Anastazija Miranović – O Monografiji Barskog ljetopisa

 

U petak, 22. novembra 2018. godine, povodom proslave Dana opštine Bar, promovisana je Monografija Barskog ljetopisa. Prenosimo  izlaganje dr Anastazije Miranović, glavne i odogovrne urendice Monografije. 

 

Sublimirati među korice knjige trideset godina života jednog kulturno-umjetničkog festivala, svakako je velik izazov, koji umnogome prevazilazi početni imperativ. Tri decenije „Barskog ljetopisa” mnogo je više od od pukog sabiranja sadržaja njegovih programa, njihove klasifikacije, stručne obrade… Bezmalo, to je tridest godina života grada pod Rumijom, prožeto društveno-političkom zbiljom i svim pratećim uzusima koji predstavalju kulturni pejzaž jedne sredine.

Barska fizička i „mentalna geografija“ koagul je najrazličitijih uticaja i prilika, koje su se upravo  na ovom mjestu srele, prožele i zaživjele na osoben, jedinstven i neponovljiv način.

Već u svom imenu „Barski ljetopis” ima snažnu odrednicu koja ga prostorno i kulturološki pozicionira, no, nikako u isključivo i izolovano festivalsko ljetopisanje.

Namjera nam je bila da kroz  sagu o „Barskom ljetopisu” ispričamo  priču o gradu Baru, njegovim ljudima i zanimljivim događajima, na prijemčiv i neopterećujući način.

Osim diferentnih gostujućih sadržaja, što je podrazumijevajuće za festivale ove profilacije, rukovodstvo i selektori „Barskog ljetopisa” uvijek su težili promociji  domicilnih kreativnih snaga. Tako je Festival bio dobra, startna platforma mladim barskim umjetnicima, koji su stasavali ili mu se, kao već afirmisani umjetnici, rado vraćali i participirali u njegovim ekspozicijama.

Poglavlja Monografije su ujedno i višedecenijski, koncepcijski segmenti Festivala – pozorišni, likovni, muzički, književni, filmski, prateći programi. Nerijetko, one male, naizgled nevažne stvari i događaji koji su pratili „velike“, glavne festivalske sadržaje, bili su uzbudljiviji i životniji od njih, produkujući poseban šarm i atmosferu, specifičan, barski, festivalski „genius loci“.

Obilje odgovarajućih, probranih fotografija učiniće avanturu čitanja i ponovnog, memorijskog proživljavanja uzbudljivijom.

Ljetopis, kako sam termin kazuje, tendira da ljetopiše i obujmi dvanaest mjeseci, godinu života, da zatvori krug. To je bila  namjera i „Barskog ljetopisa”. No, svi mi smo percipirali  i/ili uglavnom vezivali Festival za ljetnje mjesece, kada je on bio najintenzivniji, kada su se dešavala  njegova manje-više spektakularna otvaranja i zatvaranja. U svom trodecenijskom kontinuiranom trajanju kvalitativno-kvantitativne oscilacije bile su neminovnost. Oscilirala je i finansijska podrška, zavisno od prilika i okolnosti.

Stoga su moj izbor bili upravo ljudi okupljeni  večeras  sa mnom za ovim stolom,  članovi uredničkog tima/redakcije, autori teksotva Monografije – Dragiša Simović, Milan Vujović, Milun Lutovac,  Željko Milović i Vladimir Domazetović, koji su svaki na svoj način bojili, ljetopisali Festival, dajući mu auru barskog i univerzalnog, posebnog i značenjski vrijednog festivala umjetnosti i kulture. Mi ćemo vas, nadam se na uzbudljiv način provesti kroz sadržaje ove knjige i probuditi u vama želju da budete proaktivan učesnik nekog budućeg festivalskog sadržaja, ili  njegov vjerni pratilac.

Želim da iskoristim priliku i javno im se zahvalim na profesionalnom i predanom radu i saradnji, kao i saradnicima, lektorki prof.Vesni Pavičević, novinarima Vjeri Knežević-Vućićević i Radomiru-Rašu Petriću, Ivanki Leković, Foto studiju Petović, zaslužnom za monografsku foto priču, kao i Digital print centru iz Podgorice koji potpisuje dizajn i štampu Monografije. Takođe, želim da se zahvalim bivšem predsjedniku opštine, Zoranu Srzentiću koji je pokrenuo, odnosno, obnovio priču o izdavanju Monografije Barskog ljetopisa, Organizacionom odoboru koji me je imenovao  glavnom i odogovrnom urednicom i odobrio, s moje strane, predloženu Redakciju. Nadasve, zahvaljujem se Dušanu Raičeviću, predsjedniku opštine Bar, koji je vjerovao u mene i moj tim, i dao svesrdnu, bezrezrvnu podršku da ova Monografija bude veceras pred vama.

Na kraju, želim da se zahvalim vama, dragim sugrađanima, građanima Bara, kao i  gostima, svima koji jeste dio Festivala i zbog kojih Barski ljetopis postoji.

 Ukoliko nakon čitanja Monografije zaintrigiramo i neke nove poklonike „Barskog ljetopisa”, naša misija je uspjela.