Zahvaljujemo se gospođi Nevenki Mihovilić Komatina koja nam je omogućila da na Montenegrini objavimo njene književne kritike na djela nekoliko crnogorskih autora.
Nevenka Mihovilić Komatina
BOŽIDAR POPOVIĆ, TRAGOVI ISTINE
Kratka bilješka o Nevenki Mihovilić Komatina
Profesor hrvatskog jezika. Bavi se književnom kritikom. Vodi Dramsku grupu Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ iz Zagreba. Živi i radi u Zagrebu.
Tragovi istine
– Mnogi se od vas možda pitaju zašto obični, mali ljudi poput nas uopće pišu poeziju?
– Kakva ih to sila tjera da s drugima dijele svoje najdublje i najtananije osjećaje?
-Što im to treba da vam pružaju svoje srce na dlanu, da nam podastiru dušu svoju kao otvorenu knjigu?
-I kako im uopće pada na pamet da i oni, pored toliko proslavljenih i nedostižnih autora kakvima se može podičiti naša mala Crna Gora, progovaraju riječju i stihom?
-Nitko vam neće odgovoriti na to pitanje, ali stihovi se i dalje pišu, javljaju se novi pjesnici na ponos našoj CG, a zahvaljujući našoj Zajednici, izdaju se knjige kao što je ova : TRAGOVI ISTINE.
– Prije nego počnem govoriti o njoj, važno je da se prisjetimo: Poezija baš nikada ne nastaje tek tako, iz obijesti, iz obične potrebe da se nešto zabilježi.
-Stihovi se većma rađaju u nekoj muci, tjeskobi, bezizlazju svakovrsnom.I ja sam shvatila da je tako bilo i s Tragovima istine nakon razgovora s autorom.
– Ali više od riječi govorio je tom prigodom njegov osmijeh, čist i dobronamjeran kao što je dobronamjerna i ova knjiga za koju mi je skromno rekao da mu je prva, a možda i jedina.
-Koji je budu čitali, prepoznat će na njenim stranicama pjesnikovu lirsku dušu i pritajenu eruptivnost izraženu jednostavnim, tradicionalnim epsko-lirskim kazivanjem po mnogočemu sličnim našoj narodnoj crnogorskoj pjesmi.
-Ono što je posebno i neobično je činjenica da su ove pjesme nastale tu, pokraj nas, u urbanoj sredini, negdje između Kukuljevićevog trga, Maksimirskog parka i Nacionalne zajednice Crnogoraca, a tako su izvorne i naše kao jeka s crnogorskih brda.
– Zbirka Tragovi istine sastoji se od četiri dijela (Zla godina, Sjećanje, Zagreb, Smiraj), a svaki od njih sadrži posebne cikluse.
– Knjiga započinje posvetom i pjesmom Amanet u kojoj autor pojašnjava što ga je motiviralo da je baš ovakvom napiše: Radi pravde i istine / ja sam ovo napisao / što je glava naumila / moja duša govorila.
-Istina je njemu draga i slatka i onda kad je bolna i gorka, draža mu je i kad je najtragičnija od svih izmišljotina i laži te se spreman suočiti s njom.
– Iako Božidar želi biti kroničar vremena i oteti zaboravu mračan dio prošlosti, ne smijemo zaboraviti da nam on kao pjesnik ipak nudi svoj subjektivan doživljaj.
-Važno je znati da je svaki pjesnik taj pojedinac koji dublje i snažnije od drugih proživljava stvarnost, a kada te svoje doživljaje pretoči u pjesmu, onda je ono što nam nudi – ipak nova, samo njegova istina, jer da nije tako – ne bi u njoj bilo ni trunke poezije.
–Zla godina 1918. – snažna je epska pjesma pisana lirskim stihom. To je angažirana, domoljubna pjesma u kojoj pjesnik strpljivo nabraja nemile događaje iz prošlosti, postupno, sugestivno, s puno detalja i slika. Narativnim tonom, promjenjivim ritmom s mnogo radnje izražene perfektom i aoristom, osim onih najdramatičnijih zbivanja koja su u prezentu, on evocira mračne strane prošlosti. Puno je tu osude, gorčine i nesputane boli.
– Na ovu pjesmu nadovezuje se niz drugih u kojima se isprepliću tragični događaji proteklog stoljeća. Prikazana je zla sudbina maloga naroda i njegovog čovjeka koji pati i kada je sam zlostavljan i kad nanosi patnju drugome.
-To su svjedočenja o sudjelovanju crnogorskog naroda u sveopćem i tragičnom ratnom kaosu što se ponavlja na prostoru Balkana, a puna su prijekora, ojađenosti i bespomoćnosti.
– Kao idejna potka provlači se autorov pacifizam, strahovanje za svakog čovjeka i za svoju zemlju, kao i vapaj za mirom i skladnim životom.
– Moja želja /moja nada/ zla godina sile mraka / ponovit se neće valjda/ da moj narod opet strada.
– Ne skrivaju se istine o vjekovnim plemenskim neslogama i podijeljenosti, osuda neizbježnih izdajica i izroda, zadjevice i neslaganja sa susjedima.
-Božidar iskazuje želju za samostalnošću Crne Gore, ne skriva buđenje nacionalne svijesti i san o nezavisnosti.
U presudnim trenucima u pjesmi se javlja Lovćenska Vila koja po tradiciji opominje, proriče i svjetuje.
– Iz pjesme u pjesmu prenosi se prepoznatljiva i karakteristična simbolika svojstvena narodnoj poeziji : soko, golub, gavran koji najavljuje nesreću i zlo.
– Pjesnikova Crna Gora, izdignuta je na pijedestal kao Kranjčevićeva domovina, veliča se njena povijest, državnost, ističe ljepota, postojanost i neuništivost.
– Prikazana je metaforički, čas kao djevojka, žena, ratnica, proročica i vazda hraniteljica svoje djece. Mnogi stihovi govore o kulturi, običajima, tradiciji.
– Ne skriva se spoznaja o neizbježnosti osamostaljenja, briga za jezik, materinski – crnogorski. …imenom ga pravim zvati, crnogorski, zbori mati …
Petrova sloga – evokacija prošlosti, vremena zaklinjanja na krst časni i slobodu svetu, ističe potrebu izmirenja te ulogu crkvenih i svjetovnih poglavara u životu zemlje.
Poruka – iznosi zanose, polete, poruke mira, naglašava potrebu mudrosti, borbenosti, očuvanja časti i slave.
Nikad više – Nikad više to ne smije / da se desi kao prije
Brat sa bratom da ratuje / jedan drugog da ubije!
Nemoj sine – majčina opomena ratniku, homerski motiv odlaska junaka u borbu, naglašena je tu herojska tradicija, čast, vjera u povratak, ali i opomena, poziv na razum i poštenje.
Dođi sine – nakon ostvarenja sna o samostalnosti, majka poziva sina na povratak u drukčiju CG, ne onu kojom su se vjekovima poigravale svjetske sile.
Pjesnik ne sputava ljutnju, gnušanje zbog izdaje, sudbinu domovine doživljava kao svoju vlastitu, ne skriva radost zbog nezavisnosti.
Naša zvona – simboliziraju sklad i suživot u vjeri, crnogorskoj tradiciji, budi se optimizam, vjera u bolje dane, zov slobode i europske zajednice.
Montenegro – snažna pjesma u kojoj se obraća zemlji kao bliskom biću, personificira je, izražava ponos što joj pripada, ističe svoje korijene i vjernost njene djece koji domovinu nose sa sobom kamo god krenuli.
Crnogorka – pjesma u kojoj je opisana ljepota i snaga crnogorske žene, majke, koja dijeli sudbinu svoje zemlje, i kad je zavijena u crno i ponosna zbog svoje djece koja je poštuju.
U ovoj zbirci nalazimo vrlo raznolike pjesme po tematsko motivskoj usmjerenosti, u širokom rasponu od domoljubnih i općeljudskih tema preko povijesnih, socijalnih pa do pejzažnih i intimnih pjesama.
Meni su najiskrenije i najtoplije one koje govore o obitelji, o slavama i običajima, o djeci, odrastanju i privrženosti bližnjima. U njima se na poseban način isprepliće prošlost i sadašnjost pjesnikova.
Svakako su najpotresnije pjesme o majci u kojima je prikazan život žene – mučenice, njena beskrajna ljubav i žrtva. One otkrivaju socijalni okvir i poeziju obiteljskog života, a sjetnim tonom i izrazom podsjećaju na tužbalice.
Izrazom i tematikom najskromniji ciklus nosi naslov Zagreb, a obuhvaća i našu gradsku i podravsko – zagorsku sredinu.
Osebujan je završni dio knjige koji nosi naslov Smiraj, a obuhvaća intimne pjesme koje predstavljaju vraćanje u prošlost, nedosanjane momačke snove. One su u vedrom tonu, govore o neostvarenim ljubavima, sretanjima i svadbenim nadigravanjima. Otkrivaju poeziju seoskog neiskvarenog života, krhotine prohujale mladosti i nostalgiju za prohujalom mladošću.
Iz čitave zbirke izvire ljubav prema izvornoj narodnoj riječi, u njoj je neskriven utjecaj naše narodne crnogorske pjesme koja nas snaži, krijepi, nadahnjuje. Vjerojatno zato knjiga i završava slavljenjem te pjesme koja nam je vječiti izvor radosti i zajedništva.
Neka pjeva, neka svira / zbor topline, sloge, mira
Na veselje, radost svima / SVAKOM PJESMA U DOM BILA!
