Anja Marković – Ćutanje kamena

„Kamen je zamrznuta muzika“ Pitagora

Muzej savremene umetnosti u Beogradu je početkom januara ove godine publici predstavio izložbu Ćutanje kamena u Legatu Čolaković (s obzirom da je muzej pod rekonstrukcijom). Izabrana su djela iz zbirke Muzeja u čijoj kolekciji se nalazi veliki broj značajnih vajara XX vijeka.

Ova izložba je predstavljena budvanskoj publici 18. avgusta i pokazatelj je uspješne saradnje Grad Teatra i Muzeja Savremene umetnosti kao i šire, kulturnu saradnju Crne Gore i Srbije. Izložba je smještena, simbolično, u Santa Maria in Punta, crkvi iz IX vijeka. Poznata po legendi po kojoj je galija testirala stanovništvo ostavivši ikonu Bogorodice na samom rtu (in Punta). Stanovnici, hrišćani, su prihvatili ikonu i na tom mjestu, od kamena, sačinili malu crkvu posvećenu Bogorodici, u narodu poznatiju kao Santa Maria in Punta. Birali su kamen kao najsolidniji materijal, onaj najtrajniji ali i sveprisutni na ovim prostorima. Uvažena istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković je prilikom otvaranja izložbe nagovijestila i podsjetila publiku na vjerovanje da je kamen dat čovjeku da od njega napravi nešto božansko, nešto uzvišeno i da je kroz ovaj materijal moguće postići vječnost. Vješte ruke majstora brzo su savladavale tehniku obrade kamena koja nije jednostavna. Kamen je vječan u ljudskom poimanju vremena, on ostaje dugo nakon što graditelji i umjetnici na/u njemu ostave traga. „Oduvek čovek ostavlja ‘zapis’ u kamenu – Rečju, koju kleše U kamenu; Slikom, koju pravi od OD kamena (mozaik) i NA kamenu (freska); Oblikom – kojeg izvlači IZ kamena (skulptura)“ kako je u katalogu izložbe zapisala Dr Rajka Bošković, istoričarka umjetnosti i autorka izložbe.

Na ovim prostorima, Mediteranu, posebna je veza čovjeka i kamena. U njemu su ljudi vidjeli višestroku dobit a i ugođaj. Kamen je postao bitan dio svakodnevnice. U kamenim kućama se živjelo, na kamenu pisalo, na kamenim žrtvenicima se prinosilo vino, od kamena pravljene votivne i molitvene figure, on je bio i ukras u kući i kao nakit na ženama. Da li je kamen oblikovao ljude ili su samo ljudi samo obrađivali kamen? Da li je skulptor odabrao kamen ili je ipak kamen odabrao majstora? Ova izložba ima više slojeva koji samo govore o kamenu i njegovoj upotrebi kroz vijekove – smještena je u antičkom gradu sazdanom od kamena, u maloj srednjevjekovnoj kamenoj crkvi u kojoj su smještene kamene skulpture umjetnika XX vijeka.

Izložena su djela više umjetnika. Začarane lepotice (Milutin Vidić), Portret Ž.P. (Nandor Gild), Portret Ž.M. (Miodrag Damnjanović), Portret slikarke Zore Petrović (Lojze Dolinar), Ženski portret Marta (Jelena Jovanović), Glava „Nepoznati“ (Vida Jocić), Portret V. Filetić i Autoportret (Jovan Kratohvil), Sećanje na Maču Pikču (Momčilo Krković), Nansi (Nebojša Mitrić), Glava devojke (Pavao Perić), Majka s detetom (Sava Sandić).

Bitno je shvatiti svojstva kamena u kom je rađeno, izvlačiti detalje iz njegove škrtosti i jednostavnosti, jednobojnosti. Bitno je primaći se sasvim blizu, potražiti sve te skrivene pojedinosti, pokušati ga zamisliti u bloku i pokušati rekonstruisati sve poteze umjetnikove ruke koji su doveli do tog konačnog oblika. Izložba je smještena u prostoru koji kao da je za tu namjenu nastao. Skulpture od kamena savršeno su se ukopile sa svojom srodnom podlogom i gdje god pogled da odluta, čita, sluša dijaloge i ćutanje kamena jer kamen ne odaje tajne svoje umjetnosti lako.

Ovu izložbu pratio je i naučni skup koji je održan sledećeg dana na kojem su stručnjaci razlih oblasti govorili i diskutovali na više tema, inspirisani kamenom: Dr Kristina Šarić (petrolog), Dr Josip Šarić (arheolog), Mr Petar Vujošević (slikar – mozaičar), Drago Mijović (pjesnik), Goran Čpajak (vajar), Zlatko Glamočak (umjetnik), Dr Rajka Bošković (istoričar umjetnosti).

Izložbu Ćutanje kamena moguće je posjetiti do 1. septembra.