVU od srca preporučujem i vama.
