VRAG I LOVĆENSKA VILA
Obasjani rafalima, rukoljupci vraga
glasnike proljeća protjeruju.
Gdje je iščeznuo brod
pod čijom katarkom previh
ranjenu lovćensku vilu
i čijoj luci će odjezditi?
Kame inkvizitora sve su bliže
vratu admiralskih salona
i još čujem ariju vinskih mušica
i lavež gramofonskih ploča.
Proklinju te, zemljo iz epa izletjela,
crnja od usirene krvi Isusove,
crvenija od bradavice revolucionarke,
bjelja od bestraga
i čekaju da izdahneš pa da nazdrave.
Akrepe koje si posjekla vjetrom,
opet šalju da ti presude
zbog fosila lovorika
i svijeća kamenja u balkanskoj noći.
Dok mokre po tvojim poveljama
i zvone bubnjevima,
uzimam kamenje iz Hadrijanovog zida
i brod u pustinji, oslijepio, ograđujem
čekajući da lovćenska vila ustane
i isuče – kometu!
Be the first to comment