Poštovani pośetioci, predstavljamo vam treću knjigu Aleksandra Ćukovića “Konture horizonta”. U pitanju je zbornik intervjua sa sagovornicima iz Crne Gore, Hrvatske i Srbije, u kojem autor objedinjuje razne ideologije i gledišta, a zamišljen je kao ,,udžbenik” o globalizaciji, umjetnosti, kulturi, knjizi, budućnosti, ali i nekim fragmentima koji oslikavaju živote sagovornika.
Aleksandar Ćuković, politikolog i pisac, rođen je 1991. godine u Nikšiću. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, na politikološkom smjeru. Magistrand je na istom fakultetu na smjeru politička analitika i politička kultura. Autor je zbirke priča ,,Sporedni poredak” (KZ ,,Mirko Banjević”, 2012), kratkog romana ,,Omča” (Unireks, 2013), knjige intervjua ,,Konture horizonta” (Jumedia Mont, 2015), kao i nekoliko naučnih radova iz oblasti društveno-humanističkih nauka koje su objavili ugledni časopisi iz regiona. Član je KZ ,,Mirko Banjević” i UKCG gdje obavlja funkciju sekretara.
Recenzija
„Konture horizonta“ – Aleksandar Ćuković
Graničar kulture
Konstruisana kao zbornik intervjua knjiga „Konture horizonta“ uspijeva da ostvari svojevrsnu analizu širokog spektra uvijek aktuelnih ali i onih „lokalnih“ tema. Treća po redu knjiga Aleksandra Ćukovića, sastoji se od sedamnaest intervjua, u kojima su sagovornici, bez sumnje, najuticajnija imena književnosti, istorije, filozofije i kulturologije sa prostora Crne Gore, Srbije i Hrvatske. U intervjuima je umnogome izložena kvintesencija njihovog stvaralaštva i rada. Obrađene teme obuhvataju širok spektar društvenog u kojem se ovaploćuje političko, kulturno i specifično umjetničko. Svaki od intrevjua stvara posebno čitateljsko iskustvo.
Zašto „Konture horizonta“? Možda autor već samim naslovom želi da otvori jednan horizont događaja u kojem vrijeme staje. Njim dijeli prostor izvan i unutar horizonata između kojih je komunikacija gotovo nemoguća. Nesvjesno nas postavlja unutar horizonta čija luča čitaoca vodi, uzdiže, osvetljava i budi otvarajući nove vidike, spoznaje i odgovore.
Upravo u naslovu prepoznajemo i naslućujemo kulturološku misiju ove knjige.
Pomenuta raznolikost tema pruža mogućnost čitaocu da u obilju razmišljanja i konstatacija pronađe sebi najbližu. Naravno, nije bilo moguće napraviti knjigu koja bi bila za svakoga. Dobra knjiga to ne može ni biti. Sam izbor sagovrnika je i više nego interesantan. To su redom imena čije djelanje mijenjaja ono postojeće i sadašnje i u čijim odgovorima egzistiraju vještina i ubjedljivost.
Postavljenim pitanjima Ćuković, čini mi se ispravno, izbjegava zamku dnevnopolitičkih tema. Uspijeva da od knjige stvori svojevrsnu platformu gdje sagovornicima različitih estetika, opredeljenja i godina omogućava da javno kažu ono što misle. Takvim „potezom“ autor knjizi svjesno ili nesvjesno produžava život. Čitajući intervjue lako je primjetiti Ćukovićevu nenametljivost u postavljanju pitanja. Sa posebnim osjećajem i vještinom usmjerava sagovornika da kaže ono što je bitno za čitaoca.
Knjiga se može čitati sa više nivoa jer sagovornici uspostavljaju „dijagnoze“: vremena kojim su hodali umjetnici umjesto karijerista, vremena koje su obilježili ratovi i kriza društva i vremena u kojem živimo. Govore o vremenu pod plaštom globalizacije, novih društvenih i moralnih normi. Naslovi kao što su „Novi tesla čeka svoju Anđelinu Džoli da ga usvoji“ , „Rat će izgubiti svi koji se na neki način bave knjigom“, „Zemlja koja je imala carinike na granicama kulture“ slikovito svjedoče o današnjim kulturno-društvrnim tokovima.
Ova Ćukovićeva knjiga je nešto potpuno drugačije od onoga što je do sada radio. Mogu reći jedan uspješan „eksperiment“. Uplivavši u sasvim novu formu, uspijeva da „vrati“ intervju svojoj prvobitnoj namjeni, to jeste da od posebno odabranih sagovornika dobije odgovore o važnim temama. U tom smislu vrijednost ove knjige je neupitna. Knjiga podstiče duboko promišljanje olakšano jednostavnom, ali ipak specifičnom terminologijom, u kojoj autor kroz svoja pitanja, a sagovornici kroz svoje odgovore stvaraju poseban horizont kojem pristupamo.
Vješto odabrane teme i imena sagovornika knjigu čine itekako korisnom i preporučljivom kako onima koji namjeravaju da se bave naučnim i umjetničkim radom tako i onoj profesionalno iskusnijoj „publici“. Autor je, kako je to i sam kazao, želio da utoli sopstvenu žeđ za važnim pitanjima da isprovocira nove, svoje i tuđe odgovore.
Citirajući G. Berkvela: Biti dobar intervjuer znači mnogo više nego postavljati pitanja na koje želimo da dobijemo odgovor. Biti uspješno intervjuisana osoba znači mnogo više nego odgovarati na postavljena pitanja, mogu slobodno reći da je Aleksandrova knjiga mnogo više od postavljana pitanja i davanja odgovora na ista.
MILOŠ PEROVIĆ
