Anastazija Miranović – Tekst “Hrišćanski kultovi u Crnoj Gori“


U petak, 8.07. 2022.godine, u Zavičajnom muzeju u Baru, predstavljena je knjiga istoričara, mr Petra Lekića “Hrišćanski kultovi u Crnoj Gori (I – XVIII vijek)”.
Objavljujemo istoimeni tekst istoričarke umjetnosti i likovne kritičarke dr Anastazije Miranović koja je učestvovala u promociji knjige. Autorski tekst objavljujemo integralno. Zahvaljujemo se gosp. Miranović, koja je omogućila objavljivanje teksta.

Dr Anastazija Miranović


Od kad je „svijeta i vijeka“ ljudi su vjerovali u spasenje, u oprost, u iscjeljenje…To je u prirodi ljudskoj. Paganstvo, monoteizam, politeizam, hrišćanstvo, islam, budizam itd….produkti su različitih kultura, naroda, običaja, tradicija, stvaranih sa istom potrebom – potrebom za vjerom. Fenomenološki, pitanja vjere/vjerovanja neka su od najstarijih pitanja civilizacije.

Kult vjere, imanentan ljudskom rodu, duboko je utemeljen u poštovanju i izdaji, u sjećanju i zaboravljanju. Zarad kulta vjere i u njegovu čast i slavu čovječanstvo baštini najveličanstvenije pisane i materijalne tragove, sakralne građevine, fresko-živopise, ikone i ikonostase vanredne ljepote. Isto tako i najozloglašenija krvoprolića i viševjekovne ratove. Zbog kulta vjere se ginulo, slavilo, mirilo, odricalo, zavjetovalo…

Trebamo li da u 21.vijeku vodimo Krstaške ratove i kupujemo idulgencije (oproštajnice grijehova)? Gdje je granična linija/prelomna tačka kada vjera biva iscjeliteljska po pojedinca, a pogubna po kolektivitet? Kada je lično i najitimnije postalo javno, vulgarno/banalno i izgubilo duhovnu, svetačku auru?

Nameće se pitanje – koliko je značajno i aktuelno govoriti danas o vjerovanju u bilo što i koga (van porodice) u vremenima globalnog posrnuća/potonuća tradicionalnih moralnih vrijednosti i gubljenju centra/aksiološke vertikale oko koje se značenjski okupljamo, na koju se pozivamo, upoređujemo, referišemo?

 Knjiga Hrišćanski kultovi u Crnoj Gori (I –XVIII vijek) istoričara Petra Lekića, jedna je od rijetkih ove vrste u domicilnoj naučno-stručnoj literaturi, što dodatno apostrofira njen značaj. U svijetlu činjenica, ona potvrđuje davno determinisane istine da, nema vjere bez politike, niti politike bez vjere, odnosno, crkve bez države i/ili države bez crkve. To najbolje svjedoči crnogorska dinastija Petrović-Njegoš, čiji su vladari bili istovremeno i crnogorske vladike. Istorijsko-civilizacijskim hodogramom međusobni uticaji i korelacije države i crkve su varirali, približavali se i udaljavali. No, više od formalnog ustrojstva, neraskidivost suodnosa države i crkve determinišu i aktulena društveno-politička dešavanja u Crnoj Gori, kojima svjedočimo.

Lekić u svojoj knjizi daje istorijski presjek razvoja hrišćanstva i hrišćanskih kultova u širem kontekstu, svodeći narativ na prostor današnje Crne Gore i na njene negdašnje društveno – političke prilike. Među koricama ovog izdanja naći će se sabrani svetitelji hrišćanstva, štovani na ovim prostorima, od  tzv. optših, zajedničkih, do onih koje poštuje pravoslavna i katolička crkva. Navođenjem i korišćenjem brojnih, relevantih istorijskih izvora autor prati i potkrepljuje svoja zapažanja, stavove i zaključke uz korišćenje deduktivnog metodološkog pristupa, čime čitaocu daje prostor za spoznaju šire slike/konteksta, a time i objektivnijeg uvida u datu problematiku. Vremenski opseg koji prati kreće se u amplitudi gototovo dvolmilenijumske istorije čovječanstva unutar koje su se stvarali, razvijali i nestajali hrišćanski kultovi pravoslavne i katoličke provenijencije. Lekić nam približava nastanak, razvoj i karakter crkvenih redova – benediktinaca, cistercita, franjevaca, dominikanca, podjelu crkve na istočno-pravoslavnu i zapadno-katoličku, pad rimskih carstava, prodor Osmanlija na Balkan i ovdašnje prostore, pojašnjava povod i ishode dvjestogodišnjih Krstaških ratova, nastanak protestantizma i sl. Nadalje, kroz svojevrsan pregled vjersko-političkih pozicija crnogorskih dinastija – Vojislavljevića,  Balšića, Crnojevića i Petrovića u odnosu na Veneciju i Carigrad, pratimo međudinastičke/međudržavne korelacije na prostoru Balkana. Takođe, ova knjiga pruža pregrš činjenica o kulturno-istorijskoj klimi i ambijentu, sakralnom graditeljstvu, razvoju pismenosti, ikonopisu, živopisu, hagiografiji na prostoru današnje Crne Gore.    

Tradicija poštovanja svetaca proizilazi/naslanjaja se na paganske običaje i politeizam, koji su bili vrlo vitalni na Mediteranu. Hrišćanstvo, kao nova religija, nije ih u potpunosti potisnula, već ih je uz izvjesne modifikacije usvojila, „pohrišćanila“, čime je „neznabožački politeizam“ dobio novu valorizaciju u poštovanju svetaca. Shodno tome, svetački kultovi uglavnom objedinjuju elemente paganastva i hrišćanstva i upravo oni sa izrazitijim takvim simbiozama duže su se očuvali u kolektivnom sjećanju i praktikovanju. Naročito su bila „živa“, a i danas su, hodočašća grobnih mjesta, manastira i crkava gdje su pohranjene mošti svetaca, o kojima su sačuvana predanja o njihovim iscjeliteljskim moćima, čudesnim znacima i djelima. Moglo bi se reći da je to bio sovjevrsan vid „prvog evropskog turizma“, odnosno, kulturno-vjerskog turizma u današnjem smislu značenja tog pojma. Određeni svetitelji bili su zaštitnici bratovština, zanatlija, gradova…Svetačke mošti u srednjem vijeku uglavnom su na prostore Mediterana donošene iz Male Azije.

Prostor Bara u kontekstu ove teme iznimno je značajan. Za toponime barske regije vezuju se fakta, materijalni tragovi i predanja o knezu/kralju Vladimiru – prvom crnogorskom svetitelju – Sv.Vladimiru Dukljanskom i njegovoj ženi, makedonskoj princezi Kosari. Ovaj kult (kao i kasniji Sv.Vasilija Ostroškog)  poštuju vjernici sve tri konfesije – pravoslavne, katoličke i islama, u narodu je očuvan već hiljadu godina i prvi je vjerski kult koji je država Crna Gora zakonski zaštitila (2014) kao nematerijalno kulturno dobro od nacionalnog značaja. Kult Sv.Vladimira je u određenim sredinama modifikovan u Kult Sv. Jovana Vladimira. Još dva hrišćanska kulta duboko su ukorjenjena u biće naroda  na ovim prostorima – Kult Sv.Vasilija Ostroškog i kult Sv.Petra Cetinjskog.

Interesantno je da je kult Bogorodice Filermose, čija je ikona, takođe, pod zaštitom države Crne Gore kao pokretno, materijalno kulturno dobro od nacionalnog značaja (izložena je i čuva se u tzv.Plavoj kapeli u Umjetničkom muzeju NMCG), mnogo više popularan van granica Crne Gore, pogotovo kod Jovanovaca – pripadnika malteškog reda, čija je zaštitnica. Obzirom da je ova izuzetna relikvija s nevjerovatnom istorijom u posjedu države Crne Gore čudi da nije značajnije valorizovana u pogledu vjerskog i kulturnog turizma. No, nažalost, kod Ikone Bogorodice Filermose u fokusu nije ta tema, već da li treba ili ne da je u Narodnom muzeju, odnosno, đe bi trebalo da bude izmještena. Usudima njenog viševjekovnog putešestvja obrela se početkom Drugog svjetskog rata u manastiru Ostrog, pa taj detalj povezuje dva pomenuta kulta.

Kao kult Sv.Vladimira i kult  Sv.Vasilija Ostroškog ekumenskog je karaktera i najviše je poštovan i praktikovan hrišćanski kult u današnjoj Crnoj Gori (i njenog neposrednog okruženja) koji nadilazi ideološke, nacionalne i religijske polaritete.  Svojevremeno su se i komunisti nad moštima Sv.Vasilija zaklinjali i to su paradoksi koje živimo i danas. Pomenuću jedan, vrlo amblematičan primjer, rođenu braću iz Crmnice – Svetozara Vuknamovića Tempa, istaknutog revolucionara NOB-a, narodnog heroja i Luku Vukmanovića, sveštenika koji je proglašen za sveca. Ovaj primjer nije jedinstven u Crnoj Gori i simbolično govori da smo društvo različitosti/drugosti, koje tu izrazitu, karakternu, identitetsku osobenost beskompromisno viševjekovno njeguje. Iako su religijska pitanja u određenom periodu, pod uticajem dominacije nekih drugih ideologija, bila u izvjesnom smislu „konzervirana“, u postkomunističkom vremenu ponovo postaje aktuelna praksa svetačke kanonizacije. Ilustracije radi pomenuću – ukoliko bi bila prihvaćena beatifikacija crnogorske princeze i italijanske kraljice Jelene Petrović Njegoš Savoja bio bi to jedinstven slučaj da su iz iste dinastičke porodice svetitelj i svetica različitih konfesija.  I ne treba se zavaravati, nije riječ o novoj ulozi crkve, riječ je o novim okolnostima, kojima se crkva, kao „živi organizam“ prilagođava, dok njena suštinska misija ostaje identična prvotnom cilju – da „vlada“ nad vjerujućima, da oprašta i spašava.  

Kako su određeni hrišćanski kultovi zaboravljani i nestajali iz kolektivne memorije naroda Crne Gore, a drugi opstajali i „preživjeli“ do današnjeg vremena, fenomen je koji traži širu analizu i eksplikaciju.  Ilustrativno, pomenuću primjer Sv.Pantelejmona koji je danas gotovo potpuno zaboravljen, a koliko je nekada bio štovan govori podatak da je nad njegovim moštima 1798. donešen/usvojen Zakonik Petra I Petrovića Njegoša (Zakonik opšči crnogorski i brdski), budućeg Sv.Petra Cetinjskog.

Takođe, ne bez razloga, svjedočimo tome i danas, u različitim vremenima, različito su tumačeni i interpretirani hrišćanski kultovi i sa njima povezana materijalna fakta. Tako na više svetih mjesta imamo sačuvanu ruku Sv.Jovana Preteče i/ili česticu Časnog krsta ( i u Cetinjkom manastiru). Koliko je to činjenično utemeljeno i laiku je jasno. Transformacija/modifikacija tumačenja topnima vezanih za određene kanonizovane ličnosti, poput Save Nemanjića, takođe govori o namjerno konstruisanim narativima koji u konačnici formiraju uvruježena mišljenja kolektiviteta.

No, ostavljajući za neku drugu priliku/elaboraciju pomenuta otvorena pitanja, značajno je istaći da su zahvaljujući hrišćanskim kultovima nastale najljepše i najznačajnije sakralne građevine i fresko ansambli i ikone na ovim prostorima, ujedno, jedinstvena kulturna dobra Crne Gore, a nisu im ostali imuni ni umjetnici dvadesetog vijeka, poput Mila Milunovića, Eda Murtića, Vaska Lipovca, pa sve do ostvarenja savremene likovne umjetnosti.

Knjiga Hrišćanski kultovi u Crnoj Gori ( I-XVIII vijek)  mr Petra Lekića nesumnjiv je doprinos istoriografiji i kulturi Crne Gore, poticaj na dalja i dublja istraživanja ove problematike, naročito u kontekstu aktuelne društveno-političke zbilje koju živimo.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


6 + fifteen =