Otvorena izložba Đeljoša Đokaja u Zavičajnom muzeju
Nakon velike retrospektivne izložbe u Tirani, gdje su izložena 73 rada internacionalno priznatog crnogorskog umjetnika Đeljoša Đokaja, barska publika je u prilici da u okviru likovne selekcije „Barskog ljetopisa“ pogleda svojevrsnu retrospektivnu izložbu njegovog umjetničkog stvaralaštva. Postavka u Zavičajnom muzeju sublimira njegove radove u pedesetogodišnji vremenski okvir, od ranih šezdesetih prošlog, do kraja prve decenije 21. vijeka.
Iako, prvenstveno grafičar po opredjeljenju i obrazovanju, kasnija usavršavanja i stvaralačka sazrijevanja doprinijela su da se Đokaj, kao multitalentovani umjetnik, iskaže u više likovnih disciplina i stilskih pravaca što je dodatno potvrđivalo njegovu umjetničku virtuoznost. Medijska i stvaralačka razuđenost, pedagoški rad, uticaji raznih traganja i pronalaženja, studijski boravci u Italiji i Njemačkoj, zaokružili su Đokajev umjetnički credo, kazala je na otvaranju izložbe istoričarka umjetnosti i selektorka programa, dr Anastazija Miranović.
„U amplitudi, od geometrizovanih formi, preko figuracije do apstrakcije, već njegovi rani radovi ukazuju na uticaje matafizičkog, nadrealnog, asocijativno-apstraktnog, kao i slikarstva ekspresionizma, kojima će ostati dosljedan tokom čitavog stvaralaštva. Mirisi i zvuci zavičaja – rodnog Miljuša, Tuzi i rijeke Cijevne, uz nacionalni etos, etnos, epiku, dramatiku, folklor, u kontekstu bogatog materijalnog i nematerijalnog nasljeđa balkanskog kulturološkog prostora, činili su finu bazu za „kaleme“ civilizacijskih umjetničkih dostignuća – od antike i Vizantije, preko hrišćanstva i islama, renesanse, baroka, pa sve do evropske moderne i postmoderne. I otuda ne čudi, što su na Đeljoševim radovima, pored uobičajenih portreta i pejzaža, zastupljeni etno motivi nošnji, sačevi, pogače, ali i reminiscencije na praistorijska, antička i srednjevjekovna vremena, kroz mitologiju, ikonopis, fresko-slikarstvo i zapise iz Kurana.“
Cjelokupno umjetnikovo stvaralaštvo, u čijem središtu je stradalni, ranjivi i odljuđeni čovjek, karakteriše snažna umjetnička individualnost prepoznatljive likovne poetike i rukopisa. Istoričari umjetnosti i likovni kritičari, tražili su u Đeljoševom slikarstvu uticaje Đota, Brojgela, Boša, Šagala, De Kirika, Ernsta, Pikasa, sa jugoslovenskih prostora – Hegedušića i Dada, no, on je ostao svoj, autentičan, dosljedan i vjeran svom umjetničkom biću.
„Mjesta rođenja i mjesta življenja sudbina može beskrajno da udalji. Ipak, ona ostaju povezana neponovljivom autentičnošću individualnog života i pripadanja određenom prostoru. Sagledano u svojoj ukupnosti, djelo Đeljoša Đokaja, odraz je osobene „mentalne geografije“ i brižljivo njegovanog „kulturnog pejzaža“, koje se, pored svih tragalačkih uporišta/ishodišta, kroz lirsko, mitsko i mistično, kroz univerzalno i lično, vraća svom iskonskom, prapočetku, mjestu đe je „sjeme klicu zametnulo“ – Crnoj Gori, zavičaju, Miljušu“, kazala je Miranović proglasivši izložbu otvorenom.
Izložbu, koja će u Zavičajnom muzeju (Dvorac kralja Nikole) biti postavljena do 23. avgusta, čini 39 radova iz privatne kolekcije Seada Đokaja. Nakon Bara, Đokajeva djela biće predstavljena u Skoplju i Prištini.
Predstavom „Hajde da skačemo po oblacima“ zaokruženi Dani studenata na „Ljetopisu“
Studenti prve godine Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja, u klasi profesora mr Branka Ilića, izveli su sinoć na sceni u Starom gradu ispitnu predstavu iz predmeta Gluma II, rađenu po tekstu Elvisa Bošnjaka. Stajaćim ovacijama publika je nagradila mlade glumce – Barane Radmilu Škuletić i Davuda Bahovića, kao i njihove kolege Mariju Vlaović, Andreu Drašković i Vuka Vučinića za uloge u životnoj priči interesantnog naslova koja obrađuje temu sukoba kroz odnos dvoje mladih ljudi, teme njihovog zajedničkog pa odvojenog života, problema sa kojima se suočavaju, ponovnog susreta…
Prof. mr Branko Ilić zadovoljan je kako su se njegovi studenti snašli na otvorenoj sceni koja je, po njegovim riječima, „poseban izazov i za glumce sa velikim iskustvom, a kamoli za studente koji su tek kročili i na običnu scenu, ’zatvorenu kutiju’. Bilo je izazovno i zbog okolnih zvukova koji su kvarili doživljaj, ali izborili su se sa tim, držali koncentraciju i pažnju na sebe“, zadovoljan je Ilić naglašavajući da su ovakvi nastupi izuzetno značajni za studente ali su još značajniji za ovaj festivale uopšte, samo što oni (organizatori) toga nisu svjesni.
„Naši festivali čeznu za predstavama uvezenim iz regiona, kakve god da su, važno je da ne dolaze iz Crne Gore“, sa žaljenjem konstatuje Ilić dodajući da „organizatori festivala nisu svjesni kakav potencijal imaju tu ’ispod nosa’“, a osvrnuo se i na Studentsku scenu.
„Studentska scena, zvanično, ne postoji u Crnoj Gori, ali se ispitne predstave igraju u pozorištima, kulturnim centrima… dok bude studenata koji imaju svoje ispite do tada će biti i scene jer gdje ima glumaca ima i glume i raznih scena“, zaključio je Branko Ilić.
Sabirajući utiske nakon predstave koja je izazvala pozitivne reakcije iz gledališta Andrea Drašković kaže da je očekivala bis ali ne i stajaće ovacije kojima su, pretpostavlja, doprinijele njene talentovane kolege iz grada domaćina Festivala, Radmila i Davud. Andrea podsjeća da je početak procesa rada i upoznavanja sa scenom bio izuzetno težak posebno zbog treme koja joj dugo nije dozvoljavala da se oslobodi komfor zone.
„Pokušala sam da se prepustim i shvatim da se radi o stvarima koje su meni bliske, u kojima se mogu prepoznati. Prisjećajući se momenata iz privatnog života, ispoljila sam sebe i doprinijela svom umjetničkom izrazu na sceni. Što se atmosfere na probama tiče, među nama, uglavnom, vlada pozitivna energija, ima nekad i pomalo tenzije jer svako od nas ima sopstveni stav, mišljenje, ideju… ali imamo dobru komunikaciju, pokazujemo kolegijalnost i dobro funkcionišemo“, otkriva Andrea Drašković.
Be the first to comment