Aleksandra Popović Zlatković i Vladimir Kuljača – 2013. NJEGOŠ ZA SVE

 

 

 

2013. NJEGOŠ ZA SVE

(Odlomak iz projekta, a povodom 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša)

 

*Prije nego, glavni mentor pozdravi SKUP 1.učesnik sa balkona ili sa skala na pozornici govori:  (1)“Danju prijesto sunca zlatnog,/a div pravi kad je veče./Sa Lovćena sve planine/izgledaju ko da kleče. / Na njemu je grob Njegošev,/simbol časti i slobode. /Ko na nebo pravo ima, / uz Lovćen ga staze vode…/ MALA PAUZA/ iz kamena iskre lete:/ LUČA VJEČNA PROTIV MRAKA. / Grudobolne rane vida, /i sa medom  žuč ispija – sa Lovćena sunce  sija…“!  ( Branko M. Vlahović  i Savo Kadović –  iz pjesme LOVĆEN.

(muzika)

 

Stevan Vukajlović (književnik): TITAN U IZVANVJEČNOST ZAGLEDAN

Iz astralne mjesečine, ko staronovog, Titana duha, dovodi nam Vladimir Kuljača Njegoša. Njegoša čovjeka, Vladiku, Vladara i nadasve pjesnika, čiji duh lebdi nad vjekovima, vječno tragajući za zemnim i kosmičkim smislom čovjeka!

U susret mu Kuljača šalje, svojim duhom, oblikovane, pjesnikove metafore, od kosmičke vatre, i pomaže Njegošu, da se iz neumrlog pepela te vatre, opet rodi kao čudesni Feniks! NJEGOŠ TITAN-FENIKS,  koji neustrašiv stoji na razmeđi vjekova! Zagledan i zapitan u izvanvječnost i kuda poslije nje!?… Inače, domaći i strani kritičari govorili su kako je to crnogorski Ahilej i Orfej(odlomak)

p.s.

Kuljača nije htio, možda ni smio, ni riječi da napiše o Njegošu i njegovom pjesništvu, sve dok mu duh nije izbliza vidio TITANSKI DUH PJESNIKA… I ne piše riječima, već metaforama! I te, metafore, lebde između mikrokozma i makrokozma. Pletući čudesan vijenac, koji nadgoruje onaj, čuveni GORSKI  i nadvječuje vječnost!

(muzika)

 

Svešteno lice – Njegoš: Ja Crnu Goru, kao ATLAS, na plećima nosim, a sve drugo i igra i ljubav i smijeh – bila bi greška i grijeh… (Njegoš u Veneciji)

(muzika)

 

Prokekat Njegos za sve - 1

 
 

PROMOTERI (1,2,3,4,5)

 

PROMOTER (1): Od  vladike i pisca Vasilija Petrovića do vladike Rada – Petra II Petrovića Njegoša, Crna Gora nije dala nijednog pisca, ali prvi pisac kojega je dala  u XIX vijeku bio je izuzetne veličine  –  Petar II Petrović Njegoš.

Radivoje, u kaluđerstvu nazvan Petar II Petrović, rodio se u Njegušima, u Crnoj Gori, 01.novembra, po Julijanskom, a 13.novembra po Gregorijanskom kalendaru, 1813. kao drugi sin Toma Markova Petrovića, najmlađeg brata Petra I, i Ivane Proroković. Stric, vladika Petar I, uzeo ga je 1825. k sebi da ga školuje i pripremi za svoga nasljednika, pa je poslije stričeve smrti, 1831, zakaluđeren, u svojoj 18.godini, postao arhimandrit i  počeo je upravljati Crnom Gorom. Kao vladar ustao je protiv plemenske anarhije, protiv krvne osvete i otpočeo uređivati zemlju, prikupljati u svoje ruke vlast, ustrojio sudove i škole, gradio puteve…

 

 

PROMOTER (2): Godine 1833. Odlazi u Petrograd, gdje je zavladičen. Vrativši se sa puta, nastavio je svoju tešku vladavinu… Godine 1834. Njegoš je proglasio svog strica, Petra I, za sveca.

Ostatak života, vladika Rade,  proveo je na Cetinju, rijetko izlazeći iz zemlje, brinući se kako da odbrani Crnu Goru – od stalnih opasnosti…Razbolio se 1850. u svojoj 37.godini i radi lijeka ide u Italiju, u dva navrata, gdje  u Napulju provodi zimu. Bolijest je uzimala maha, vratio se na Cetinje gdje umire 19.oktobra 1851. U 38.godini, a kada je, primičući se Kotoru, sa palube broda ugledao vrh Lovćena, poskočio je, podigao je kapu i rekao:’’Nećemo se više nigda rastaviti…“

 

 

Prokekat Njegos za sve - 2

 
 

PROMOTER (3): Njegoš je, u narodu poznat kao vladika Rade,  bio vladika osobite vrste. Zakaluđerio se iz političkih razloga, zato što je bio utvrđen red da vladar Crne Gore mora biti vladika. On na taj čin malo polaže, nosi crkveno odijelo samo kada služi u crkvi, što je vrlo rijetko bilo, ali živi kao svjetovan čovjek i misli svjetovnjački. O vjeri misli sasvim kritički i slobodno, a ne usteže se da iskaže  svoje ideje. Njegoš je u prvom redu vladar, mislilac, pjesnik pa tek onda crkveni čovjek. Samo jedan tako slobodan duh mogao je ispjevati onako visokomislenu poeziju…

 

Rijetke prirodne inteligencije, vrlo darovit, Njegoš se docnije sam potpuno samostalno, razvijao.U cetinjskoj pustinji bez iđe ikoga, bez ikakvog obrazovanog društva, on se bacio na čitanje, razmišljanja i na književni rad. Naučio je ruski, francuski i talijanski jezik, pa čita u originalu, Dantea,Petrarku,Bajrona, Puškina i tako se proširovao njegov duhovni vidik…

 

PROMOTER (4) Njegoš je umro još mlad (u 38.godini), u jeku života, u času kada je počeo pisati zrela i savršena djela. Ali i po onom što je napisao, on je visoko preletio nad ostalima koji su prije njega pisali.Imao je posebno duboki unutrašnji život i duhovne dubine – sa jakom nacionalnom dušom, znajući i duboko osjećajući narodni život, bolje no iko drugi, moćno je izrazio  narodnu dušu i bio je veliki nacionalni pjesnik.

 

 

Prokekat Njegos za sve - 3

 
 

PROMOTER (5) U Testamentu 1850. za svoga nasljednika odredio je Danila Petrovića, sina svog brata od strica. Njegoš je sahranjen u kapeli  na Lovćenu (devastiranu crkvicu od gromova spasio je kralj Nikola 1879.)  a dva  puta je prenošen na relaciji: Lovćen – Cetinje  – godine 1916. (još dok je trajao I svjetski rat, a poslije čuvene  Mojkovačke bitke) Austrijanci su ga prenijeli na Cetinju, a kralj Aleksandar vratio ga je na Lovćen 1925. Danas je na Lovćenu, đe Njegoš počiva, monumentalni mauzolej kakvog nema, u svijetu, niti jedan vladar, a posebno pjesnik i književnik.

 

PROMOTER (1): Njegoš, se sa problemom vladar i vladanje suočio  veoma mlad, a od posebnog je značaja: Njegoš je potonji  vladajući vladika crnogorski. Inače, Petrovići  su vladali Crnom Gorom više od 200 godina i dali su PET VLADIKA (Danila, Sava,Vasilija, Petra I i Petra II Njegoša) i DVA svjetovna vladara: knjaza Danila i kralja Nikolu.

 

PROMOTER (2): Njegoševa  djela se  dijele  na manja i veća.

Pustinjak cetinjski (prva pjesnička zbirka objavljena 1834. to je Njegoš ispjevao samom sebi), Prvi crnogorki kalendar ’’Grlice“ – za potrebe prvih osnovaca, Glas kamenštaka – kratka pjesma koja je nadahnuta ljubavlju prema domovini, a zabilježena su  neka junačka  djela Crne Gore (1711. do 1813.) i kako je Njegoš napisao:’’…nevještim perom, ali zadojena slobodnim duhom…vaš  srdačni i vjerni prijatelj u duši.“ (završen citat) Svobodijada (spjev od 10 pjesama – sa preko šest hiljada stihova)

 

Prokekat Njegos za sve - 4

 
 

–          LUČA MIKROKOZMA

–          GORSKI VIJENAC – u Beču je ocijenjeno njegovo najslavnije djelo kao MANUSKRIPT GENIJALNOG TVORCA.

                         i

–          LAŽNI CAR ŠĆEPAN MALI  

Mini-čestitka osmim razredima, a posebno lovćenačkim osmašima: ’’… igra bješe jedino mi blago …“

Njegoš (1813 – 1851.) i Branko Radičević (1824 – 1853.), bili su veoma bliski. Za njih je kazala Isidora Sekulić, da su bili i ostali najljepši pjesnici. Dva su se puta susreli u Beču, 1847. i 1851. godine, nekoliko mjeseci prije Njegoševe smrti, a  dvije godine prije Brankove. Poznate su i njihove pjesme koje su međusobno jedan drugome ispjevali…

 

Učenici:

  1. 1.     Teško mu se teško, teško rastaviti,

Ali šta će, kada mora biti!

 

  1. 2.     Za njih srce njemu mlado tuče,

Ali nešto na daleko vuče..

 

  1. Prokekat Njegos za sve - 53.     Zora, zori, sve poustajalo,

 Pa’s uz brdo veselo nagnalo,

Momci čili podvriskuju,

 

  1. 4.     Svirac svira,

Ne da mira,

A još više djevojčice

Njine oči i nožice!

 

  1. 5.     Ko bi jako momak bio

Pa se ne bi pomamio!

Za tobom me, dušo,skapa!

SVI:

Zbogom pjesme, zbogom kolo,

Zbogom momci naokolo,

Zbogom osnovna školo – a nas evo već na drugoj strani…

(Branko Radičević)

(muzika)

 

SAN MANDUŠIĆA VUKA –  student ADU iz Novog Sada

 

PRVO, NJEGOŠEVO, PJESNIČKO SNOVIĐENJE

 

Zadovoljno je provodio svoje dane na Cetinju i ništa nije sprečavalo njegovu slobodu. Živio je po svojoj  često čudnovatnoj ćudi, a njegov govor, jelo, piće, odijela, lječenje, ekonomija i cijeli njegov život  – bila je sama poezija…

 

Prokekat Njegos za sve - 6’’Noćas u snu…“, tako je mladi Njegoš otprilike oko 1830. zapamtljivo sročio početak, tj. pronašao proste i prave riječi za početak svoje proze SAN NA BOŽIĆ, jedne svoje zanimljive, a u njegošološkim spisima nepažljivo zapostavljene  književne tvorevine iz dana u kojima se u svom Cetinjskom polju ovaj budući crnogorski vladika i gospodar tek  počeo pjesnički postavljati i predstavljati. Njegoš nam je gotovo izazovno ispisao tekst SAN – dug samo na dvije stranice. Taj San na Božić, to iznenada iznjedreno Njegoševo djelce s podnaslovom ’’Alegorija, tj.primjena“ – s pomalo pustolovnom sudbinom zadugo, takoreći, anonimanog, a ipak tokom 19.vijeka zanimljivo rado objavljivanog teksta… Smišljen i sastavljen, dakle, da bude proza i pričanje, ovaj Njegošev mladićki i mladoliki literarni poduhvat iznenađuje, naravno, najprije već svojim ovako prvi put izabranim i ispisanim proznim tkivom. Razumije se, neposredni povod i podsticaj za pisanje San na Božić, za svoju ovako izazovnu prozu, mladi Njegoš  je kao što je napomenuto, po svoj prilici, pronašao u knjigama koje su mu bile pri ruci i sa kojima se čitački zabavljao.  SAN je bio Njegoševo, pjesničko,  i zaigravanje i zaletanje – i to veoma uspjelo. Kako je ovo sazdano veoma rano, prije pjesama iz zbirke PUSTINJAK CETINJSKI i prije proze iz SNA – stabilnije i suverenije priče ŽITJE MRĐANA NESRETNIKOVIĆA, proza u SNU, jest, dakle, preživjelo, poznato, individualizovano Njegoševo spisastljsko ogledanje, a to znači da je u hronologiji Njegoševog književnog rada tekst SAN njegovo prvo literarno ogledanje kojim je pokazao da je naumio da pokuša da se ličnije i izrazi i izjasni.. 

 

 

Izvanjci (stranci) o Njegošu

*

Svještenička mantija nije pokrivala njegovu visoku priliku. Obučen u skerlet i zlato, on je sa barda silazio pravim albanaškim gizdavim hodom… Vlaldika je tada bio u svojoj  trideseat petoj godini. Istinski lijep čovjek – pravi Saul (poznati starozavjetni junak, čiju je smrt oplakao car David) među svojim narodom…nije bio debeo, mada neobično snažnih  grudi i krupnih udova; stasa vrlo skladnog, a pokreta slobodnih i živahnih. Lice lijepih crta, nešto šire, a glas neobično mek i prijatan

 

…Zapitao me je da li sam donio ma kakvo pismo za njega; otvoreno priznadoh da nisam. ’’Ah, dolazite iz radoznalosti“, reče  on, – da biste bezbrižnom londonskom  društvu mogli  pričati kako ste viđeli Vladiku Crne Gore… Prećutao sam da me, i kad bih pričao, veliki broj mojih slušalaca ne bi razumio…

1843.

Čarls LEM

 

*

Prokekat Njegos za sve - 7…Za narod kao što su Crnogorci   isticanje u vojnim vježbama velika je preporuka kad su u pitanju njihove vođe, i mada danas to izgleda čudan dar za jednog vladiku da puškom pogodi limun koji jedan od njegovih pratilaca baci u vazduh, taj Vladičin podvig donekle doprinosi  povjerenju koje on uživa među svojim četama… Naročito je privlačano njegovo držanje, a razgovor mu je  mudar i prijatan. Njegove opaske o istoriji, o politici i mnogim pitanjima o kojima on voli da diskutuje pokazuju veliku oštroumnost i odlično pamćenje, a ljubav koju ima prema svojoj zemlji izaziva divljenje i poštovanje.

 

1848.

Gardner VILKINSON

 

ŠĆEPAN MALI

 

            Prvo izdanje,ujedno i drama, o lažnom caru Šćepanu Malom – objavio je Njegoš  1851. u Trstu. Šćepan Mali, bio je laža i skitnica, ali je ostvario značajnu epohu u Crnoj Gori i okolini – imenujući se ruskijem carem Petrom III. Njegov život još niko nije opisao, jer puno toga se vremenom izgubilo. Dokumenta se slabo nalaze, jer uslijed nedostatka hartije često puta i listovi  svetih knjiga – za fišeke (municija) su korišćeni, tako da  o Šćepanu na Cetinju nije se ništa našlo – osim par listića od igumana Mrkojevića.  Njegoš je zbog važnosti događaja i čudnovatnosti Šćepanove pošao u Mletke početkom 1847. Međutim, najviše se podataka dobilo o Paskvala Cigonia, kotorskog providura koji je dobijao podatake od svojih UHODA – SA SVIJU KRAJEVA…Identitet ni dandanas nije utvrđen, premda postoje brojne pretpostavke o Šćepanu. Počeo je da smeta, i to dobro, i Turskoj i Austriji, pa ga ubija njegov potplaćeni sluga …

Prvo je Njegoš napisao dramu, a poslije 1950. snimljeno je više,verzija, filmova o caru Šćepanu Malom…

 

–         Kraj prvog, majskog, dijela…

 

Autori projekta:

Aleksandra Popović Zlatković

Vladimir Kuljača – Gianni Carro