Poštovani pośetioci, objavljujemo izbor iz poezije Borisa Jovanovića Kastela “Mediteranski indigo”. Knjiga je izašla iz štampe 2008. godine. Kao preporuku da obavezno pročitate ovaj izbor pjesama kroz koji ćete veoma dobro upoznati i autora i njegovo stvaralaštvo navodimo riječi Anta Matića iz Zagreba koji je u svom osvrtu pod nazivom KASTELOVA MEDITERANSKA BAJKA pisao o ovoj knjizi. Ante Matić između ostalog kaže: “…Ovaj zaista darovit i misaon pjesnik, otkriva nam ljepote Mediterana, koje smo zaboravili da postoje i da su nam svima date od Boga od postanka svijeta, zemlje i čovjeka. Dovoljno je pročitati Kastelove nadahnute pjesme: Latinska knjiga mrtvih, Morski psalm, Trag Odiseja, Lament nad Dubrovikom, Balkan, Dalmacija, Kalendar…
Kad pročitate shvatite Kastelovu širinu, dubinu, daljinu i veliku ljudsku poruku o čovjeku, koji nije stvoren da radi drugom čovjeku zlo. Kastel je istinski rapsod našega vremena i Mediterana…”
Objavljivanje sadržaja na našem portalu ima potpuno neprofitni karakter i služe isključivo u edukativne svrhe. Zabranjeno je preuzimanje knjige “Mediteranski indigo” sa našeg portala i njeno dalje reprodukovanje u drugim medijima bez odobrenja autora.
O PJESNIKU
Boris Jovanović Kastel (1971). Kritika ga smatra najznačajnijim crnogorskim pjesnikom mediteranske provenijencije i uglednim imenom mediteranskog pjesništva i književnosti regiona bivše Jugoslavije. Osnovno, srednje i fakultetsko obrazovanje stekao je u Podgorici.
Objavio je knjige poezije:
Kad zamirišu kajanja (1994)
Prstenje pomorja (1995)
Fusnote južnih zvona (1997)
Anatomija sredozemnog dana (1998)
Mediteranska agenda i proricanje prošlosti (2000)
Mediteranski heksateuh (2003)
Ego mora (2004)
Vjenčanje sa sipom (2007)
Neptune’s spear (2007, izbor iz poezije na engleskom jeziku)
Mediteranski indigo (2008, izbor iz poezije)
Ručak na hridini (2010)
Kosilo na čeri (2014, na slovenačkom )
Beskopnik (2015)
Objavio je i četiri knjige izabranih eseja:
Pergament od sireninog poprsja (2000)
Peta strana juga (2005)
Ogledanje u bonaci (2009)
Mediteransko prosvjetljenje – naš Mediteran, kompas sudbine (2012)
O poeziji Borisa Jovanovića Kastela objavljena je knjiga izabranih eseja domaćih i stranih pisaca Mediteranski gospar (2009).
Dobitnik je svjetske Pohvale za poeziju Nosside 2011. koja se dodjeljuje pod pokroviteljstvom Svjetskog poetskog direktorijuma UNESCO-a u italijanskom gradu Ređo Kalabrija. Uređivao je časopis za književnost Ovdje (2000-2003). Eseje objavljivao niz godina u dnevniku Pobjeda.
Poezija mu je prevođena na italijanski, engleski, poljski, češki, albanski, mađarski i slovenački jezik.
Zastupljen je u Antologiji svjetske poezije Nosside na italijanskom jeziku, Antologiji Mediteranske ljubavne poezije od najstarijih vremena do danas (Narodna biblioteka Radosav Ljumović, Podgorica), Antologiji savremene slovenske poezije na slovenačkom jeziku (Međunarodna revija za poeziju, Rp. Lirikon, Velenje, 2010, u izboru i prevodu Petera Kuhara), Antologiji crnogorske poezije na albanskom jeziku (Izdavačka kuća Onufri, Tirana, 2012. u izboru i prevodu Dimitrova Popovića), Antologiji južnoslovenske poezije Twoja chwila na poljskom jeziku (Tvoj trenutak, Agawa, Varšava, 2012. u izboru i prevodu Grzegorza Latuszynskog), dvojezičnoj češko-engleskoj Antologiji savremene slovenske poezije Bludni korijeni (2015) objavljenoj na Univerzitetu Palackog u Olomoucu u Češkoj Republici koja se izučava na svim univerzitetima slavistike u Evropi i svijetu, antologijama crnogorske poezije, antologijama poezije o vinu, ženi…
Izabran je u trideset pjesnika svijeta učesnika VI Svjetskog festivala poezije (Sixth World Poetry Festival) u Kalkuti (Indija) 2012. i 2014. godine.
Kastelovu knjigu poezije na slovenačkom jeziku Ručak na hridini (Kosilo na čeri) objavila je 2014. godine slovenačka izdavačka kuća Hiša poezije u antologijskoj ediciji evropskih pjesnika Poetikonove lire kao dio programa Evropske komisije.
Italijanski časopis za svjetsku književnost i ostale umjetnosti Margutte, u oktobarskom broju 2014. godine, u rubrici Svjetski pjesnici, objavio je Kastelovu poeziju u prevodu Marije Tereze Albano.
Uvršten je u internacionalnu antologiju poezije mira i tolerancije Svim na zemlji mir uz pjesnike sa prostora bivše Jugoslavije, međunarodnu zbirku ljubavne lirike Tebi pjesmom, Valentinovo 2015. sa pjesnicima sa zapadnog Balkana i Evrope i zajedničku polilingvalnu zbirku poezije o moru More na dlanu sa pjesnicima iz 17 država svijeta (Kultura snova, Zagreb, 2014. i 2015.).
Živi u Podgorici.
O OVOM IZBORU
Na ovom projektu, a tako treba doživjeti svaki studiozan izbor iz poezije, radio sam danonoćno nekoliko mjeseci da bih što duže zadržao svešteničku posvećenost nad stihovima. Malo koja pjesma očuvala je integralnu formu pa i poetsku teksturu naslijeđenu iz prethodno objavljenih knjiga od 1994. godine do danas. Neka mi takve pjesme oproste ali to je bio neminovan zahtjev vremena i mog drugačijeg proživljavanja i pisanja poezije. Naravno, mediteranski gen, duh, dah, inat, otpor, raskoš, prokletstvo, jeza, sreća, sloboda i karakter – bez izuzetka su zadržani a svaka južnjačka meditacija, emocija, čulnost, intuicija i filosofija apsolutno je – netaknuta. U Mediteranskom indigu želio sam da još modernije, prefinjenije i poetski provokativnije zaronim u nedokučivost sredozemnih gradova, sudbina i pučina u kojima se, smatrao sam to oduvijek, jasnije nego u ikakvom ogledalu prepoznajemo. Jer zahvaljujući mediteranskom identitetu – postojimo! Zato,u ovoj poeziji Mediteran predstavlja svojevrsno hodočašće sebe!
Neka čitaocima mediteranstvo ove poezije bude poziv da urone u suštinu koju će, vjerujem, otkriti u dahu, bez uzimanja vazduha ili neka dišu na škrge. To bi me činilo srećnim a izuzetno mjesto mog pjesništva u crnogorskoj i mediteranskoj književnosti koje mu mnogi pjesnici i kritičari na kraju ovog izbora daju, nije da mi ne laska. Ali, ova poezija ne pripada samo antologijama, bibliotekama i čitaonicama, binama i trgovima, sudbenicima i istraživačima, već ima misiju poruke u boci. Na smotuljku te hartije naći ćemo svoj potpis, prepoznati se i napokon upoznati svoje zaboravljeno mediteranstvo kao so i sudbinu našeg bića.
Stara latinska krilatica glasi – Ploviti se mora a živjeti – ne!
Želim Vam mirno more.
Tokom i nakon čitanja Mediteranskog indiga, trebaće vam!
A u t o r
ODISEJ OD MONTENEGRA
Promišljanje o Mediteranu, pjevanje o njemu, uslovljeno je kod Borisa Jovanovića Kastela trima repernim uporištima. Prvo, rodno i sudbinsko, drugo je stvaralačko-kreativno i predstavlja, kao amblemat, proces životnog opredjeljenja s kojim se pjesnik već više decenija identifikuje u užem i širem okruženju, i treće , to je opsesivna pripadnost i zaokupljenost temom mora, bez premca u savremenoj crnogorskoj poeziji, kad je riječ o Kastelovoj vrednosnoj poziciji. I sam će u jednom od svojih izvrsnih eseja reći za Mediteran da je najsavršeniji i najslavniji civilizacijski kolaž, do te mjere markantan kao geopolitički pojam i atraktivan kao duhovno utočište, da je skoro nemoguće biti pjesnik njegove blizine a ne prožeti se njime, utiskivati mastilom po hartiji sav raskošni usud koji Mediteran prirodno posjeduje i nesebično nudi. Mediteran je za Kastela onaj najvažniji polazni princip za razvijanje vlastite poetike, budući da se u njemu, kao u plodnoj vodi, apsolutizuju govori mnogih jezika i istorija, nekadašnjih i sadašnjih, podrazumijevajući lingvističnost i istoričnost kao zbir otvorenih konačnosti koje, s jedne strane, posjeduju epicentričnost duha a, s druge, u znaku njegove tradicionalne plovidbenosti, šire opsege njegovog prožimanja s drugim duhovnim podnebljima.
Rijedak je primjer, ako ne i jedinstven, da nečiji pjesnički glas, kao što je Kastelov, tako suvereno i raznoliko vlada emotivnim sklopovima i osjećanjima vezanim za Mediteran. U mnogim pjesmama nailazimo čak na filigrantsku izvedenost, na poetiku detalja koja, po Šejmasu Hiniju, prepoznaje osjećajnost intelekta, koji omogućava autoru da vodi svoje pero od jednog do drugog bljeska znatiželje – kad je pjesnik zapravo neumorni istraživač fenomena one druge plime i osjeke, onog drugog uzdizanja i sunovraćivanja, građenja i razgrađivanja, stvaranja i mrvljenja cjeline, nimalo dalek od opunomoćenika za vezu, odnosno misionara za dijalog sa pjesničkim bardovima Grčke, Italije, Španije, Francuske, Portugalije, te imenima iz pjesničkog kaleidoskopa koja su važeći dominanti savremene svjetske poezije.Nesporno je Kastelovo nastojanje i upornost da i sam ukaže, što je moguće efektivnije, na obilje ravnopravnih pjesničkih parametara koje može da ponudi i pjesničkoj sabraći i čitaocima iz svog vlastitog, montenegrinskog priobalja.Time je sebi osigurao status pjesnika kulturološke apelativnosti, punu akribičnost i iluzivnu trajnost i to od onih koji ne odustaju da popune prazno mjesto istorije gde je nekad obitavao neki čovjek, dizalo se kakvo zdanje, ljeskala flotila brodova, čuo žagor proleterstva iz luke ili veselo ludiranje maškara po uskim ulicama, storije, storije duše, sjena i opsjena između Montaleovskog pljuska svjetlosti i uznemirene modrine Seferisovog mora čiji se talasi mreškaju kao perca sa grudi ubijenog pauna.U istovjetnosti mediteranskog pjesničkog rodbinstva, i Kastel krnjetke dekonstruisane prošlosti nastoji da rekonstruiše i oživotvori snagom jezika, onim koji izmiče kolokvijalnim predstavama a blizak je magičnom.Takav pristup Mediteranu upućuje na dodatnu zahtjevnost čitaoca da, prije svega, iskaže visok stepen intelektualnog saučesništva i izvjesnu enciklopedijsku obrazovanost u suočavanju sa Kastelovom poetikom.
Knjiga Mediteranski indigo je izbor iz dosadašnjeg pjesničkog stvaralaštva koju je pjesnik lično sačinio.
U datiranoj redosljednosti pjesama i ciklusa, veoma stilizovano su ukomponovane bitne razvojne faze Kastelove poetike, karakteristike i usmjerenja.Evo nekoliko referencijalnih iskaza koje smatram uputnim za čitaoca i tumače Kastelove poezije: u ranim pjesmama postoji zanatsko povjerenje u prihvatanju metra u ime ritma.Kasnije, kad je pjesnik već uveliko bivao izložen težim situacijama iskustva i, takozvanom, iskustvu sopstvene kože, more se više ne talasa metrički već ritmički.Kastel podjednako uvažava svjesno, kao težnju pjesme da u zbiru značenja posjeduje i značenje dokumenta i, nesvjesno kao dio prirode pjesničkog ega koji u slobodnoj kombinatorici asocijacija uvijek može da se uputi ili vine u prostor metafizike – kao izlaz iz nekog nepristajanja, neke egzistencijalne tjeskobe ili strahovitog učinka ekonomskog izmeta, kako je Encenzberger žigosao neka društva i političke sisteme. Ono što je u Kastelovim esejima obnavljanje kulturne memorije, u poeziji postaje lijepa odrednica za fabuliranje pjesme, za njen poetički iskaz, za njenu semantičku višeslojnost ili razuđenost, poput obale sa uvalama, arhipelazima, zalivima, zatonima… Svijest o tome da je svaka poezija nacionalna (Eliot) a dobar pjesnik uvijek je i pjesnik svijeta, ako se tako zgodi, ne upućuje li nas sve ovo na pitanje koliko je to moguće u slučaju B. J. Kastela kome se, rečeno bez snebivanja, tako prisno i jedinstveno zgodio Mediteran. O čemu god da pjeva, kud god da usmjerava smisao svoje poezije, bez obzira što pred njegovim očima Mediteran od juče nije Mediteran od danas i obratno, Kastel iskazuje ogromno povjerenje u budućnost mediteranstva. S takvom vjerom i posvećenošću, Kastel je savremenoj crnogorskoj poeziji ostavio značajnu zaostavštinu, a samo je pitanje vremena i, avaj, okolnosti, kad će se ona naći u nekom od Zlatnih atlasa mediteranske pjesničke kartografije.
Taj, visoki stasom, vitak, ispršen u hodu, krupnook i gustih obrva takmac Starih i novih grafema – Odisej od Montenegra – odgovorio je ovim izborom naredbama sudbine oko koje, po starim Helenima, posreduju bogovi i muze. Po vlastitom pregnuću i učinku, odgovorio je i onom čuvenom kriku Šarla Bodlera, ocu svih krikova: Slobodni čovječe, uvijek ćeš voljeti more!
Duško Novaković
KOMPLETAN SADRŽAJ MOŽETE PROČITATI
AKO KLIKNETE NA NASLOVNU STRANU KNJIGE
Be the first to comment