Anastazija Miranović – Uloga muzeja u kulturi Crne Gore

U poneđeljak, 16.12.2024. godine, u Narodnom muzeju Crne Gore, Crnogorski nacionalni komitet ICOM i Muzejsko društvo Crne Gore organizovali su stručnu Konferenciju “Uloga muzeja u kulturi Crne Gore”- stanje/izazovi/edukacija/zaštita/inkluzija/interakcija/ prezentacija.

Prenosimo izlaganje dr Anastazije Miranović, predśednice CG NK ICOM. Zahvaljujemo se gospođi Miranović na dostavljenom tekstu i fotografijama.

ULOGA MUZEJA U KULTURI CRNE GORE

Muzeji su neprofitne, trajne institucije u službi društva koje istražuju, prikupljaju, čuvaju/konzerviraju, interpretiraju i izlažu materijalno i nematerijalno nasljeđe. Otvoreni su za javnost, dostupni i inkluzivni, podstičući/njegujući različitost i održivost. Funkcionišu i komuniciraju etički, profesionalno, i uz učešće zajednica, pružaju različite mogućnosti/iskustva  za obrazovanje, uživanje, razmišljenje i dijeljenje znanja.

Ne slučajno, definicija muzeja iz 2022. sa praške ICOM-ove Konferencije, nakon sedam godina konstruktivne rasprave unosi nove pojmove u definiciju muzeja, kao što su: različitost, održivost, inkluzivnost, etičnost. Polazeći od tih pojmovnih inovacija dolazimo do suštine uloge muzeja u savremenom društvu.

Uzimajući aktuelnu definiciju muzeja kao polaznu premisu u  analiziranju stanja u muzejima Crne Gore, mogli bi zaključiti da principijelno pratimo svjetsku praksu jer je, generalno, naša muzejska zajednica otvorena za nove pristupe u poslovanju, uključujući pomenute pojmove. Takođe, normativno se trudimo da ispratimo aktuelne procese. U saznanju smo, da su u izradi izmjene i dopune Zakona o muzejskoj djelatnosti, koji će, u konačnici, nadamo se, adekvatno prepoznati/artikulisati savremene potrebe, prava i obaveze muzejskog poslovanja. Ipak, moram primijetiti da niko iz CG NK ICOM, nije pozvan da participira u izradi krucijalnog zakona o muzejskoj djelatnosti. I ta činjenica (sama za sebe) dovoljno govori.

Imamo zakone, pravilnike, institucije/ustanove, nevladine organizacije… koje se bave muzejskom djelatnošću. Dvije hiljade dvadeset šeste godine obilježićemo 100 godina od osnivanja prvog državnog muzeja Crne Gore – NMCG. Međutim, još uvijek nemamo nijedan objekat namjenski građen za muzejsku djelatnost. Ta činjenica povlači gro drugih problema u radu muzeja. Tek će „najmlađi“- Muzej savremene umjetnosti Crne Gore dobiti prve namjenski projektovane i izgrađene objekte za svoje poslovanje.

 S jedne strane, imamo determinisane zakonske norme, s druge strane, faktičku/praktičnu nemogućnost da iste adekvatno implementiramo – ispoštujemo i primjenjujemo.                                 

Evo slikovitih primjera:  Zakonom o muzejskoj djelatnosti, odnosno, Pravilnikom o bližim uslovima za obavljanje poslova konzervatorske djelatnosti (iz 2011), propisano je da je potrebni prostor za vršenje konzervatorske djelatnosti pokretnih kulturnih dobara/muzejskog materijala, od 30-60m2 (zavisno od vrste materijala predmeta koji se konzervatorski tretira). Takođe, aktuelno zakonsko rješenje, odnosno, odgovarajući podzakonski akt, propisuje da depoi u muzejima ne smiju biti u podrumu, suterenu i potkrovljima objekata. Ni jedan muzej u CG ne ispunjava ove uslove, pa ni ovaj u kojem se trenutno nalazimo, kao matična muzejska javna ustanova CG. Deficitarni smo i sa prostorima za ekspoziciju, kako stalnih, tako i povremenih postavki/izložbi.

Stanje je još kompleksnije, s obzirom da postoje muzeji koji funkcionišu u sastavu drugih institucija/ustanova kulture, uglavnom u okviru centara za kulturu, često pogrešno nazivanih kulturnim centrima (analogno bi trebalo da postoje i oni nekulturni), koji kao kompleksne ustanove kulture nerijetko u svom sastavu imaju i gradske/opštinske biblioteke, galerije, domove kulture i sl. Pritom, po važećim zakonima muzejske i bibliotečke djelatnosti, još iz 2010/11, ove javne ustanove treba da posluju kao samostalne institucije/ustanove kulture.

Međutim, i nakon, gotovo, 15 godina, od donošenja datih zakona, postoje javni muzeji koji i dalje posluju u sastavu drugih ustanova/institucija kulture – u Baru, Ulcinju, Danilovgradu, Kolašinu…

Nadalje, Ministarstvo kulture i medija nadležno je da vodi Registar muzeja Crne Gore, koji, iako,  formalno, godinama postoji , nije na adekvatan način „pospremljen“. Bilo bi korisno ovdje čuti ukoliko postoje muzeji koji su propisno regostrovani u predmetnom Registru.

Takođe, u vrlo malom broju muzeja (NMCG je to prvi put uradio nakon prve, sveobuhvatne revizije muzejskog materijala i muzejske dokumentacije, dakle, nakon 2019), kustosi su formalno, putem decidnih Rješenja ili određenih Odluka zaduženi odgovarajućim zbirkama, mada interno, unutar ustanova znamo ko koju zbirku duži.

 To su samo neki od primjera kolizije normativnih i praktičnih rješenja u sprovođenju muzejske djelatnosti.

 Ništa manje bitan, evidentan je i problem potrebnog stručnog i tehničkog kadra za adekvatno poslovanje. Deficitarnost određenih stručnih profila ( etnologa, arheologa, konzervatora…), odnosno, nepostojanje obrazovnih, stručno-naučnih katedri na našim univerzitetima koji taj kadar produkuju, uzrokuje nedostatnost adekvatnog obavljanja muzejskog poslovanja, naročito u kompleksno organizovanim muzejima.

Nespremnost ambijenta za implementaciju sistemskih i infrastrukturnih rješenja,  valorizacija/revalorizacija kulturnih dobara, revizija i digitalizacija muzejskih fondova – muzejskog materijala i muzejske dokumentacije, osnaživanje muzejskih dokumentacionih centara – revitalizacija matičnog informacionog sistema, institucionalno umrežavanje – veliki su izazovi pred muzejskom zajednicom Crne Gore.

Zakonska obaveza, koja je na snazi već, gotovo, 15 godina, podrazumijeva da su   su muzeji samostalne javne ustanove kulture. Upravljanje i odvijanje radnog procesa u njima, koje je prirodom posla, dosta zahtjevno i kompleksno, dodatno se komplikuje/usložnjava poslovanjem u sastavu druge ustanove kulture.

Dakle, poslovanje javne muzejske ustanove u sastavu druge ustanove kulture onemogućava muzejske stručnjake da samostalno odlučuju i upravljaju radnim procesima; dovodi do neprihvatanja njihovih konstruktivnih, stručnih predloga za unaprijeđenje procesa rada ili prevazilaženja određenog problema poslovanja; stvara nemogućnost određivanja prioriteta u poslovanju. Naposljetku, limitira mogućnost raspolaganja finansijama, odnosno, prihodima koje muzej ostvaruje, a koji bi se prvenstveno koristili za unaprijeđenje procesa rada, uslova i stanja muzejskog materijala i muzejske dokumentacije, dok se ovako koriste za razne druge potrebe javne ustavnove u kojoj određeni muzej predstavlja samo jednu od organizacionih jedinica. Ovo su samo neke od „kočnica“ adekvatne efikasnosti u poslovanju.

Resorno ministarstvo treba da prati implementaciju svojih zakonskih rješenja. Čemu svrha donošenja određenih zakona, ako se ne primjenjuju/ne poštuju njihove norme – jedne su operativne i na snazi, dok druge i ne moraju biti obavezujuće. Zakonodavac je s razlogom prepoznao potrebu samostalnog institucionalnog poslovanja javnih muzeja i biblioteka. Ne može se većim brojem pratećih službi i kadrova – računovodstva i pravne službe, zapošljavanjem novih službenika, pravdati nesprovođenje određenog Zakona, što je formalana strana problema. Mnogo je značajnija ona suštinska, koja ukazuje na potrebu da su javni muzeji samostalne ustanove kulture, prvenstveno, zbog adekvatnog sprovođenja radnih procesa i njihove misije u društvu. Poražavajuće je, da ne kažem, i ponižavajuće, što to u trećoj deceniji 21.vijeka moramo apostrofirati. Naravno, to nas ne amnestira odgovornosti i pokušaja da stvari promijenimo, a to nas vraća na početak mog izlaganja i noseću temu Konferencije – na ulogu muzeja u kulturi Crne Gore.

Muzejski radnici/muzealci znaju koja je uloga muzeja u kulturi Crne Gore. Da li je znaju i nadležni, da li je prepoznaje i osvješćuje sistem – ne samo deklarativno/normativno – već praktično…Odgovor se nalazi u svakoj muzejskoj ustanovi Crne Gore. CG NK ICOM, kao i Muzejsko društvo su NVO, nastoje, shodno mogućnostima, boriti se s brojnim izazovima muzejskog poslovanja. Neophodno je sinergijsko djelovanje, međuinstitucionalno podržavanje i umrežavanje. Međutim, čak i kolege, muzealci učlanjeni u ICOM CG, nerijetko ga doživljavaju samo kao subjekt koji će im omogućiti ( putem svojih članskih kartica) besplatan ulazak u evropske muzeje, dok se određeni muzeji u Crnoj Gori učlanjuju u druge balkanske i evropske strukovne asocijacije nedijeleći te i druge stručne informacije s ICOM-om CG, ni sa drugim muzejima, kolegama i sl. Dok god jednostrano, individualno pokušavamo djelovati u javnom diskursu/prostoru, nećemo smoći snage za promjene, sistemski boljitak i adekvatno pozicioniranje muzejske djelatnosti, jer će pojedinačni uspjesi ostati upravo to, ne i sistemski osvojene/usvojene vrijednosti, koje ne donose stihijske/incidente rezultate/uspjehe, već pokreću naprijed, podstičući progres, dovodeći do kontinuiranih, trajnih rezultata za sve – muzejsku struku i poslovanje, kulturu i društvo u cjelini.

Ako su muzeji misionari, vizionari, učitelji, zaštitari i čuvari naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, ako su naše učionice, domovi, igraonice, ako su pitanja i odgovori civilizacijskog hoda – zašto je tako teško prepoznati i učiniti djelatnom njihovu ulogu u sistemu, kulturi i društvu koje teži biti demokratično, otvoreno i slobodno.

Da li se pitamo  – gdje ćemo mi sjutrašnji učiti o sopstvenoj prošlosti i sagledavati nas bivše kad vještačka inteligencija bude upravljala realnošću, odnosno, istu stvarala, koju djelimice već danas živimo. I tu priču baštine određeni muzeji u svijetu. Nema značajnijih procesa ljudske djelatnosti i razvoja čovječanstva, a da nije pohranjena u muzejima.  

Ova Konferencija ima za cilj otvoriti javni diskurs i pokrenuti teme koje će doprinijeti da se uloga muzeja u društvu i kulturi Crne Gore učini vidljivijom, djelotvornijom, kvalitetnijom. Da se javni muzeji, kao markantne, nezaobilazne identitetske vertikale – kao prve i/ili poslednje stanice, slike, utisci i doživljaji drugog, drugačijeg, različitog, svojeg – dostojanstveno „osjećaju“ unutar svoje „kuće“, države i sistema, kako bi ispunili raznorodna individualna i kolektivna očekivanja vlastitog postojanja.

Fotografije: MEDIA BIRO, TV CG, Radio CT