Arhaična ljepota Mikija Manojlovića – Dušan Đurović

Sto. Na njemu kompjuter, šolja sa skuvanom kafom i nered.
Na žutom zidu mapa svijeta. Prstom gnječim Francusku.

Sjedi u malom restoranu pored prozora i naručuje još jednu bocu crvenog vina. Pogled kadrira more i selo.
Pali cigaretu. Strastveno vuče dim i prolazi rukom kroz kosu.
Konobar donosi vino i sipa ga u čašu. Kao znak zahvalnosti dobija neodređenu gestikulaciju.

Posle kratkog posmatranja prilazim.

» Dobar dan.«
» Ee zdravo.« Rukom mi pokazuje da sjednem.
» Malo kasnim. Nadam se da nije problem?«
» Ne, ne. Šta ćeš da popiješ?«
Zatvara zgužvane novine i pravi mjesta za još jednu čašu i bocu. Vadim iz ranca diktafon i kutiju cigareta.
Crvena boja što označava početak snimanja, kao kapljica krvi na bijelom stolnjaku. Šarao je pogledom kao da vidi sve o čemu govori i mlatarao euforično rukama, neprestano se igrajući cigaretom.

» Kako vam se čini francuski film?«

» Pa, većina francuskih filmova koje sam gledao su dosadni. Imam utisak da su pošto-poto hteli da se razlikuju od Holivuda…«

»…Pedro Almadovar?«

» Sjajne ideje katastrofalno ispričane. Jedino je » Loše obrazovanje« uspelo da me zadrži ispred televizora do kraja.«

Otvarale su se razne teme, a ja sam pasionirano šibao vino i gulio cigarete.

» Kako objašnjavate opčinjenost velikog broja ljudi u Francuskoj Emirom Kusturicom? Pardon, Nemanjom.«

» Mislite njegovim filmovima?«

» Da.«

» U principu današnja francuska filmska scena je siromašna. A veliki broj gledalaca Holivud smatra komercijalnim đubretom.
Valjda im ti filmovi nisu dovoljno životni. Šta znam.
E tu upada Emir Kusturica sa svojim pričanjem priča. Francuzi su prosto gladni svega toga.
Mislim da to nema mnogo veze sa kvalitetom njegovih filmova.«

U tom trenutku zvoni moj mobilni.

» Izvinite, zaboravio sam da ga isključim.«

» Ništa, samo se vi javite.«

» Alo?«

» Đe si brate, što se radi?«

» Ooo Boki.«

» Što je brate, jesam te to probudio?«

» Brate nemaš pojma kako sam tripozan san sanjao!«

» Jel? Ajde napiši neki text za sajt. Častim te kafu kad ga pošalješ.

» Dobro. Ajde šaljem ti na mail ako nešto švrljnem…«

Autor je svršeni student novinarstva, ljubitelj poezije i frontmen grupe „Rif 10“.