U utorak 27.05.2025. sa početkom u 20h, na šetalištu kralja Nikole, u Galeriji Velimir A. Leković održaće se promocija novog romana “Biblioteka ćutanja” autora Momčila Zekovića Zeka.
Na promociji će govoriti recenzenti izdanja:
Obrad Nenenzić – dramaturg i književnik,
Dragana Erjavšek – književnica i književna kritičarka
i autor.
Iščupke iz knjige govoriće glumica Jelena Nenezić i glumac MIlo Perović
Događaj organizuje Kulturni centar Bar
O KNJIZI
Ako vas slika privuče „na prvu”, ako vas „zakuca“ – to je to. Ista je stvar sa pripoviješću koja vas „usisa“ tako da i ne opazite da ste u dahu pročitali tridesetak stranica. Nijeste opazili, jer ste bili „u priči“. U tome je i magija, da budete „uvučeni“. A Momčilo Zeković to čini znalački. Uvlači vas u zaplet majstorski, nagoneći vas da ne ostavljate knjigu do kraja. „Biblioteka ćutanja“ preispituje nezaliječene povijesne traume i čini vidljivim pitanja koja se kriju pod maskom dvoličnosti, koju mi, koji nijesmo sa Cetinja, tek naslućujemo.
Slobodan Bobo Čukić, književnik i istoričar
Zekova “Biblioteka ćutanja”
Vječito sam se divio razglednicama, uživao sam ih krišom čitati vadeći ih, onako požućele, skrivene u babinom kredencu. Ta karta sa slikom i sa par riječi često u sebi smjesti život i sve njegove promaje, mekoće i čvrstine. Ta karta je, ako vješto napisana- mapa za prolaz do suštine onog što autor koji na nju lijepi markicu- želi otkriti. Ili sakriti.
Ovo je Zekova razglednica, brđanski haiku – u kome je sve izmišljeno toliko da je sve- gola istina.
Zeko otkriva, uklanjajući prašnjavi lencun sa sjecanja i strasti i skrivene istorije i sumraka i svitanja i snova na transferzali Crna Gora- Italija.
Kao neko ko u ovom štivu vidi film – priśećam se Baletićeve definicije filmskog zapleta: “dvoje se vole, treći im smeta”. U “Biblioteci ćutanja”, velikoj ljubavi (koja se kao kod svakog sina ovog krša rađa spoznajom sopstvene nježnosti i ranjive potrage za ženom zaštitnicom) “smeta” Crna Gora sa svojim neispričanostima, čemerom, najcrnjim emotivnim tozom koji drži opeke zidova naših stradanja i podjela, Crna Gora naopaka, sa vječitim lutanjima i pronalaženjima tek na grobnom mjestu. Smeta Crna Gora, bez koje- niko od nas ne bi postojao.
“Biblioteka ćutanja” podsjeća na još jedan aksiom:
ima neke greske u svakom stvaranju kod Crnogorca. Kao da smo ukrali iz ove oskudnosti što nas je oblikovala- pa sve sto se izvaja, naslika, napise i otpjeva – ima neku falinku, neko hramanje, nedostatak i strast nedovršenog. To krš traži da mu se ukradeno vrati. I tu treba podržati “lopove” poput Zeka, klešući im ove spomenike- podsjetnike da itekako prepoznajemo prometejski napor.
Njegova hramajuća utvara kretivnosti jasno crta svaku ljubav, blizinu smrti, pijanstvo, strast, znoj, krv i spermu i kuje je u neki gordi jad koji prelazi u riječi i takav nalazi put do ovih listova koji su pred nama.
Pored toga što je razglednica i podśećanje, ova knjiga je i opomena, i Zekov obraćun sa našim glupostima, u vrijeme jedne od naših najvećih pobjeda koja je, ispostviće se, preludijum jos jednog velikog poraza koji danas živimo, što je divno u vječnost isklesao Lompar: “i ne nadaj se –nikad ovđe neće biti posljednjeg boja mi smo vječita meta”.
Zekova knjiga je tako nastavak tradicije muškog oporog leleka nad naopakim usudom naroda iz Crne Planine.
Ali “Biblioteka cutanja” je, dodatno, i vješto prišivena sjenka na stopalu svakog Petra Pana u svakom Crnogorcu, poklon nama što zartrpani mačističkim đubrivom kukavički gledamo da ni slučajno ne puštimo dječaka naizvan…a tek ljubavnika, romantika, pjesnika, trubadura.
Skonośuta- koji leži međ’ ovim ratničkim žilama.
Darko Ivanovic reditelj
Linkedin: linkedin.com/in/darko-ivanovic-b576a3100
Be the first to comment