VLADIKA CRNOGORSKI U ITALIJI
(Iz projekta:“2013. NJEGOŠ ZA SVE“)
UMJESTO UVODA
Prije nego se otisnemo, uz pomoć pisama Ljubomira P. Nenadovića (1826 – 1895), prema Italiji, zastaćemo na trenutak u jednu interesantnu luku. Inače, Italija je vjekovima imala ulogu u kulturnom i istorijskom razvoju, pa je danas jedno od najvećih centara kulture i umjetnosti na svijetu, tako da je Njegoš, iako već dobro narušenog zdravlja, znao da odabere pravu zemlju…
I
Lovćenac
Mojaš Zorić (1934.) slikar-vizionar i njegova slika: NJEGOŠEV SAN U NAPULJU – urađena prije tri godine.
Mojaš Zorić, (slikar, grafičar, vajar, penzionisani nastavnik likovne kulture) rodom iz mjesta Gornja Bijela (Crna Gora), završio je Umjetničku školu u Herceg-Novom, a potom u Beogradu Višu likovnu. Poslije službovanja po Crnoj Gori i BiH godine 1965. postaje pravi Lovćenčanin… Imao je više samostalnih i kolektivnih izložbi od Lovćenca, Feketića, Vrbasa, Sremske Mitrovice, preko Subotice do Švajcarske…
– Prije više godina, sanjao sam, u više navrata, Lovćen i svaki put nestajao je po jedan skalin, pa sam san pretvorio u sliku jer osjećao sam da se na vladiku, vladara, pjesnika i filozofa – sprema atentat… U poeziji još nisam susreo da se u istom liku pojave epske i lirske suze: san Mandušića Vuka – pred likom snahe Milonjića bana, koja tuži đevera Andriju, a druge suze su nad slomljenim džeferdarom, tako da je moja slika okupana i lirskim i epskim suzama – govori slikar-vizionar i nastavlja:
– Ili kako je lijepo rekao Crnjanski ’’Tada zaplaka u vodi i zvono Svetog Marka“ ( pjesma Njegoš u Veniciji) Ovo što mu danas rade i dušu mu vade, za mene nije ništa novo… reče Mojaš poslije male stanke.
Slika je, možemo slobodno reći, antologijsko djelo jer ovakvog Njegoša još niko nije naslikao i to još prije više godina pa su ga mnogi umjetnici kao i publika čudno gledali i govirili kako je promašio temu…
Zaželjeli smo da ga još dugo slušaju boje, ulje, gvaš, akvarel, najnoviji rad u akriliku i da ga drži interesovanje koje obuhvata svakoliku životnu zbilju, a posebno fascinirajući duh…
II
NJEGOŠ U ITALIJI
(Najljepše crnogorske pjesme i italijanske kancone i serenade – kako se smjenjuju učesnici, a njih je četvoro i moderator.)
(Muzika)
MODERATOR: Ovdje ćemo upoznati Njegoša kakvog nijesmo znali. U Italiji je tražio lijek, jer već je bio teško bolestan. Godina 1850/51.
*
(Muzika)
UČESNIK (1): Neću ti pisati o ljepoti Neapolja i njegovog zaliva, ali ovdje sam naišao na jednu važnu i divnu znamenitost. Ovdje je vladika carnogorski i o njemu ću ti, od sada, pisati više nego o cijeloj Italiji…
*
UČESNIK(2) Ja sam sebi predstavljao vladiku crnogorskog kao i druge vladike: u dugoj crnoj mantiji, s kamilavkom na glavi, s brojanicama u ruci. Takvu sam i sliku iz mlađih godina njegovih viđao…U velikoj sniskoj stolici sjedio je jedan krupan čovjek – u crnogorskim hljinama i crnogorskom kapom na glavi, i držao je gvozdene mašice u ruci, te njima džarao vatru…
– Sjedite – reče – mi ka da smo stari poznanici. – Sam Vas je bog poslo da me u ovoj samoći razgovorite…
*
(muzika)
UČESNIK(3) Opet ću ti govoriti o vladici; samo o vladici. Neprestano sam s njim. Ako izostanem jedno prije ili poslije podne, eto ti Vukana ili Đuka k meni: ‚‚Đe si, čoče? Hajde, zove te gospodar”!
Duži govor mu katkd škodi. On često, po nekoliko sati sjedi u svojoj velikoj stolici i ćuti. Za to vrijeme ja mu pričam, novine ili kakvu knjigu čitam. Igramo i šaha, ali on nema strpljenja…ništa ne pije, jede obično mnogo grožđa…
*
(muzika)
UČESNIK(4) Vladika slabo što čita i piše. Bolijest njegova smeta mu da radi. Ja mu čitam novine, pišem pisma i drugo što mu zatreba. Kaže mi da se zimus zanimao opisivanjem Crne Gore i njene istorije, na francuskom jeziku. ‚‚Ovo je djelo, kako vladika reče, udešeno za strance koji nas ne poznaju…”
Englezi ga, takođe, vrlo uvažavaju. Jedan lord se prijavi i uđe s riječima:
– Nisam mogao otići iz Neapolja a da se ne oprosatim sa Vama; I budite uvjereni da mi je milije što sam vidio i poznao Vas – nego Neapolj…” Englezi rijetko laskaju, bogati lordovi nigda. Ako kome laskaju, to samo damama. Pri polasku, molio je vladiku da mu da jednu svoju sliku I da mu za spomen napiše dva-tri stiha – ispod slike.
– Moji su stihovi svi žalosni; ja ih ne pišem više! Ja pred sobom vidim grobnu ploču, na kojoj stoji napisano: „Ovdje leži vladika crnogorski; umro je, a nije dočekao da vidi spasenje svojega naroda”…
*
(muzika)
UČESNIK(1) Jedno veče proveli smo kod Rotšilda u njegovoj vili. Društvo je bilo lijepo i odlično. Vladika se obično nosi crnogorski; I tada je 
bio obučen u crnogorske haljine, kojemu vrlo lijepo dolikuju. Razgovor se gotovo svuda vodio na francuskom. Do vladike se nije moglo doći, jednako su ga okruživale najljepše dame i molile ga da im priča o Crnoj Gori, o četama, o ratovanju Crnogoraca… Ja, koji ga svaki dan slušam, divio sam se sada njegovom govoru, njegovim pričama i jezgrovitim dosjetkama, 
Kud god je koračao, svuda su ga pratili najveća gospoda i gospođe… Samo na jednoj ovakvoj večeri mogao je svaki vidjeti da je to poeta, da je veliki poeta. On je govorio onako kao što je u Gorskom vijencu – govorio. Svaki od mladih Neapoljaca i putnika koji ga slušahu te večri, želio je ići u Crnu Goru. On ih odvraća od toga:
– U Crnoj Gori -veli – nema hotela, ni mekanih postelja; nema putova, ni šetališta; nema pozorišta, ni balova. Samo sinovi Šparte u njoj bi se zadovoljili. Crna Gora je kamen – koji na svaki udar oganj daje…
*
(Muzika)
UČESNIK(2) U crkvi Svetoga Petra kao osobita svetinja čuva se lanac kojim je sveti Petar u Jerusalimu u tamnici bio vezan.To je onaj lanac što je u našem narodu poznat pod imenom Č a s n e v e r i g e. Taj lanac se čuva kao svetinja i stoji u kovčegu svagda pod ključem…Kad je kaluđer prinio vladici ove verige, vladika ih odmah uze u svoje ruke, rasteže ih da vidi kolike su i, čudeći se kako su dugačke, reče:
– Ala su ga dobro vezali! – zatim ih vrati kaluđeru, koji od čuda jedva je mogo zapitati:
– Zar ih neće vaša svjetlost cjelivati?!
– Crnogorci ne ljube lance! – vladika mu, prolazeći, odgovori.
*Napomena: Njegoš je crkvu Svetog Petra, premjeravo koracima – tražeći da se mjere zapišu – po kazivanju Đuka Srdanovića, najvjernijeg Njegoševog kamerdinera a iz pera Vuka Vrčevića, Njegoševog znanca i životopisca iz Primorja.
*
(muzika)
UČESNIK(3) Kada smo se pred veče vraćali kući, iz Rima, najedanput naš kočijaš pritjera kola kraju, i zaustavi, skoči dolje, otvori vrata na karucama i brzo reče:
– Ečelenca, zapovjedajte izaći!
– Zašto?! – upita ga vladika začuđeno.
– Ide – veli – Sveti otac, i sad će ovuda proći.
– Pa neka ga, nek’ ide! – odgovori vladika – On ima svoj put, a mi imamo naš! Boža ti vjera, ja ne hoću sramotiti ono malo crnogorskoga naroda. Neka ide papa svojim putem, neka silazi s kola ka što je do sada silazio, a vladika crnogorski zaista neće…
Kada je sve prošlo, vladika nam, smješeći, kaže:
– Jedan od onih što idu naprijed, kad je bio prema meni, maše mi glavom za znak da izađem iz kola; a ja njemu mahnu’ dva-tri puta rukom, za znak da ide svojim putom…
*
(muzika)
UČESNIK(4):Na željeznici dvije deputacije su pozdravile vladiku; jedna je bila od strane varoši, a druga od neke učene akademije. Dvije ruske grofice predale su mu jedan veliki i neobično lijepi vijenac – od samog proljećnog cvijeća. Vladika je svima zahvalio i sjeo u kola. Kondukter mu priđe i kaza:
– Imate još vremena…
Vladika me zovnu, k prozoru od kola, pa mi preporuči da pišem u Trst i na Cetinje za neke njegove narudžbine, i da javim da sam krenuo iz Florence i da je dobro sa zdravljem…
(muzika)
MODERATOR: Pisma iz Italije Ljubomir P. Nenadović, pisao je 1850. a posebno s proljeća 1851. Kao znak duboke odanosti crnogorskom gospodaru, pjesniku i vladici. Pisma su se prvi put pojavila 1868. godine. Zašto su čuvana punih 17 godina od Njegoševog upokojenja – ostaće, zacijelo, još dugo tajna, a u pitanju su NAJSJAJNIJI MEMENTO – IL PRINCIPE DI MONTENEGRO i predstavljaju najsjajnije stranice koje su ikad napisane i posvjećene Njegošu – gdje traju – dva crnogorska kolosa: Lovćen i vladika Rade.
(muzika – Carmina Burana – O Fortuna, a onda B. Tomović Dobro jutro Crna Goro)
Fotografije:
Napulj – http://sr.wikipedia.org
Venecija – www.index.hr
Firenca – https://commons.wikimedia.org
