Anastazija Miranović – Bošnjački likovni sevdah

U utorak, 07. marta, u Galeriji Velimir A. Leković Kulturnog centra Bar, a povodom Dana kulture Bošnjaka u Crnoj Gori, otvorena je izložba slika i grafika 15 autorki, Bošnjakinja, pod nazivom “Likovni dijalozi umjetnica – Sevdah. Organizatori su: NVO Bijeli ljiljan, Bošnjačko vijeće u CG i Kulturni centar Bar – Gaklerija Velimir A. Leković.
Objavljujemo tekst istoričarke umjetnosti i likovne kritičarke dr Anastazije Miranović sa otvaranja izložbe. Tekst se nalazi u katalogu koji prati ovu izložu. Autorski tekst objavljujemo integralno. Zahvaljujemo se gosp. Miranović, koja je omogućila objavljivanje teksta.

Foto: barinfo.me i feral.bar

BOŠNJAČKI LIKOVNI SEVDAH

Izložba Bošnjakinja koje ostvaruju inspirativne rezultate u pedagoškom, umjetničkom i studijskom razvoju likovnosti (kako slovi podnaslov kataloga) polazište je promišljanju umjetničkih radova petnaest autorki, različitih generacija, edukacija i umjetničkih aspiracija. Ne treba ih nužno svrstavati  u „ženski rukopis“ ili „žensko likovno pismo“.  Umjetnost se ne dijeli na mušku i žensku. Suviše bi bila banalana takva podjela, za suptilan, intiman, rijedak susret i iskričavu nervaturu kojom duša progovara/nutrina zbori.

Aminu Ademagić, Sabahetu Masličić, Adelu Kulenović Nurković, Seidu Belegović, Nelu Nuhanović, Jasminu Lucević, Seidu Škrijelj, Elzanu Nurković, Arabelu Škrijelj, Adelu Zejnilović, Sejlu Kerović, Nejlu Međedović, Almu Rastoder, Azru Dedeić, Jasnu Kalač spaja isti/zajednički kreativni poriv/nerv, materijalizovan kroz osobena umjetnička djela. Ljubav prema umjetnosti, talenat, vještina, manir, praksa, snažni su pokretači kreativnosti, u prepoznatljivom i/ili neočekivanom obliku.

Umjetnice – pedagoškinje, studentice, porfesorice pronalaze vlastiti, samorazvojni put likovnosti, onaj „kojim se rjeđe ide“, koji se račva u više pravaca, da bi se srele u neiscrpnom kreativnom/inspirativnom čvorištu, odakle sve kreće i završava – u sevdahu.

 Izložba svjedoči da i višedecenijska generacijska diferencija među autorkama, nije prepreka unutarnjem, vječno „mladom“ i potentnom „glasu“, što nagoni na iskaz (u) umjetnosti. Rukopise nekih dobro znamo (Seida Belegović, Sabaheta Masličić…) dok mlađe umjetnice smjelo grade ili tek formiraju svoj umjetnički credo. Razuđenost interesovanja, medija, žanrova, motiva, ukazuje na individulnu posebnost umjetničkih poetika autorki, kao i na osebujnu raskoš talenata.

 Od ulja na platnu, akrila, akvarela, grafike, crteža… do pejzaža, figuracije, arhitekture, nardonih nošnji, apstrakcije i geometrizovanih formi, krećemo se u umjetničkom kaleidoskopu, kao da koračamo po bihorskom ćilimu prefinjenog koloritnog tkanja. Gestualne, pigmentne niti ekvivaleti su titrajima duše što sevdah tvore.  Neverbalna komunikacija ostavlja prostor za otvoreno iskustvo pogleda, koje ne nadzire stvari spolja, već iznutra, kroz njihovu suštinu. Taktilnost i vizuelizacija tog komunikativnog  koda/iskustva čine doživljaj neponovljivim, upečatljivim, trajnim.

 Kreativna sinergija, „mentalna geografija“, zajedništvo različitosti, tvore svojevrsnu kompoziciju zvonkih akorda prirode – one u nama i oko nas, u jedinstven „kulturni pejzaž“. U njihovom sadejstvu vode se svojevrsni likovni dijalozi i nastaju  individualni, identitetski porereti – umjetnička djela za sevdah.