U spomen na prijatelja Zorana Raonića (1956-2021)

Jutros orlovi sa piste
uzletješe istovremeno.
U kandžama poniješe
pjesme, priče i aformizme Zoranove.
Đe li ih uznose i kome na dar?
Balkanska noći,
zašto od sazviježđa knjiga drhtiš
kad si besmrtna i hladna?
S fosforom mastila,
iz smole cijedeći alkohole stiha,
prijatelj je zaždio zvijezde
da crni borovi iz kasarni
put do Elizeja nađu
a košuljice zmija –
vjenčanice na vjetru
osvanu na pragovima mladenki.
Zašto orlovi, umorni, ne sletješe?
Čuju se u nevidici, klikću…
U Zoranovom psaltiru
zvjezdanim prahom pisanim –
drugu mladost traže.
Be the first to comment