U poneđeljak, 03. jula 2017.godine, nastavljen je književni program Barskog ljetopisa, promocijom romana „Pozivno pismo suncu“ Borisa Jovanovića Kastela. Veče je održano na platou kraljevskog dvorca, kako i priliči poeziji koja je promovisana. I učesnicima. Boris Jovanović Kastel, regionalno priznato ime mediteranskog pjesništva i književnosti i moderator večeri Miraš Martinović, prepoznatljiv na širim regionalnim prostorima, po antičkim temama i zaboravljenim pejzažima Crne Gore.
Ispred organizatora književnog programa Barskog ljetopisa, obratila se prof. Mila Čordašević, koja je pośetioce upoznala sa učesnicima književne večeri.
Boris Jovanović Kastel je, prema mišljenju kritike, najznačajniji crnogorski pjesnik mediteranske orijentacije i ugledno je ime mediteranskog pjesništva i književnosti bivše Jugoslavije. Rođen je 1971. godine u Podgorici, gdje je stekao osnovno, srednje i fakultetsko obrazovanje i gdje i danas živi. Uređivao je časopis za književnost Ovdje (2000-2003), a eseje je godinama objavljivao u dnevniku Pobjeda.
Kao autor potpisuje se na preko dvadeset poetskih i esejističkih knjiga. Objavio je četiri knjige izabranih eseja: Pergament od sireninog poprsja (2000),Peta strana juga (2005), Ogledanje u bonaci (2009) i Mediteransko prosvjetljenje – naš Mediteran, kompas sudbine (2012).Od četrnaest poetskih knjiga, prva – Kad zamirišu kajanjaobjavljena je 1994. godine, a najnovija Pozivno pismo suncu (2016), publikovana u biblioteci savremene crnogorske poezije Savremenik, Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva iz Podgorice, ovjenčana je prestižnom nagradom Književno pero Hrvatskog književnog društva za knjigu godine van izdanja HKD. Njegovu knjigu poezije na slovenačkom jeziku Ručak na hridini (Kosilonačeri, 2014) objavila je slovenačka izdavačka kuća Hiša poezije u antologijskoj ediciji evropskih pjesnika Poetiko nove lire kao dio programa Evropske komisije. O njegovoj poeziji objavljena je knjiga izabranih eseja domaćih i stranih pisaca pod naslovom Mediteranski gospar (2009). Poezija mu je prevođena na italijanski, engleski, češki, mađarski, albanski, poljski, makedonski, slovački i slovenački jezik. Zastupljen je u brojnim antologijama crnogorske, ex-Yu, slovenačke i evropske poezije. Uvršten je u internacionalnu antologiju poezije mira i tolerancije Svim na zemlji mir uz pjesnike sa prostora bivše Jugoslavije, međunarodnu zbirku ljubavne lirike Tebi pjesmom, Valentinovo, sa pjesnicima sa zapadnog Balkana i Evrope i zajedničke zbirke poezije o moru More na dlanu sa pjesnicima iz 17 država svijeta (Kultura snova, Zagreb, 2014. i 2015) i U pjeni stihova (Kultura snova, Zagreb, 2016).
Dobitnik je svjetske Pohvale za poeziju Nosside 2011. koja se dodjeljuje pod pokroviteljstvom Svjetskog poetskog direktorijuma UNESCO-a, u italijanskom gradu Ređo Kalabrija. Izabran je među trideset pjesnika svijeta, učesnika VI Svjetskog festivala poezije (Sixth World Poetry Festival) u Kalkuti (Indija) 2012. i 2014. godine.
Miraš Martinović jedan je od najznačajnih crnogorskih pisaca. U literaturu je ušao knjigom „Mit o Trešnji“ (prvijenac nagrađen književnim priznanjem Lazar Vučković). Na regioinalnim i širim prostorima postao je prepoznatljiv po antičkim temama i zaboravljenim pejzažima Crne Gore koje je oživio u romanensknoj prozi: „Putevi Prevlise“, „Otvaranje Agruvijuma“, „Teuta, Snovi u Doklei“ i „Antički gradovi/snovi i sudbine“. Objavio je i romane: „Jeretik“, „Vavilonski mudraci“, „Poslednji Eshilov dan“, „Harfistkinja iz Ura“, roman o Njegošu „Drugoga sunca luče“ i knjigu priča „Povatak u Aleksandriju“. Bogatu stvaralačku riznicu Martinović upotpunjuje pjesničkim knjigama: „Nevidljivi ljetopis“, „Govor kraljeva“, „Govor zemlje“, „Sašpatavanje s memorijom“, „Luk i lira“, „Glasovi iz kamena“ i „Dan koji nije prošao“. Djela su mu prevođena na nekoliko jezika. Dobitnik je Regionalne književne nagrade Teuta i Oktobarske nagarde Herceg Novog grada u kome živi. Član je Crnogorskog PEN-a i Matice Crnogorske.
Na početku razgovora, Miraš Martinović je kazao da je poznato da je opsesija, u najljepšem smislu te riječi, Borisove poezije i poetike Mediteran. Knjiga “Pozivno pismo suncu”, do ovog momenta, predstavlja sintezu njegove poezije i poetike.
Autor je svoj nastup na književnoj večeri počeo, na najdivniji način, recitovanjem pjesme “Vino od naranči” iz knjige “Pozivno pismo suncu”.
Mediteran je uvijek otvoreno pitanje, kazao je Miraš Martinović i upitao kako autor na to gleda iz ugla svoje poezije?
Kroz svoju stvaralačku prizmu, pišem jednu jedinu knjigu posvećenu Mediteranu i našoj mediteranskoj sudbini. Svaka nova zbirka predstavlja zapravo jednu kockicu u tom beskrajnom vitražu Mediterana. Mediteran je srce naše civilizacije, žila kucavica našeg identiteta, duha i bića. Mediteran je naš sudbinski znak, kazao je između ostalog Boris Jovanović Kastel (više u video zapisu).
Opisujući Mediteran, Miraš Martinović je istakao da je on ustvari jedna totalna istorija, koja je jedino i moguća na Mediteranu, đe je sve istorija i kamen i zapis i novčić i lik koga je istrlo vrijeme…
Mediteran je jedinstvo naših razlika, najljepša magija paradoksa, istakao je Boris Kastel. Naglasio je da je Mediteran superioran nad drugim civilizacijama jer je zapravo istorija svijeta, prepisana istorija Mediterana (više u video zapisu).
Autor je kazao da često sebi postavlja pitanje zašto je poezija izabrala Mediteran ili Mediteran nju? Zašto je ona izabrala Mediteran kao posljednju liniju odbrane od procesa globalizacije, koji je jako poguban za male narode i njihove kulture? To je iz razloga što sam u poetskom kontekstu pokušao da oponiram nekoj ustajaloj, pasivnoj i zatvorenoj energiji kopna, naglasio je autor (više u video zapisu).
“Svi mi pjesnici ispred čijeg imena stoji pridjev mediteranski, zapravo pišemo jednu beskrajnu talasastu knjigu posvećenu Mediteranu, njegovoj raskošnoj agoniji, njegovim ljepotama, kao našoj sudbini, ali i njegovom stanju koje nije ni malo lijepo u eri globalizacije kada je Mediteran bačen na margine svjetskih zbivanja. Knjigu “Pozivno pismo suncu” doživljavam kao jedan mali ultramarin u tom beskrajnom mediteranskom mozaiku i nastojao sam da za razliku od prethodnih knjiga usporim navigavanje za onim Mediteranom kakvim ga nosimo u povijesti i kakvim se on ośeća u ovoj eri pogubne globalizacije”, kazao je Boris Jovanović Kastel.
U nastavku književne večeri bilo je riječi o Mediteranu kao tradiciji, suštini, dubini, o Mediteranu kao konstantnoj metamorfozi, o povezivanju antike sa današnjim vremenom.
Miraš Martinović je govorio i o Predragu Matvejeviću, koji je napisao “Mediteranski brevijar” i pročitao Matvejevićevu ocjenu Kastelovog stvaralaštva. Na kraju je iznio i svoj stav o stvaralaštvu Borisa Jovanovića Kastela (više u video zapisu).
FRAGMENTARNI VIDEO ZAPIS
Bilo je ovo predivno veče posvećeno mediteranskoj poeziji, ali ne i samo njoj. Kroz nadahnute komentare Borisa Jovanovića Kastela i Miraša Martinovića, pośetioci su bili u prilici da prošire svoje vidike i saznanja o Mediteranu.
Be the first to comment