Poštovani pośetioci, objavljujemo tekst dr Anastazije Miranović sa otvaranja projekta “Dani nematerijalne kulturne bastine Bara”, koji je kao trodnevna manifestacija upriličena u kontekstu UNESCO obilježavanja 20 godina zaštite nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Zahvaljujemo se gospođi Miranović, koja je inače autor ovog projekta, na ustupljenom tekstu.
“ … Novo se samo u tome sastoji, ne u izmišljanju, nego u nadovezivanju.”
Petar Lubarda
U interakciji materijalnog i nematerijalnog produkovan je svijet u kojem živimo. Ipak, nerijetko zaboravljamo, da antropogeno materijalnog ne bi bilo bez nematerijalnog, bez civilizacijski akumuliranog znanja, koje se na određenom mjestu očuvalo kroz kolektivnu memoriju i tzv. genius loci.
Vrhovni selektor, kustos te ogromne civilizacijske postavke svijeta je Istorija. To je bila vjekovima, to je i danas. Sve značajno i vrijedno što danas jesmo, kroz naše materijalne i nematerijalne tragove i realizacije, biće zapamćeno i prenešeno generacijama koje slijede zahvaljujući narodima, zajednicama i pojedinicima, koji to baštine kao svoje kontinualno, identitetsko postojanje i trajanje. Savremenog nema bez prošlog, utemeljenog u tradiciji, običajima, vještinama i praksama, u osnovi – znanjima i sjećanjima, koja produkuju različite realnosti trenutka u kojem živimo.
Početak novog milenijuma i 21. vijeka označio je i normativno osvješćivanje čovječanstva o značaju i vrijednostima nematerijalne kulturne baštine. Usvajanjem međunarodnih konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine i njihovim stupanjem na snagu brojne države svijeta stekle su zakonsko pravo da štite, promovišu i prezentiraju svoju nematerijalnu kulturnu baštinu. Crna Gora se Zakonom o zaštiti kulturnih dobara (2010), pridružila zahtjevnom i odogovronom poslu zaštite i očuvanja svoje nematerijalne kulturne baštine.
Autentična kultura ( podrazumijevajući pod tim pojmom široki dijapazon njegovog značenja – od kulture življenja jednog mjesta, grada, regije, do najrafiniranijih oblika kulture) treba da bude baza dalje nadgradnje, stvarajući prostor novim iskustvima. Takođe, multikulturalnost, jeste prednost, ako se adekvatno artikuliše. Činjenica da “mit prebiva u praksisu” suština je interaktivnog odnosa prošlog i ovovremenog.
“Danas se koncept identiteta prije svega tiče pitanja kako smo postali ono što jesmo, i kroz koje uticaje. Tek kad uništite iluziju koherentnosti jedne kulture, možete postati svjesni uticaja koji su je formirali.” (V.J.Leenhardt)
U tom kontesktu tebalo bi odogovoriti na sledeća pitanja:
- Po čemu smo posebni?
- Što je to izvorno i autentično na što smo ponosni?
- Što nastojimo iskomunicirati kao naše specifičnosti, simbole i prednosti?
- Koliko nematerijana kulturna baština participira u kulturnom identitetu Crne Gore?
- Koje su to kulturne osobenosti nematerijane baštine koje značenjski determinišu naš kulturni turizam?
- Koje kulturne specifičnosti naše nematerijalne kulturne baštine bi trebalo intenzivnije promovisati i komunicirati (prema ciljnim grupama u turizmu) i na koji način?
- Kako procesi modernizacije i globalizacije djeluju na lokalnu, tradicijsku kulturu?
- Kako turizam djeluje na lokalne tradicije i kulturni identitet lokalne zajednice i sl?
Iako po teritrijalnoj veličini jedna od manjih zemalja svijeta, Crna Gora je bogata raznolikim kulturnim nasljeđem. Brojni materijalni tragovi potvrđuju kontinuirani civilizacijski hod na ovim prostorima, a još prisutniji nematerijalni kulturni slojevi svjedoče o živim ostacima običaja, praksi i vjerovanja, zapravo, njihovim modifikovanim i transformisanim, nanovo otkrivenim oblicima.
Međusobno prožimajući uticaji raznorodnih kultura vremenom su u crnogorskom duhovnom prostoru oblikovali kulturološke specifičnosti naroda i lokalnih zajednica na jedinstven i neponovljiv način. Svaka njena regija, opština, kraj/mjesto obiluje svojim kulturološkim osobenostima, koje u krajnjem oblikuju jedinstveni/autentični mozaik kulturne baštine Crne Gore. U njemu, Baru/barskoj oštini pripada posebno mjesto.
UNESCO je Konvencijom sa 32.zasijedanja svoje Generalne skupštine, 2003.godine, normativno prepoznao i počeo da štiti nematerijalno kulturno nasljeđe čovječanstva. Crna Gora je ratifikovala datu Konvenciju 2009, donošenjem Zakona o ratifikaciji Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine, a stupanjem na snagu Zakona o zaštiti kulturnih dobara (2010) prvi put je zakonski pozicionirana oblast nematerijalne kulturne baštine, ravnopravno sa pokretnim i nepokretnim materijalnim kulturnim dobrima Crne Gore. Uslijedio je Projekat evidentiranja nematerijalne baštine Crne Gore, u okviru Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2012.godinu, Ministarstva kulture, u operativnoj realizaciji Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Rezultat pomenutog Projekta je rekognosciranje i evidentiranje (popisivanje i inventarisanje) 280 nematerijalnih dobara, što je bio osnov izrade Preliminarne listenematerijalnih dobara Crne Gore, odnosno, elemenata njene nematerijalne kulturne baštine. Evidentirana nematerijalna dobra/elementi sistematizovani su u šest grupa:
- jezik, usmeno predanje, usmena književnost i drugi usmeni izrazi;
- izvođačka umjetnost;
- običaj, obred i svečanost;
- znanje ili vještina vezana za prirodu i svemir;
- kultno i znamenito mjesto;
- tradicionalni zanat i vještina.
Zakon o zaštiti kulturnih dobara, članom 17, precizira da je „nematerijalno kulturno dobro ljudsko umijeće, izražaj, vještina ili izvođenje, kao i predmet, rukotvorina ili prostor koji je sa tim povezan, koje zajednice, grupe i, u pojedinim slučajevima, pojedinci prepoznaju kao dio svoje kulturne baštine.“ Nematerijalna kulturna dobra Crne Gore mogu biti gore navedeni elementi iz šest grupa.
Po UNESCO-oj Konvenciji o nematerijalnoj kulturnoj baštini, ovu baštinu „koja se prenosi iz naraštaja u naraštaj, zajednice i grupe stalno iznova stvaraju kao odgovor na svoje okruženje, svoje međusobno djelovanje s prirodom i svojom istorijom, koja im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta, te tako podstiče poštovanje kulturne raznolikosti i ljudske kreativnosti…U obzir se uzima samo ona nematerijalna kulturna baština koja je u skladu s postojećim međunarodnim instrumentima o ljudskim pravima, kao i potrebama uzajamnog poštovanja među zajednicama, grupama i pojedincima i koja je u skladu s održivim razvojem.“
Uprava za zaštitu kulturnih dobara počela je izradu prvih elaborata valorizacije kulturnih vrijednosti nematerijalnih dobara 2013.godine i do danas zakonom zaštitila 20 nematerijalnih kulturnih dobara Crne Gore. To su: Kult Sv.Vladimira, Vještina izrade i ukrašavanja crnogorske svečane narodne nošnje, Crnogorski oro, Bokeljska mornarica, Bokeljska noć, Fašinada, Vještina izrade čunova, Vještina izrade Dobrotske čipke, Vještina izrade Dobrotske torte, Tradicionalne igre kolašinskog kraja, Legende o nastanku Kotora, Predanje o Pavi i Ahmetu, Legenda o tri sestre, Legenda o ljubavi Peraštanke Katice Kalfić i francuskog vojnika, Gađanje kokota, Izrada bihorskogćilima, Izrada lisnatog sira, Izrada gusala, Guslanje – sviranje i pjevanje uz gusle, Ribarenje kalimerama. U kontesktu naše teme, vrijedi pomenuti, da su među njima, sa teritorije barske opštine Kult Sv.Vladimira i Vještina izrade čunova (na Skadarskom jezeru).
Projekat evidentiranja nematerijalne baštine Crne Gore iz 2012, sa teritorije barske opštine prepoznao je 12 nematerijalnih dobara: Procesija iznošenja krsta Sv.Vladimira, Legenda o Vladimiru i Kosari ( u međuvremenu ova dva elementa nematerijalne baštine su zakononom zaštićeni kao/kroz Kult Sv.Vladimira) Legenda o crmničkom granatu boje vina, Legenda o vilama, vilinim parama i vilinoj pećini, Ulje od Rumije(tradicionalna medicina) Liječenje čašama/putijerima(tradicionalna medicina) Tehnika filigran (stari zanat) Kalafatanje (stari zanat) Guvno/gumno (kultno mjesto) Kult Stare masline na Mirovici, Maslinijada (tradicionalna manifestacija), Bamija (tradicionalan ishrana).
Obzirom da ove godine svijet obilježava dvadeset godina zakonske zaštite nematerijalne kulturne baštine, a Crna Gora deset godina od početka procesa zakonske zaštite svojih prvih nematerijalnih kulturnih dobara, organizacijom Dana nematerijalne kulturne baštine Bara, na odgovoran/originalan način participiramo i dajemo doprinos značajnom jubileju. No, značajnije od toga je, što smo mi, kao pojedinci i kolektivitet, kao institucije i zajednica, osvjetili potrebu brige, očuvanja i valorizacije barskog nematerijlanog kulturnog nasljeđa kroz konkretan, sinergijski aktivizam.
Projekat Dani nematerijalne kulturne baštine Bara realizuju KCB/Zavičajni muzej u saradnji sa Ministarstvom kulture i medija Crne Gore, Upravom za zaštitu kulturnih dobara CG, NK ICOM CG, TO Bara, Maticom crnogorskom-barski ogranak, edukativnim insititucijama (Srednja ekonomsko-ugostiteljska škola i ŠOMO Petar II Petrović Njegoš) NVO, lokalnom zajednicom, kao i pojedincima, pod pokroviteljstvom Opštine Bar.
“Živo nasljeđe”, kako ga često nazivaju, govori da njegovu istovremenu snagu i opasnost čine ljudi – društva, zajednice i pojedinci, koji u zavisnosti o stepenu svog osvješćenog ili ne, (ne)odogovornog odnosa spram vlastitom, nematerijalnom, identitetskom habitusu, pronose narativ sopstvenog postojanja i trajanja, zarad transmisije univerzalnih kulturnih vrijednosti čovječanstava.
Hipertrofija turističkih monokultura prijeti da konfekcionira život mjesta, čineći ga repetativnim i dosadnim, kako turistima, tako i domicilnom stanovništvu. Razvijanjem i uvođenjem tzv.“mekih“ tehnologija treba njegovoati domaću zdravu mediteransku kulturu ishrane, raditi na očuvanju starih zanata, vještina i zanimanja, što doprinosi da Mediteran izbjegne, bar u nekom svom dijelu, atribuciju „zabavište Evrope“. Od enormnog značaja, u tom kontekstu je njegovanje i unaprijeđivanje izvornih i kreativnih kulturnih vrijednosti i njihovo prožimanje sa isto takvom kulturom turista. U toj konstelaciji na dobitku su i jedni i drugi. Domicilno stanovništvo na pravi način stvara i razvija kulturne potrebe i navike, a turisti kvalititno ispunjavaju i zadovoljavaju svoja očekivanja od date turističke destinacije. Sve skupa rezultira profitabilnim i dobro osmišljenim kulturno-turističkim proizvodom. Kulturni pliuralizam mjesta postaje željena datost savremene turističke destinacije, koja u preplitanjima, prožimanjima i suživotu interkulturalističkih procesa dobija šansu naspram dominatnog i sveprisutnog „holiday“ turizma i „Coca – cola“ kulture. Upravo, tu se nalaze potencijali kulturno-turističke valorizaciju naše nematerijalne kulturne baštine.
Teoretičari turizma najčešće ističu da je upražnjavanje turizma najizrazitija kulturna potreba savremenog čovjeka. U tom kontekstu, turizam se može shvatiti i kao način života preko koga se najlakše vrši homegenizacija kulture. Ta funkcija se ostvaruje preko vrhunskih djela nacionalne kulture, ali i tradicionalnim rukotvorinama, zanatima i vještinama, jezikom, običajima, mitovima,legendama, izvođačkom umjetnošću…
Savremeni način života i globalizacija su potencijalne prijetnje očuvanju nematerijalnih dobara, svuda pa i u Crnoj Gori. Čuvanje i razumijevanje takvih dobara vodi uvažavanju različitih i sličnih kultura, kao i međunacionalnog dijaloga, vjerske tolerancije i opšteg poštovanja različitosti. Naslijeđena živa tradicija, znanja, vještine, kontinuitet, osjećaj identiteta, prožimanje materijalne i nematerijalne kulture, članova zajednice, komunikacija, ljepota i ljubav su samo neke od poruka koje nosi fenomen nematerijalne kulturne baštine, a na nama je da ih na adekvatan način artikulišemo, prenosimo i štitimo.
Be the first to comment