Božidar Proročić – Hrvatski dragulj u kruni Crne Gore


Piše Božidar Proročić, književnik  i publicista


Povodom 13. januara Nacionalnog dana hrvatskog naroda u Crnoj Gori, predstaviću samo dio lijepe, bogate i istorisjki značajne baštine Hrvata, koja ih čini posebnim kao jedan od dragulja u kruni naše države. Bogata istorijska, kulturna, kulturološka, pomorska, književna, crkvena, baština Hrvata u Crnoj Gori je izuzetno velika no ja ću predstaviti samo dio tog prelijepog i značajnog segmenta.

Hrvati, u Boki kotorskoj imaju korijene koji sežu duboko u prošlost. Ti korijeni se mogu naći u dokumentima Biskupskog i Istorijskog arhiva u Kotoru. Hrvati Boke su manje više dijelili sudbinu ostalog dijela Dalmacije pune 502. god. (1420-1922) i bili su okrenuti moru, kao jedinom izvoru svojih prihoda. Prije toga u periodu od 1391. do 1420. god. Kotor je imao status slobodnog grada-države slično Dubrovniku. Veće površine zemlje za obrađivanje nisu imali, pa se nisu mogli baviti poljoprivredom i stočarstvom. Bokeljski Hrvati su se poput svojih susjeda Dubrovčana, spoznavši kako od svoje kraške, škrte zemlje ne mogu mnogo očekivati, otisnuli na more, i bavili se pomorstvom i trgovinom.Oni su se držali Plutarhove izreke “Navigare necess est, vivere non est necesse“ („Ploviti je nužno, živjeti nije“).

Sa omaža književniku Tinu Ujeviću na Cetinju sa lijeva na desno NJ. E. amabsador Veselko Grubišić, Mijo Adžić, akademik Sreten Vujović, Zvonimir Deković, Božidar Proročić i Marin Čaveliš

 Bokeljski Hrvat, pomorac, nije bio samo trgovac, on je ujedno bio i poznati prenosioc  kulture. Iz naprednih zemalja donosio je on u svoj kraj osim materijalnih dobara, i razne kulturne predmete, umjetničke slike, knjige, namještaj, odjeću i druge stvari koje su mu se svidjele. Većinsko stanovništvo Boke kroz navedeno razdoblje su bili Hrvati i Romani i manji broj pripadnika drugih naroda, u ostalom dijelu Boke kotorske. Građani su se dijelili na bogate patricije (vlastelu) i obične građane. Tokom cijele istorije, Kotor i cijela Boka su se vješto odupirali osvajačima, bogatili se, razvijali pomorstvo, kulturu i nauku. Bokeljski pomorci, Hrvati su imali veliku flotu brodova u toku minulih vjekova i plovili su po cijelom svijetu. Od teško stečenog novca na moru, gdje su njihovim jedrenjacima prijetile oluje, gusari i pirati, gradili su palate širom Boke i velelepne sakralne objekte. Oni su bili i stvaraoci materijalnog i nematerijalnog kulturnog naslijeđa, koje je bilo posljedica jačanja njihove ekonomske moći. Bili su i mecene, tako da se cijela spomenička baština Boke kotorske može smatrati plodovima mora. Da na prostoru Boke živi autohtono stanovništvo – Hrvati, govori svaki kamen. Kultura, običaji i vjera, su isti kao i u cijeloj Dalmaciji kao dijelu Hrvatske. Držeći kormilo jedrenjaka u jednoj ruci i pušku u drugoj ruci, radi odbrane od gusara i pirata, bokeljski Hrvat je plovio Mediteranom i ispisao najsvjetlije primjere junaštva i neustrašivog pomorca.

Hrvatski pjesnik i pisac, fra Andrija Kačić Miošić (1704-1760) koji spada među najpoznatije hrvatske pisce, pjeva ovako: “Ej Kotore, gnizdo sokolovo/ na visokoj grani savijeno/, di se legu zmaji i sokoli,/koji caru puno dodijaše/ svijeno je na jeli zelenoj/, ter pokriva Boku od Kotora/kojano je dika od R’vata (Hrvata)/ i viteško srce od junaka“.

Spomenička kulturna baština Boke kotorske je ogromna. U sam grad Kotor je smješteno 60 posto pokretnog i nepokretnog spomeničkog blaga Crne Gore. Iako su bokeljski Hrvati danas u manjini (cca 7.100 st.), velikim dijelom baštine ogromno kulturno-historijsko naslijeđe. Na području Boke kotorske nalazi se veliki broj crkava i palata, sa izrazito kulturno- istorijskim, umjetničkim i arhitektonskim vrijednostima, koje obogaćuju kulturnu baštinu cijele Crne Gore. Ploveći morima u svakoj nevolji su, uz zahvalnu molitvu, zazivali Božju zaštitu, i zaštitu Majke Božje, u čiju su čast podigli mnoštvo crkava, samostana, kapela, napisali knjiga, i darovali crkvi votivne srebrne pločice.

Admiral Bokeljske mornarice Antun Sbutega – foto (Boka News)

Crkve: U Kotoru je bilo 33 katoličke crkve. Najstarija i najznačajnija od njih je romano- gotička katedrala-bazilika sv.Tripuna iz 1166. god., i pet romaničkih crkava. To su Kolegijalna crkva sv. Marije iz 1221. god., crkva sv. Ane iz XII st., crkva sv. Mihovila s kraja XIII st., crkva sv. Pavla iz 1263. god. i crkva sv. Luke iz 1195. god. U gradu je još samostan i crkva sv. Klare iz XVII st., crkva sv. Josipa iz 1631. god. i Gospa od Počivala (Gospa od Zdravlja) iz 1518. god. na brdu sv. Ivan. Neosporno je da je u gradnji tih srednjovjekovnih crkava dominantnu ulogu odigralo romansko stanovništvo, ali uz njih sigurno zaslužnu ulogu ima i slovensko-hrvatsko stanovništvo.

Brojne su crkve izgradili pomorci po cijeloj Boki od Bogorodičnog hrama na Prčanju, Crkve sv. Matije i sv. Stasija u Dobroti, crkve sv. Marije u Stolivu, crkve Pomoćnice hrišćana (Bl.Gracija) na Mulu, crkve Gospe od Škrpjela, i sv. Jurja na dva ostrva ispred Perasta, crkve sv. Nikole u Perastu, i brojne druge crkve u Tivtu i Herceg Novom. Najveći dio tih crkava su izgradili i baštine bokeljski Hrvati. U Biskupskom arhivu, biblioteci Franjevačkog samostana i arhivima ostalih mnogobrojnih crkava po cijeloj Boki sačuvano je neprocjenjivo nematerijalno kulturno blago Hrvata koje je pravo vrelo za istoričare, etnologe, pisce i istraživače.

 Palate: Na području Boke postoje 34 palate hrvatskih pomorskih prodica, pretežno iz perioda baroka, koje su svjedoci ekonomskog blagostanja, smisla za arhitekturu i umjetnost, kao svojevrsne karakteristike ondašnjih pomorskih porodica.

Književnost Boke: Korpusu hrvatske književnosti Boke nije poklonjeno dovoljno pažnje, ali je ona ušla u antologije „baroka i klasicizma“ nekih susjednih naroda. Veliki broj pjesnika i proznih pisaca kao što su Juraj Bizanti (1490-1560), Ludovik Paskalić (1500-1551), Ivan Bona Boliris (1520-1570), Jeronim Pima (XVII st.), Andrija Zmajević (XVII st.), Timotej Cizila (XVI st.); Marko Martinović (1663-1716), Vicko Zmajević (1670-1745), Julije Balović (1672-1727), Krsto Mazarović (1680-1725), Matija Zmajević(1680-1735), obogatli su književnost Boke, Crne Gore i Hrvatske. Jedan od njih Ivan Antun Nenadić (1723-1784) napisao je dvije epske pjesme od kojih je jedna bila tada slavna “Šambek satarisan sa božjom desnicom“.Taj junački spjev napisan je u čast vizteza Marka i Joza Ivanovića. Dobrotski anali zabilježili su neizbrisivim slovima mnoge slavne podvige dobrotskih pomoraca u okršajima i bitkama s opasnim gusarima. Najčuvenija je pobjeda dobrotskih vitezova nad moćnim turskim gusarima, u kojoj su učestvovala braća Ivanović kod Atene 1756. god. Na prijedlog senata mletački dužd odlikovao je Joza Ivanovića najvećim odlikovanjem Mletačke republike, imenovavši ga vitezom sv. Marka, a prije toga istom titulom 1751. god. Marka Ivanovića. Ne možemo, a da ne spomenemo znamenite pomorce Boke: zapovjednika galije Jereonima Bizanti (-1571), junaka Lepantske bitke, Marka Martinovića (1663- 1716) pomorskog kapetana i matematičara koji je podučavao 17 ruskih boljara pitomaca cara Petra Velikog; Matiju Zmajevića (1680-1753) ruskog admirala, Iva Vizina (1806-1869) koji je kao šesti pomorac oplovio svijet i mnoge druge. Boka je imala i mnoge poznate slikare: hrvata Lovra Marinova Dobričevića (Kotor, -1478) koji je radio slike i poliptihe u Kotoru i Dubrovniku, hrvatskog kasnobaroknog slikara Tripa Kokolju (1661-1713), koji je oslikao Gospu od Škrpjela u Perastu i mnoge druge.

Adrijan Vuksanović i Božidar Proročić u razgovoru

Pored gore navedenog bogatu kulturnu baštinu Hrvata u Crnoj Gori čine: Ženska hrvatska nošnja (dobrotska i lastovska); Fešta sv. Tripuna sa igrom kola njemu u čast ispred katedrale u Kotoru, uz učešće Bokeljske mornarice; Fašinada – Crkva Gospe od Škrpjela, koja je izgrađena na hridi (škrpjelu) dugogodišnjim potapanjem brodova punih kamenja da bi se izgradilo ostrvo najljepše je marijansko svetilište crkve u Hrvata; Zavjetni dan i gađanje kokota jedan je od tradicionalnih običaja koji se održava svake godine 15. 5. u Perastu u čast slavne pobjede malobrojnih Peraštana nad Turskom vojskom (kokot predstavlja Turčina). Bokeljska noć – ili „fešta nad feštama“ po uzoru na venecijansku noć održava se svake godine krajem avgusta mjeseca; Karneval (kotorski, prčanjski, lastovski) svake godine se održava zimski karneval sa spaljivanjem glavnog krivca za „prošlu godinu.“ Pored ovih tu su i običaji vezani za najpoznatije katoličke praznike u Boki kotorskoj i to su: Blagdan sv. Tripuna 3.2. u Kotoru; Blažene Ozane u Kotoru 27. 4.; blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića u Herceg Novom 12.5.; Zavjetni dan u čast Gospe 15. 5. u Perastu; blagdan Velike Gospe koji se slavi na ostrvu Gospe od Škrpjela u Perastu 15. 8.; Male Gospe na Prčanju 8. 9.; Blaženog Gracije 8. 11.u mjestu Muo kod Kotora Gospe od Zdravlja u Kotoru 21.11. Jezik – Pored nacionalnog određenja, Hrvati u Boki imali su i drugu nacionalnu odrednicu, jezik. Za vrijeme Mletačke republike službeni jezik je bio talijanski, ali su postojali prevodioci na hrvatski jezik. U tom periodu je hrvatski živalj pored hrvatskih riječi koristio i romanizme.

U današnjem kulturno-političkom smislu Hrvati u Crnoj Gori, čine jednu od najdragocjenih zajednica čija budućnost zavisi od pune podrške države Crne Gore u koj žive i pune podrške njene matice Hrvatske. U dijelu Hrvata koji nesebično rade u intresu svog naroda u Crnoj Gori posebno se pored mnogih drugih ističu Adrijan Vuksanović predsjednik Hrvatske Građanske inicijative i Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori. Takođe tu je izuzetan  reprezent, diplomata svjetskog renomea i znanja NJ. E. Veselko Grubišić ambasador, Hrvatske u Crnoj Gori, koji je na najljepši mogući način podržava rad ove zajednice u Crnoj Gori. Draga braćo Hrvati srećan vam 13. januar. Nacionalni dan hrvatskog naroda u Crnoj Gori da budete i dalje jedan od svijetlih dragulja države Crne Gore na najljepši i najafirmativnji način kao što ste to uvjek bili kroz vašu dugu, bogatu i slavnu istoriju.

(Ovaj tekst pored poznate stručne literature i autora oslanja na stručni rad prof. istorije Marija Saulačić, i  prof. italijanskog i engleskog jezika Martine Saulačić-Lompar sa naslovom Hrvatska kultura, običaji i jezik ,,PLODOVI MORA“) Bego-Urban, Melita. 2010. Škrinja uspomena. Čibača: Humanitarno društvo Župe dubrovačke. Blechová Čelebić, Lenka. 2007. Vjerska slika Boke kotorske početkom XVI. vijeka. Croatica Christiana periodica, 60, Zagreb, 59–74. Čilaš Šimpraga, Ankica;  Čilaš Šimpraga, Ankica; Ivšić Majić, Dubravka; Vidović, Domagoj. 2018. Rječnik suvremenih hrvatskih osobnih imena. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Čoralić, Lovorka. 1996. Iz prošlosti Paštrovića. Historijski zbornik, 49, Zagreb, 137–159. Čoralić, Lovorka. 2000. Iz prošlosti Boke: budvanska zajednica u Mlecima (XV. – XVIII. st.). Povijesni prilozi, 19, Zagreb, 125–152. Čoralić, Lovorka. 2006a. Barani u Mlecima: povijest jedne hrvatske iseljeničke zajednice. Zagreb: Hrvatsko građansko društvo Kotor, podružnica Bar. Čoralić, Lovorka. 2006b. Iz prošlosti Ulcinjske biskupije i Barske nadbiskupije – tragom gradiva iz mletačkoga državnog arhiva (XVI. stoljeće). Croatica Christiana periodica, 157, Zagreb, 65–71. Čulić, Gracijela. 2000. Struktura antroponimije Boke kotorske u XIV. i XV. stoljeću. Onomastica Jugoslavica, 14, Zagreb, 87–132. Čulić, Gracijela. 2014. Antroponimija Boke kotorske (od prvih pisanih spomenika do kraja XIX vijeka). Podgorica – Kotor: Univerzitet Crne Gore – Pomorski fakultet. Lalošević, Ilija. 2016. Utvrđeni gradovi Boke kotorske iz mletačkog razdoblja. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 58, Zadar, 115–146. Lipovac Radulović, Vesna. 2004. Romanizmi u Crnoj Gori, jugoistočni dio Boke kotorske. Novi Sad: MBM-plas. Marković, Savo. 2006. Studia Antibarensia. Perast: Gospa od Škrpjela. Marković, Savo. 2014. Stanovništvo srednjovjekovnog Bara. Perast: Gospa od Škrpjela. Martinović, Jovan J. 2010. Kotorske listine (1). Matica: časopis za društvena pitanja, nauku i kulturu, 44, Cetinje – Podgorica, 279–288. Martinović, Jovan J. 2011. Kotorske listine (2). Matica: časopis za društvena pitanja, nauku i kulturu, 45, Cetinje – Podgorica, 571–600. Mayer, Antun. 1951. Kotorski spomenici : Prva knjiga kotorskih notara, god. 1326-1335. Monumenta Catarensia, 1. Zagreb – Titograd: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti – Crnogorska akademija nauka i umjetnosti.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


2 × 4 =